filter_list Filter

O Sudnjem danu

O SUDNJEM DANU

Upitali smo: Allahov Poslaniče, kako si prenesen? On ispriča: Klanjao sam s ashabima jacija-namaz u Meki. Onda mi je došao Džibril i doveo bijelu životinju, veću od magarca a manju od mazge. Bila je nepokorna prema meni, pa ju je on uzeo za uho i zaokrenuo, te me popeo na nju. Išao sam dok nismo došli do neke zemlje s dosta palmi. On mi reče. Siđi!, i ja sam sišao. Onda mi reče: Klanjaj!, i ja sam klanjao. Potom smo uzjahali. Upitao me je: Znaš li gdje si klanjao? Allah najbolje zna, velim ja, a on reče: Klanjao si u Jesribu. Potom smo išli, dok nismo stigli do neke bijele zemlje. On mi reče: Siđi! Sišao sam, a on mi veli: Klanjaj! i ja sam klanjao. Onda smo uzjahali, a on me pita: Znaš li gdje si klanjao? Allah najbolje zna, velim ja, a on reče: Klanjao si u Medjenu. Klanjao si kod Musaovog, a.s., drveta. Zatim smo išli, dok on opet ne reče: Siđi! Sišao sam, a on mi veli: Klanjaj!, i ja sam klanjao. Onda smo uzjahali, a on me pita: Znaš li gdje si klanjao? Allah najbolje zna, velim ja, a on reče: Klanjao si u Betlehemu, gdje je rođen Isa, a.s. Potom smo išli dok nismo ušli u grad (Jerusalem), otišli pred Džamiju, a on sveza svoju životinju i uđe u Džamiju. Tu sam klanjao, a donesene su mi dvije posude..." (i tako dalje, kako se već prenosi) U istom predanju stoji: Potom sam odveden dalje dok nisam došao do doline koja je blizu Medine, kad se Džehennem otkri poput ćilima. Upitali smo: O Allahov Poslaniče, kako si ga vidio? On reče: Poput... i kazao je nešto što sam zaboravio. Potom smo prošli pored karavana Kurejšija na tom i tom mjestu. Izgubili su devu. Nazvao sam im selam." Oni su jedni drugima kazali: Ovo je Muhammedov glas! Onda sam sa svojim ashabima u Meku došao prije sabaha. Došao mi je Ebu Bekr i upitao: Gdje si bio ove noći? Tražio sam te na tvom mjestu i nisam te našao? Ove noći išao sam do Bjetul-makdisa, odgovorio je on a onaj mu veli: Allahov Poslaniče, to je (udaljeno) mjesec dana putovanja, opiši mi ga! Put mi se otvorio kao da gledam u njeg. Obavijestio sam ih o svemu za šta su me pitali. Tada Ebu Bekr reče: Svjedočim da si ti Allahov poslanik!Idolopoklonici su izjavili: Pogledajte ovog Ibn Ebu Kebšu, tvrdi da je za samo jednu noć otišao do Bejtul-makdisa! Da, i prošao sam pored vašeg karavana koji je bio na tom i tom mjestu. Izgubili su jednu devu. Na svom putovanju odsjeli su tu i tu, a doći će vam tada i tada. Naprijed će ići devac na kojem je crni pokrovac i dvije velike crne vreće. Kad je došao taj dan, ljudi su izašli na doček. Oko podneva pojavio se karavan na čijem je čelu bio onaj devac koga je opisao Poslanik, s.a.v.s." (Bilježe Bezzar, VIII/409, 3484, i Taberani, VII/282-283, 7142.)

Bezzar
O SUDNJEM DANU

Vjerovjesniku, s.a.v.s., dovedeno je nešto poput konja, čiji korak seže dokle pogled dopire, te je krenuo na put, a Džibril s njime. Prošao je pored skupine ljudi koji siju i istog dana žanju. Čim požanju, vrati se kako je bilo. Ko su ovi, Džibrile?,upitao je, a on odgovori: Ovo su mudžahidi. Dobro djelo nagrađuje im se sedam stotina puta više. Sve što su žrtvovali prati ih. Zatim je prošao pored skupine ljudi koji stijenama lupaju glave. Kad god ih smrve, povrate se u prvobitno stanje. Ko su ovi?, upitao je, a on odgovori: To su oni čijim je glavama bilo teško stati na namaz. Zatim je naišao na skupinu ljudi obilježenih sprijeda i straga. Izgone ih na pašu, kao što se stoka izgoni, da jedu bodljikavo trnje i zekkum, te džehennemsko užareno kamen- je. A ko su ovi?, upitao je. Džibril, a.s., odgovorio mu je: To su oni koji na svoju imovinu nisu davali zekat. Potom je naišao na skupinu ljudi pred kojima se u kazanu nalazi skuhano meso i drugo, nekuhano i pokvareno. Oni jedu nekuhano i pokvareno, a ostavljaju skuhano. Ko su ovi?, upitao je, a on mu odgovori: To je muškarac iz tvog umeta koji je imao svoju zakonitu ženu, a odlazio drugoj, pokvarenoj, i s njom noći provodio, te žena koja je napuštala svog zakonitog muža i odlazila drugom, pokvarenom, i s njim noći provodila. Zatim je prošao pored čovjeka koji je sakupio veliko breme drva a ne može ga ponijeti, mada još dodaje. Ko je ovaj?, upitao je Poslanik, s.a.v.s., a Džibril odgovori: Ovo je čovjek iz tvog umeta koji je na sebe preuzeo emanet prema ljudima koji ne može ispuniti, a preuzima još više. Zatim je naišao na skupinu ljudi kojima željeznim makazama režu usne i jezike. Kad god ih izrežu, oni se vrate u prvobitno stanje. Ko su ovi?, upitao je, a on mu odgovori: To su oni koji svojim govorom siju smutnju. Zatim je prošao pored jednog omanjeg kamena iz kojeg je izašao ogromni bik. Želio je da se vrati tamo odakle je izašao, ali nije mogao. Šta je ovo?, upitao je, a on mu odgovori: Ovo je čovjek koji izgovor i neku krupnu riječ, zbog koje se pokaje, i htio bi je vratiti nazad a ne može. Zatim je došao u dolinu u kojoj se osjećao svjež i ugodan miris miska, a čuo se i neki glas. Šta je ovo?, upitao je a Džibril mu odgovori: Ovo je glas Dženneta koji veli: Gospdaru, podari mi moje stanovnike i ono što si mi obećao. Obilate su moje sobe, moja svila i moj brokat, moji skupocjeni ćilimi, moji dragulji, moje srebro i zlato, moje čaše i zdjelice, moji ibrici, moje voće i moj med, moja odjeća, moje mlijeko i moje vino; pa daruj mi ono što si mi obećao. Uzvišeni mu je rekao: Tvoj je svaki musliman i muslimanka, svaki mumin i muminka, svako ko je vjerovao u Mene i Moje poslanike, ko je činio dobro i nije Mi ništa kao sudruga pripisivao. Taj je siguran. Ko Me bude molio, dat ću mu. Ko Mi uzajmi, vratit ću mu. Ko se na Mene osloni, bit ću mu dovoljan. Ja sam Allah. Drugog boga, osim Mene, nema. Ja svoje obećanje neću iznevjeriti. Ono što žele - vjernici će postići (El-Muminun, 1) ...i neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj! (El- Muminun, 14). Zadovoljan sam, reče Džennet. Zatim je došao u dolinu iz koje se čuo ružan glas. Šta je ovo?, upitao je, a Džibril mu je odgovorio: To je glas Džehennema. On govori: Gospodaru, daruj mi moje stanovnike i ono što si mi obećao. Brojni su moji lanci i moji okovi, moje razbuktale vatre i moje žege, moj gnoj i sukrvica, produbile su se moje provalije a ražestila se moja vrelina. Daruj mi ono što si mi obećao. Uzvišenije kazao: Tvoj je svaki mnogobožac i mnogoboškinja, svaki nevaljali i nevaljala, te svaki silnik koji sumnja u Dan obračuna. Džehennem reče: Zadovoljan sam.Poslanik, s.a.v.s., nastavio je put sve dok nije stigao u Bejtul-makdis. Tu se spustio. Svezao je konja na Stijeni i klanjao s melekima. Kad se namaz završio, meleki su upitali: Džibrile, ko je ovaj s tobom? Džibril odgovori: Ovo je Muhammed, a.s., Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.Zar mu je već došlo poslanstvo?, upitaše. Jeste, veli on. Meleki kazaše: Allah poživio brata i (poslanika) koji je došao iza nas (halifa). Divan je on brat i divan nasljednik poslanstva (halifa). Potom su se susreli s dušama vjerovjesnika, koji su zahvaljivali svom Gospodaru. Ibrahim, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je prihvatio za prijatelja, dao mi veliki imetak, učinio me čovjekom pokornim Allahu, odabrao me za Svoje poslanstvo i izbavio me s lomače, učinivši je za mene svježom i spasonosnom.Musa, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je počastio prilikom da s Njim neposredno razgovaram, odabrao me, Tevrat mi spustio i preko mene uništio faraona, a spasio potomke Israilove. Davud, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je učinio vladarem, spustio mi Zebur, razmekšao mi željezo, potčinio mi brda koja su zajedno sa mnom tespih činila, a i ptice; darovao mi mudrost i da rasuđujem pravično. Sulejman, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji mi je potčinio vjetrove, džine i ljude, potčinio mi šejtane koji su radili ono što ja želim, izrađivali mi hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne, podučio me kako da s pticama razgovaram, dao da mi poteče izvor bakra i darovao mi vlast kakvu nije imao niko poslije mene. Isa, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je podučio Tevratu i Indžilu, darovao mi sposobnost da liječim slijepca i gubavca, i mrtve da oživljavam, uz Njegovu dozvolu, uzdigao me i spasio od onih koji ne vjeruju, te zaštitio mene i moju majku od Šejtana prokletnika, tako da on prema nama nije imao puta. Muhammed, a.s., tada je kazao: Svi ste iskazali zahvalu svome Gospodaru, pa ću i ja to učiniti. Hvala Allahu, Koji me je poslao kao milost svim svjetovima, kao donosioca radosne vijesti i upozoritelja cijelom čovječanstvu, spustio mi Kuran, u kojem je pojašnjenje za sve, moj umet učinio najboljim umetom koji se pojavio među ljudima, moj umet učinio umetom srednjeg puta, moj umet učinio da bude prvi (koji će ući u Džennet) i posljednji (na dunjaluku), raširio mi prsa i s mene skin- uo moj teret, uzdigao spomen na mene, te učinio da budem prvi (stvoreni) i posljednji (poslanik). Ibrahim, a.s., reče: Ovim je Muhammed, a.s., pokazao da ima prednost nad vama. Potom su mu donesene tri pokrivene posude. Ponuđena mu je jedna, i rečeno mu je: Napij se, u njoj je voda! Onda mu je ponuđena druga u kojoj je bilo mlijeko i iz nje se napio", kako se prenosi. Onda mu je ponuđena još jedna u kojoj je bilo vino. Iz nje se nije napio", kako je preneseno", pa mu je kazano: Dobro si postupio. Ovo je zabranjeno tvom umetu. Da si ga se napio, samo mali broj ljudi iz tvog umeta bi te slijedio. Zatim je uzdignut na nebo", kako već stoji u hadisu od Katade. Kod njega, u vezi s Ademom, a.s., stoji: S desne strane su mu vrata na koja izlazi ugodan miris, a s lijeve strane su mu vrata na koja izlazi ružan zadah. Kad pogleda prema vratima s desne strane, nasmiješi se, a kad pogleda na ona s lijeve strane, zaplače. Muhammed, a.s, upita: Džibrile, ko je ovo? On odgovori: Ovo je tvoj praotac Adem, a.s. Vrata desno od njega su vrata Dženneta. Kad vidi one koji će iz njegovog potomstva na njih ući, nasmiješi se, a kad pogleda u vrata lijevo od njega, džehennemska vrata, i vidi one koji će iz njegovog potomstva na njih ući zaplače." O Ibrahimu, a.s, tamo stoji: Kad tamo neki sijed čovjek na stolici, kod vrata Dženneta. Kod njega su bili ljudi crnih lica, odnosno neki od njih. Ustali su i ušli u neku rijeku, koja se zove Nimetullah (Allahova blagodat), oprali se i izašli, a boja im se nešto očistila. Onda su ušli u drugu rijeku, koja se zove Rahmetullah (Allahova milost), oprali se i izašli, a boja im se još malo očistila. Potom su ušli u još jednu rijeku, o čemu govore riječi Uzvišenog: ...i dat će im Gospodar njihov da piju čisto piće (El-Insan, 21) i izašli, a boja im se potpuno očistila, pa je poput boje ostalih njihovih drugova. Muhammed, a.s., upita: Džibrile, ko je ovo?, a on mu odgovori: Ovo je tvoj predak Ibrahim. On je prvi koji je osijedio na Zemlji. Ovi s bijelim licima jesu oni koji svoj iman nisu miješali sa zulumom (širkom). Ovi drugi su svoja dobra djela miješali s lošim, pa su se pokajali, i Allah im je oprostio. Potom su došli do Sidre. Iz njenog korijena izvirale su rijeke od vode neustajale, i rijeke od mlijeka nepromijenjena okusa, i rijeke od vina, prijatne onima koji piju, i rijeke od meda procijeđenog. Sidra je drvo čijim hladom konjanik putuje sedamdeset godina. Lišće joj je poput veikih šatora koje ljudi razapinju. Prekrivena je nurom i melekima. O tome govore riječi Uzvišenog: ...kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo (En- Nedžm, 16). Tu mu je Uzvišeni kazao: Traži! On reče: Ibrahima, a.s., uzeo si Sebi za prijatelja; s Musaom, a.s., razgovarao si bez posrednika; Davudu, a.s., darovao si veliku vlast, razmekšao si mu željezo i potčinio mu brda; Sulejmanu, a.s., također si dao veliku vlast i potčinio mu džine, ljude, šejtane i vjetrove; Isaa, a.s., podučio si Tevratu i Indžilu te mu darovao sposobnost da liječi slijepca i gubavca... Uzvišeni mu je rekao: I tebe sam uzeo za prijatelja; u Tevratu je zapisano: Muhammed je miljenik Milostivog; poslao sam te svim ljudima; tvoj umet učinio sam i prvim i posljednjim; nije im dopušteno govoriti dok ne posvjedoče da si ti Moj rob i Moj poslanik; učinio sam te poslanikom koji je prvi stvoren a posljednji poslan; dao sam ti sedam ponavljajućih ajeta, koje nisam dao ni jednom vjerovjesniku prije tebe; darovao sam ti završne ajete sure El- Bekara iz riznice ispod Arša, što nisam dao ni jednom vjerovjesniku prije tebe; učinio sam te i prvim i posljednjim..." Potom hadis spominje propisivanje namaza i vraćanje Musau, a.s., te skidanje deset, pa još deset, još deset i još deset, pa (zaustavljanje na) pet. (Bilježi Bezzar u djelu Kešful-estar, I/38, 55.)

Bezzar