Zaista sam ja među vama najbliži Poslaniku, s.a.v.s., na Sudnjem danu. Zaista sam ga čuo kako kaže: Zaista je među vama najbliži meni na Sudnjem danu onaj ko napusti ovaj svijet u istom stanju kao kad sam ga ja ostavio. Tako mi Allaha, nema nikoga od vas ko se nije vezao za nešto od ovoga svijeta izuzev mene." (Bilježe Ahmed i u Kebiru, V/165.)

Ja znam zemlju koju zovu Oman i koju zapljuskuje more. Da u nju dođe moj izaslanik, oni ga ne bi gađali kopljem niti kamenjem." (Bilježi Ahmed, I/44.)

Divan li je narod El- Ezd! Iz usta im izlaze samo lijepe riječi, drže se svojih obećanja a srca su im čista." (Bilježi Ahmed, II/351.)

Krenuo sam s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., da šetam u pustinji dok nije došao do Ammara, njegovog oca i majke, koji su bili izvrgnuti mučenju. Ebu Ammar je rekao: Allahov Poslaniče, zar će stalno biti ovako? Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Strpi se! Moj Gospodaru, smiluj se Jasirovoj porodici, ja sam učinio što sam mogao." (Bilježi Ahmed, I/62.)

Prošao sam pored Vjerovjesnika, s.a.v.s., a s njim je bio Džibril, a.s., koji je sjedio na mjestima za sjedenje. Poselamio sam ga i otišao. Kad sam se vratio, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se okrenuo i rekao: Vidje li ti onoga što je bio sa mnom? Rekao sam: Da. On je rekao: To je bio Džibril, koji ti je odgovorio na selam." (Bilježie Ahmed, V/433, i Taberani, III/228, 3226.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., donio je zdjelu iz koje je jeo, te je preostalo nešto hrane, a on je rekao: Doći će jedan čovjek iz ovog pravca koji će biti stanovnik Dženneta i koji će jesti iz ove zdjele. Zatim je došao Abdullah ibn Selam, koji je pojeo taj ostatak hrane." (Bilježe Ahmed, I/169, Bezzar, kao što se navodi u djelu Kešful-estar, 2712, i Ebu Jala, II/98, 754.)

Ja sam čovjek iz Isfahana, iz sela po imenu Džejj. Moj otac bio je muhtar u selu i zemljoposjednik, a ja sam mu bio najdraže Allahovo stvorenje. Bio sam posvećen vatropoklonstvu pa sam bio zadužen za paljenje vatre. Jednog dana otac me je poslao na svoj posjed, pa sam tako prošao pored crkve u kojoj su bili kršćani, i ja sam ušao kod njih. Kad sam ih vidio, svidjela mi se njihova molitva i poželio sam da prihvatim njihovu vjeru. Rekao sam: 'Ova vjera bolja je od naše vjere.' Nisam ih napustio sve dok nije zašlo sunce. Pitao sam ih: 'Odakle je porijeklo ove vjere?' Rekli su: 'Iz Šama.' Kad sam se vratio ocu, rekao mi je: 'Gdje si bio?' Kad sam mu sve ispričao, rekao je: 'Moj sinčiću, nema u toj vjeri dobra. Tvoja vjera i vjera tvojih pradjedova je bolja.' Ja sam rekao: 'Nikako, tako mi Allaha, ta vjera je bolja od naše vjere.' On me je prestrašio, na noge mi je stavio okove i zatvorio me u svojoj kući. Ja sam poručio kršćanima kad im dođu trgovci iz Šama da me obavijeste, te kad budu htjeli da se vrate u svoju domovinu, da im se obrate i obavijeste me. Kad su htjeli da se vrate u svoju domovinu, ja sam se oslobodio okova s nogu a zatim sam otišao s njima u Šam. Kad sam stigao u Šam upitao sam: 'Ko je najbolji pripadnik ove vjere?' Odgovorili su: 'Jedan biskup u crkvi.' Kad sam mu došao, rekao sam: 'Ja sam zainteresiran za ovu vjeru i želim biti s tobom kako bih te služio i naučio od tebe.' On je rekao. 'Uđi!' Ja sam ušao kod njega. Bio je loš čovjek, jer je tražio od njih da mu prikupe milostinju, a kad bi prikupili nešto, on bi to pohranio i nije davao siromasima. Kad je umro, oni su se okupili da ga sahrane, a ja sam rekao: 'Ovaj čovjek bio je loš čovjek koji vam je zapovijedao da dajete milostinju, a kad biste mu dali, on je to pohranjivao.' Oni su rekli: 'Odakle ti to znaš?' Rekao sam: 'Hoćete li da vam pokažem mjesto gdje je to pohranio?' Zatim sam im pokazao mjesto na kojem se nalazilo blago iz kojeg su izvadili sedam ćupova napunjenih zlatom i srebrom. Kada su to vidjeli, rekli su: 'Boga mi, nećemo ga zakopati.' Zatim su ga razapeli i kamenovali ga, a onda su doveli drugog čovjeka na njegovo mjesto. Ja sam vidio da je on bio bolji i pobožniji čovjek, skroman u ovosvjetskim prohtjevima, pa sam ga zavolio i proveo neko vrijeme s njime. Kad mu se približila smrt, rekao sam mu: 'Kome me preporučuješ i šta mi naređuješ?' On je rekao: 'Ja ne znam nikoga ko ima iste poglede kao i ja osim jednog čovjeka u Mosulu, po imenu takvom i takvom.' Kad sam mu došao, obavijestio sam ga o svemu, a on mi je rekao: 'Ostani i boravi kod mene.' To sam i učinio i uvjerio se da je najbolji čovjek. Kad mu se primakla smrt, rekao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi zapovijedaš?' On je rekao: 'Pridruži se čovjeku u Nasibejnu.' Kad sam mu došao i ispričao mu svoj slučaj, rekao mi je: 'Ostani i boravi kod mene.' I tako sam ja boravio s najboljim čovjekom. A kad mu se primakla smrt upitao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi naređuješ?' Rekao je: 'Čovjeku u Amuriji.' Kad sam mu došao i ispričao mu svoju situaciju, rekao mi je: 'Ostani kod mene.' Proboravio sam kod najboljeg čovjeka kod koga sam uspio steći neke kravice i ovčice. A kad mu se primakla smrt rekao sam: 'Kome me preporučuješ i šta mi zapovijedaš?' On je rekao: 'Moj sinko, tako mi Boga, ne znam nikoga ko je istih uvjerenja kao mi! Ali ti si doživio vrijeme poslanika koji je poslan s Ibrahimovom vjerom i koji će se pojaviti u postojbini Arapa, koji će učiniti hidžru u predio poznat po palmama koji se nalazi između dva brda od crnog kamenja. On hoće da koristi poklon za jelo, ali neće milostinju. Među plećkama nalazi mu se biljeg poslanstva. Ako možeš da odeš u taj kraj, učini to!' Zatim je umro. Poslije toga su prošli neki trgovci iz plemena Kelb, a ja sam im rekao: 'Hoćete li me uzeti sa sobom u karavan do zemlje Arapa, a ja ću vam zauzvrat dati svoje krave i ovce?' Oni su mi rekli: 'Da.' I tako sam im dao svoje krave i ovce, a oni su me primili u svoj karavan, i tako smo stigli u oazu Vadi el-Kura, gdje su mi počinili nasilje i prodali me kao roba. Zatim me je kupio neki čovjek iz plemena Benu Kurejza i poveo me u Medinu. Tako mi Allaha, samo što sam je vidio, prepoznao sam je prema opisu moga učitelja. Ja sam u njoj boravio sve dok Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije učinio hidžru, a potom sam mu došao i donio nešto što sam imao kad je bio u Kubau i rekao: 'Ovo je sadaka, milostinja.' On je rekao svojim drugovima: 'Jedite vi', a on se ustegnuo i povukao svoju ruku. Ja sam u sebi rekao: 'Ovo je jedan znak.' Potom sam se ja udaljio. Sakupio sam nešto stvari, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., otišao je u Medinu, i ja sam mu ponovo došao i rekao mu: 'Ovo je hedija, poklon kojim želim da te počastim, a on je jeo nešto od toga. Ja sam rekao u sebi: 'Ovo je drugi znak.' Zatim sam mu došao dok je sjedio sa svojim ashabima u El-Bekii i pozdravio ga selamom. Okrenuo sam se prema njegovim leđima ne bi li vidio poslanički biljeg. Kad me je vidio, znao je šta želim, pa je sklonio svoj ogrtač i ja sam vidio biljeg, te sam se sručio na njega ljubeći ga i plačući, a on mi je rekao: 'Prestani', i ja sam prestao, pa sam mu ispričao svoju priču, a njemu se sviđalo da je ispričam i njegovim ashabima. Zatim sam bio zaokupljen ropstvom, te sam propusio Bedr i Uhud. Poslije toga mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Otkupi svoju slobodu.' Ja sam otkupio svoju slobodu za tri stotine palmi koje ću zasaditi i podići svome vlasniku i s četrdeset oka srebra (stotinu i šezdeset srebrenjaka). Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je svojim drugovima: 'Pomognite svoga druga!' Pomogli su mi tako što su prikupili tri stotine sadnica koje sam ja zasadio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je sa mnom, a mi smo mu dodavali sadnicu a on bi je postavljao i sadio svojom rukom, tako da su se sve sadnice omladile i nijedna nije stradala. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., donio grumen zlata veličine jajeta kokoške iz nekog rudnika i rekao: 'Šta je uradio Perzijanac koji hoće otkupiti svoju slobodu?' Pozvan sam da mu odem, i on mi je rekao: 'Uzmi ovo i izvrši svoju obavezu.' Rekao sam: 'U šta spada ova moja obaveza, Allahov Vjerovjesniče?' On je odgovorio: 'Zaista će je Allah, dž.š., izvršiti umjesto tebe.' Iz tog grumena izvagao sam vrijednost četrdest oka, pa sam oslobođen, te sam sudjelovao s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u Bici na Hendeku. Poslije toga nisam propustio ni jednu bitku s njim." (Bilježe Ahmed, V/441, Taberani u Kebiru, 2726, i Bezzar u dužoj verziji u djelu Kešful-estar, 6/222 (6065).)