"Došla su dva čovjeka s istoka i održala hutbu (besjedu), pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zaista u rječitosti ima sihra!"

Vjerovjesnik, s.a.v.s., postavljao je Hassanu (Ibn Sabitu) minber u džamiji na kojem bi on stajao i (pjesmom) hvalio Vjerovjesnika, s.a.v.s., ili ga štitio. Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio je: Allah će Hassana podupirati Duhom Svetosti sve dok bude štitio ili hvalio Božijega Poslanika!" (Predanje bilježe: Buhari, 3212, Ebu Davud, 5015, i Tirmizi, 2846.)

Ima i takve poezije koja je mudrost!" (Predanje bilježe Buhari, 6145, i Ebu Davud, 5010.)

Pošto su Kurejšije tvrdili da lažem, stao sam u hidžr (polukrug kod Kabe), pa mi je Allah pokazao Bejtul-makdis, te sam ih počeo obavještavati o njegovim znamenjima, gledajući u njega." (Bilježe: Buhari, 3886, Muslim, 170, i Tirmizi, 3133.)

Dok su se Etiopljani igrali (kopljima) kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je Omer, sage se do pijeska uzevši ga i njim ih gađaše, pa Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Ostavi ih, Omere!" – A Alija je dodao: "Pričao nam je Abdur-Rezzak da mu je saopćio Mamer: u džamiji (su igrali)" (Buharija, 2901)