Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je vojni odred a za zapovjednika imenovao Abdullaha ibn Džahša – njemu je napisao pismo i naredio mu da ga ne čita dok ne dođe do određenoga mjesta. Rekao mu je: 'Nemoj nikog prisiljavati da ide s tobom!' Kad je pročitao pismo, oni su od njega zatražili da se vrati, a on je rekao: 'Slušam i pokoravam se Allahu i Njegovom Poslaniku!' Onda im je ispričao o čemu se radi i pročitao pismo i njima. Tada su se dvojica ljudi vratila nazad a ostali su nastavili s njim. Usput su naišli na Ibnul-Hadremija i ubili ga, ne znajući je li taj dan pripadao mjesecu redžepu ili džumadel-ulau. Idolopoklonici su govorili: 'Ubili ste ga u svetom mjesecu!' Allah je tada objavio: 'Pitaju te o svetom mjesecu, o borbi u njemu...' (El-Bekara, 217). Neki ljudi rekli su: 'Ako i nisu počinili grijeh, neće imati niti nagradu', pa je objavljeno: 'Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti – a Allah prašta i On je milostiv!' (El-Bekara, 218)." (Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru, II/162-163.)