Bezzar

HADIS

Ebu Hurejra prenosi hadis u kojem stoji:

Vjerovjesniku, s.a.v.s., dovedeno je nešto poput konja, čiji korak seže dokle pogled dopire, te je krenuo na put, a Džibril s njime. Prošao je pored skupine ljudi koji siju i istog dana žanju. Čim požanju, vrati se kako je bilo. Ko su ovi, Džibrile?,upitao je, a on odgovori: Ovo su mudžahidi. Dobro djelo nagrađuje im se sedam stotina puta više. Sve što su žrtvovali prati ih. Zatim je prošao pored skupine ljudi koji stijenama lupaju glave. Kad god ih smrve, povrate se u prvobitno stanje. Ko su ovi?, upitao je, a on odgovori: To su oni čijim je glavama bilo teško stati na namaz. Zatim je naišao na skupinu ljudi obilježenih sprijeda i straga. Izgone ih na pašu, kao što se stoka izgoni, da jedu bodljikavo trnje i zekkum, te džehennemsko užareno kamen- je. A ko su ovi?, upitao je. Džibril, a.s., odgovorio mu je: To su oni koji na svoju imovinu nisu davali zekat. Potom je naišao na skupinu ljudi pred kojima se u kazanu nalazi skuhano meso i drugo, nekuhano i pokvareno. Oni jedu nekuhano i pokvareno, a ostavljaju skuhano. Ko su ovi?, upitao je, a on mu odgovori: To je muškarac iz tvog umeta koji je imao svoju zakonitu ženu, a odlazio drugoj, pokvarenoj, i s njom noći provodio, te žena koja je napuštala svog zakonitog muža i odlazila drugom, pokvarenom, i s njim noći provodila. Zatim je prošao pored čovjeka koji je sakupio veliko breme drva a ne može ga ponijeti, mada još dodaje. Ko je ovaj?, upitao je Poslanik, s.a.v.s., a Džibril odgovori: Ovo je čovjek iz tvog umeta koji je na sebe preuzeo emanet prema ljudima koji ne može ispuniti, a preuzima još više. Zatim je naišao na skupinu ljudi kojima željeznim makazama režu usne i jezike. Kad god ih izrežu, oni se vrate u prvobitno stanje. Ko su ovi?, upitao je, a on mu odgovori: To su oni koji svojim govorom siju smutnju. Zatim je prošao pored jednog omanjeg kamena iz kojeg je izašao ogromni bik. Želio je da se vrati tamo odakle je izašao, ali nije mogao. Šta je ovo?, upitao je, a on mu odgovori: Ovo je čovjek koji izgovor i neku krupnu riječ, zbog koje se pokaje, i htio bi je vratiti nazad a ne može. Zatim je došao u dolinu u kojoj se osjećao svjež i ugodan miris miska, a čuo se i neki glas. Šta je ovo?, upitao je a Džibril mu odgovori: Ovo je glas Dženneta koji veli: Gospdaru, podari mi moje stanovnike i ono što si mi obećao. Obilate su moje sobe, moja svila i moj brokat, moji skupocjeni ćilimi, moji dragulji, moje srebro i zlato, moje čaše i zdjelice, moji ibrici, moje voće i moj med, moja odjeća, moje mlijeko i moje vino; pa daruj mi ono što si mi obećao. Uzvišeni mu je rekao: Tvoj je svaki musliman i muslimanka, svaki mumin i muminka, svako ko je vjerovao u Mene i Moje poslanike, ko je činio dobro i nije Mi ništa kao sudruga pripisivao. Taj je siguran. Ko Me bude molio, dat ću mu. Ko Mi uzajmi, vratit ću mu. Ko se na Mene osloni, bit ću mu dovoljan. Ja sam Allah. Drugog boga, osim Mene, nema. Ja svoje obećanje neću iznevjeriti. Ono što žele - vjernici će postići (El-Muminun, 1) ...i neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj! (El- Muminun, 14). Zadovoljan sam, reče Džennet. Zatim je došao u dolinu iz koje se čuo ružan glas. Šta je ovo?, upitao je, a Džibril mu je odgovorio: To je glas Džehennema. On govori: Gospodaru, daruj mi moje stanovnike i ono što si mi obećao. Brojni su moji lanci i moji okovi, moje razbuktale vatre i moje žege, moj gnoj i sukrvica, produbile su se moje provalije a ražestila se moja vrelina. Daruj mi ono što si mi obećao. Uzvišenije kazao: Tvoj je svaki mnogobožac i mnogoboškinja, svaki nevaljali i nevaljala, te svaki silnik koji sumnja u Dan obračuna. Džehennem reče: Zadovoljan sam.Poslanik, s.a.v.s., nastavio je put sve dok nije stigao u Bejtul-makdis. Tu se spustio. Svezao je konja na Stijeni i klanjao s melekima. Kad se namaz završio, meleki su upitali: Džibrile, ko je ovaj s tobom? Džibril odgovori: Ovo je Muhammed, a.s., Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.Zar mu je već došlo poslanstvo?, upitaše. Jeste, veli on. Meleki kazaše: Allah poživio brata i (poslanika) koji je došao iza nas (halifa). Divan je on brat i divan nasljednik poslanstva (halifa). Potom su se susreli s dušama vjerovjesnika, koji su zahvaljivali svom Gospodaru. Ibrahim, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je prihvatio za prijatelja, dao mi veliki imetak, učinio me čovjekom pokornim Allahu, odabrao me za Svoje poslanstvo i izbavio me s lomače, učinivši je za mene svježom i spasonosnom.Musa, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je počastio prilikom da s Njim neposredno razgovaram, odabrao me, Tevrat mi spustio i preko mene uništio faraona, a spasio potomke Israilove. Davud, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je učinio vladarem, spustio mi Zebur, razmekšao mi željezo, potčinio mi brda koja su zajedno sa mnom tespih činila, a i ptice; darovao mi mudrost i da rasuđujem pravično. Sulejman, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji mi je potčinio vjetrove, džine i ljude, potčinio mi šejtane koji su radili ono što ja želim, izrađivali mi hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne, podučio me kako da s pticama razgovaram, dao da mi poteče izvor bakra i darovao mi vlast kakvu nije imao niko poslije mene. Isa, a.s., govorio je: Hvala Allahu, Koji me je podučio Tevratu i Indžilu, darovao mi sposobnost da liječim slijepca i gubavca, i mrtve da oživljavam, uz Njegovu dozvolu, uzdigao me i spasio od onih koji ne vjeruju, te zaštitio mene i moju majku od Šejtana prokletnika, tako da on prema nama nije imao puta. Muhammed, a.s., tada je kazao: Svi ste iskazali zahvalu svome Gospodaru, pa ću i ja to učiniti. Hvala Allahu, Koji me je poslao kao milost svim svjetovima, kao donosioca radosne vijesti i upozoritelja cijelom čovječanstvu, spustio mi Kuran, u kojem je pojašnjenje za sve, moj umet učinio najboljim umetom koji se pojavio među ljudima, moj umet učinio umetom srednjeg puta, moj umet učinio da bude prvi (koji će ući u Džennet) i posljednji (na dunjaluku), raširio mi prsa i s mene skin- uo moj teret, uzdigao spomen na mene, te učinio da budem prvi (stvoreni) i posljednji (poslanik). Ibrahim, a.s., reče: Ovim je Muhammed, a.s., pokazao da ima prednost nad vama. Potom su mu donesene tri pokrivene posude. Ponuđena mu je jedna, i rečeno mu je: Napij se, u njoj je voda! Onda mu je ponuđena druga u kojoj je bilo mlijeko i iz nje se napio", kako se prenosi. Onda mu je ponuđena još jedna u kojoj je bilo vino. Iz nje se nije napio", kako je preneseno", pa mu je kazano: Dobro si postupio. Ovo je zabranjeno tvom umetu. Da si ga se napio, samo mali broj ljudi iz tvog umeta bi te slijedio. Zatim je uzdignut na nebo", kako već stoji u hadisu od Katade. Kod njega, u vezi s Ademom, a.s., stoji: S desne strane su mu vrata na koja izlazi ugodan miris, a s lijeve strane su mu vrata na koja izlazi ružan zadah. Kad pogleda prema vratima s desne strane, nasmiješi se, a kad pogleda na ona s lijeve strane, zaplače. Muhammed, a.s, upita: Džibrile, ko je ovo? On odgovori: Ovo je tvoj praotac Adem, a.s. Vrata desno od njega su vrata Dženneta. Kad vidi one koji će iz njegovog potomstva na njih ući, nasmiješi se, a kad pogleda u vrata lijevo od njega, džehennemska vrata, i vidi one koji će iz njegovog potomstva na njih ući zaplače." O Ibrahimu, a.s, tamo stoji: Kad tamo neki sijed čovjek na stolici, kod vrata Dženneta. Kod njega su bili ljudi crnih lica, odnosno neki od njih. Ustali su i ušli u neku rijeku, koja se zove Nimetullah (Allahova blagodat), oprali se i izašli, a boja im se nešto očistila. Onda su ušli u drugu rijeku, koja se zove Rahmetullah (Allahova milost), oprali se i izašli, a boja im se još malo očistila. Potom su ušli u još jednu rijeku, o čemu govore riječi Uzvišenog: ...i dat će im Gospodar njihov da piju čisto piće (El-Insan, 21) i izašli, a boja im se potpuno očistila, pa je poput boje ostalih njihovih drugova. Muhammed, a.s., upita: Džibrile, ko je ovo?, a on mu odgovori: Ovo je tvoj predak Ibrahim. On je prvi koji je osijedio na Zemlji. Ovi s bijelim licima jesu oni koji svoj iman nisu miješali sa zulumom (širkom). Ovi drugi su svoja dobra djela miješali s lošim, pa su se pokajali, i Allah im je oprostio. Potom su došli do Sidre. Iz njenog korijena izvirale su rijeke od vode neustajale, i rijeke od mlijeka nepromijenjena okusa, i rijeke od vina, prijatne onima koji piju, i rijeke od meda procijeđenog. Sidra je drvo čijim hladom konjanik putuje sedamdeset godina. Lišće joj je poput veikih šatora koje ljudi razapinju. Prekrivena je nurom i melekima. O tome govore riječi Uzvišenog: ...kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo (En- Nedžm, 16). Tu mu je Uzvišeni kazao: Traži! On reče: Ibrahima, a.s., uzeo si Sebi za prijatelja; s Musaom, a.s., razgovarao si bez posrednika; Davudu, a.s., darovao si veliku vlast, razmekšao si mu željezo i potčinio mu brda; Sulejmanu, a.s., također si dao veliku vlast i potčinio mu džine, ljude, šejtane i vjetrove; Isaa, a.s., podučio si Tevratu i Indžilu te mu darovao sposobnost da liječi slijepca i gubavca... Uzvišeni mu je rekao: I tebe sam uzeo za prijatelja; u Tevratu je zapisano: Muhammed je miljenik Milostivog; poslao sam te svim ljudima; tvoj umet učinio sam i prvim i posljednjim; nije im dopušteno govoriti dok ne posvjedoče da si ti Moj rob i Moj poslanik; učinio sam te poslanikom koji je prvi stvoren a posljednji poslan; dao sam ti sedam ponavljajućih ajeta, koje nisam dao ni jednom vjerovjesniku prije tebe; darovao sam ti završne ajete sure El- Bekara iz riznice ispod Arša, što nisam dao ni jednom vjerovjesniku prije tebe; učinio sam te i prvim i posljednjim..." Potom hadis spominje propisivanje namaza i vraćanje Musau, a.s., te skidanje deset, pa još deset, još deset i još deset, pa (zaustavljanje na) pet. (Bilježi Bezzar u djelu Kešful-estar, I/38, 55.)

ARAPSKI

أبو هريرة: أنَّ النبيَّ صلى الله عليه وسلم أتـى بفرسٍ يجعلُ كلَّ خطوةٍ منه أقصـى بصره، فسار ومعه جبريلُ، فأتـى علـى قومٍ يزرعون ويحصدون في يومٍ، كلَّما حصدُوا عاد كما كان، فقال: "يا جبريلُ: منْ هـؤلاء"؟ قال: المجاهدون تضاعفُ لهم الحسنةُ بسبعمائةِ ضعفٍ، وما أنفقوا من شيءٍ فهو يخلفهُ، ثمَّ أتـى علـى قومٍ تُرضحُ رءوسُهم بالصخرِ، كلَّما رُضخت عادتْ كما كانت، قال: "من هـؤلاء؟"قال: الذين تثاقلت رءوسُهم عن الصلاة. ثمَّ أتـى علـى قومٍ علـى أدبارهم رقاعٌ، وعلـى أقبالهم رقاعٌ، يسرحُون كما تسرحُ الأنعامُ إلـى الضريعِ والزقومِ ورضفِ جهنمَ، قال: "من هـؤلاء؟"قال: الذين لا يؤدون صدقةَ أموالهم، ثمَّ أتـى علـى قومٍ بين أيديهم لحمٌ في قدرٍ نضيجٌ، ولحمٌ آخرٌ نئٌ خبيثٌ، فجعلوا يأملون الخبيثَ ويدعون النضيجَ، قال: "من هـؤلاء؟"قال: الرجلُ من أمتكَ يقومُ من عند امرأته فيأتي المرأةَ الخبيثةَ فيبيتُ معها، والمرأةُ تقومُ من عندِ زوجها فتأتي الرجلَ الخبيثَ فتبيتُ عنده. ثم أتـى علـى رجلٍ قد جمع حزمةً عظيمةً لا يستطيعُ حملها، وهو يريدُ أن يزيد عليها، فقال: "ما هـذا الرجلُ؟"قال: رجلٌ من أمتكَ عليه أمانةُ الناسِ لا يستطيعُ أداءها وهو يزيدُ عليها، ثمَّ أتـى علـى قومٍ تُقرضُ شفاهُهُم وألسنتُهم بمقاريضَ من حديدٍ، كلَّما قُرضتْ عادت، قال: "ما هـؤلاء؟"قال: خطباءُ الفتنةِ. ثمَّ أتـى علـى حجرٍ صغير، يخرجُ منه ثورٌ عظيم، فيريدُ الثورُ أنْ يدخل من حيثُ خرجَ فلا يستطيعُ، قال: "ما هـذا؟"قال: الرجلُ يتكلَّم الكلمة العظيمةِ فيندمُ، فيريدُ أن يردَّها فلا يستطيعُ، ثمَّ أتـى علـى وادٍ فوجدَ ريحًا طيبةً وريحَ مسكٍ مع صوتٍ، قال: "ما هـذا؟"قال: صوتُ الجنةِ، تقولُ يا ربّ ائتني بأهلي وبما وعدتني، فقد كثُر غرسي وحريري وسندسي وإستبرقي وعبقرييِّ ومرجاني وفضتي وذهبي وأكوابيِ وصحافي وأباريقي وفواكهي وعسلي وثيابي ولبني وخمري ائتني بما وعدتني، قال: لكِ كلُّ مسلمٍ ومسلمةٍ، ومؤمن ومؤمنةٍ، ومن آمنَ بي وبرسلي، وعملَ صالحًا ولم يشرك بي شيئًا، ولم يتخذ من دوني أندادًا فهو آمنٌ، ومن سألني أعطيتُه، ومن أقرضني جزيتُه، ومن توكَّل علي كفيتُه، إني أنا الله لا إلـه إلا أنا، لا خلفَ لميعادي، قد أفلح المؤمنونَ، تباركَ الله أحسنُ الخالقين، فقالتْ قد رضيتُ، ثمَّ أتـى علـى وادٍ فسمعَ صوتًا منكرًا، فقال: "ما هـذا؟"قال: صوتُ جهنم، تقولُ يا ربُّ ائتني بأهلي وبما وعدتني، فقد كثُر سلاسلي وأغلالي وسعيري وحميمي وغساقي وغسليني، وقد بعُد قعري واشتدَّ حرّي ائتني بما وهدتني، قال: لك كلُّ مشركٍ ومشركةٍ، وخبيثٍ وخبيثةٍ، وكلُّ جبارٍ لا يؤمنُ بيومِ الحسابِ، قالتْ قد رضيتُ، ثمَّ سار حتَّـى أتي بيتَ المقدسِ، فنزل فربطَ فرسَه إلـى صخرةٍ فصلَّـى مع الملائكةِ، فلمَّا قضيت الصلاةُ، قالوا يا جبريلُ من هـذا معكَ؟ قال: هـذا محمدٌ رسولُ الله خاتمُ النبيين، قالوا وقد أُرسلَ إليه؟ قال: نعم، قالوا: حيَّا الله من أخٍ ومن خليفةٍ، فنعمَ الأخُ ونعم الخليفةُ، ثمَّ لقوا أرواحَ الأنبياءِ فأثنوا علـى ربِّهم، فقال إبراهيمُ: الحمدُ الذي اتخذني خليلًا وأعطاني مُلكًا عظيمًا وجعلني أمةً قانتًا، واصطفاني برسالاتهِ وأنقذني من النارِ، وجعلها علـى بردًا وسلامًا، ثمَّ قال موسـى: الحمدُ الذي كلَّمني تكليمًا واصطفاني، وأنزلَ علـى التوراةَ، وجعل هلاكَ فرعونَ ونجاةَ بنـى إسرائيلَ علـى يدي، وقال داودُ: الحمدُ الذي جعلَ لي ملكًا وأنزل علـى الزبور، وألانَ لي الحديدَ، وسخَّرَ لي الجبالَ يسبحنَ معي والطيرُ، وآتاني الحكمةَ وفصلَ الخطابِ، وقال سليمانُ: الحمدُ الذي سخَّر لي الرياحَ والجنَّ والإِنسَ وسخَّرَ لي الشياطين يعملون ما شئتُ من محاريبَ وتماثيلَ وجفانٍ كالجوابِ وقدورٍ راسياتٍ، وعلَّمني منطقَ الطيرِ، وأسالَ لي عينَ القطرِ، وأعطاني ملكًا لا ينبغي لأحدٍ من بعدي وقال عيسـى: الحمدُ الذي علَّمني التوراةَ والإِنجيلَ وجعلني أُبرئُ الأكمه والأبرصَ وأُحيي الموتـى بإذنهِ، ورفعني وطهرَّني من الذين كفروا، وأعاذني وأمِّي من الشيطانِ الرجيم، ولم يجعل للشيطانِ علينا سبيلًا، وقال محمدٌ صلى الله عليه وسلم: "كلُّكُم أثنـى علـى ربِّه، وأنا مثنٍ علـى ربِّي، الحمدُ الذي أرسلني رحمةً للعالمين، وكافةً للناسِ بشيرًا ونذيرًا، وأنزل علـى القرآن فيه تبيانُ كلِّ شيءٍ، وجعل أمتَّي خيرَ أمةٍ أخرجت للناسِ، وجعل أمَّتي وسطًا، وجعل أمَّتي هم الأولون وهُم الآخرون، وشرح لي صدري ووضعَ عنِّي وزري، ورفع لي ذكري، وجعلني فاتحًا وخاتمًا"، فقال إبراهيمُ: بهـذا فضلكم محمدٌ صلى الله عليه وسلم ثمَّ أتـى بآنيةٍ ثلاثةٍ مغطاةٍ، فدفعَ له إناءٌ، فقيل له اشربْ فيه ماءٌ ثمَّ دفع له آخر فيه لبنٌ، فشربَ منه حتَّـى رُوى، ثم دفعَ له آخرَ فيه خمرٌ، فقال قد رويتُ لا أذوقُه، فقيلَ له قد أصبتَ، أما إنها ستحرَّم علـى أمتكَ، ولو شربتها لم يتبعكَ من أمتكَ إلا قليلٌ، ثم صعدَ به إلـى السماءِ بنحو حديثِ قتادةَ إلا أنَّه قال في آدمَ عن يمينه بابٌ تخرجُ منه ريحٌ طيبةٌ، وعن شمالهِ بابٌ تخرجُ منه ريحٌ خبيثةٌ، إذا نظر إلـى البابِ الذي عن يمينه ضحكَ.وإلـى الذي عن يسارِه بكـى، فقال: "يا جبريلُ ما هـذا؟"قال: أبوكَ آدمُ وهـذا البابُ الذي عن يمينهِ بابُ الجنةِ، إذا رأى من يدخله من ذريتهِ ضحكَ، وإذا نظرَ إلـى البابِ الذي عن شمالهِ بابِ جهنمَ ومن يدخله من ذريتهِ بكـى، وقال في إبراهيم: "فإذا هو برجلٍ أشمطَ علـى كرسيٍّ عند بابِ الجنةِ، وعنده قومٌ سودُ الوجوهِ، يعني بعضُهم فقاموا فدخلُوا نهرًا يُقالُ له نعمةُ الله، فاغتسلوا فخرجوا وقد خلصَ من ألوانهم شيءٌ، فدخلوا نهرًا آخرَ، يقالُ له: رحمةُ الله، فاغتسلوا فخرجوا وقد خلصَ من ألوانهم شيءٌ، فدخلوا نهرًا، فذلك قولُه: {وَسَقَاهُمْ رَبُّهُمْ شَرَابًا طَهُورًا} [الإنسان: من الآية 21] فخرجوا وقد خلصَ ألوانُهم، من ألوانِ أصحابهم، فقال يا جبريلُ ما هـذا؟"قال: أبوكَ إبراهيمُ أولُ من شمطَ علـى الأرضِ، وهـؤلاء البيضُ الوجوهِ، قومٌ لم يلبسوا إيمانهم بظلمٍ، وهـؤلاء قد خلطُوا عملًا صالحًا وآخرَ سيئًا، تابوا فتابَ الله عليهم، ثم مضـى إلـى السدرةِ يخرجُ من أصلها أنهارٌ من ماءٍ غيرِ آسنٍ، وأنهارٌ من لبنٍ لم يتغير طعمُه، وأنهارٌ من خمرٍ لذةً للشاربين وأنهارٌ من عسلٍ مصطفَّـى، وهي شجرةٌ يسيرُ الراكبُ فيظلِّها سبعين عامًا، وإنَّ ورقةً منها مظلةُ الخلقِ، فغشيها نورٌ وغشيتْها نورٌ وغشيتها الملائكةُ، وذلك قولُه: {إِذْ يَغْشَى السِّدْرَةَ مَا يَغْشَى} [النجم: 16] فقال له تعالـى: سلْ، فقال: "إنكَ اتخذتَ إبراهيمَ خليلًا، وكلمتَ موسـى تكليمًا، وأعطيتَ داودَ ملكًا عظيمًا، وألنتَ له الحديدَ، وسخرتَ له الجبالَ، وأعطيتَ سليمانَ ملكًا عظيمًا، وسخرتَ له الجنَّ والإنسَ والشياطين والرياحَ، وعلمتَ عيسـى التوراةَ والإِنجيل وجعلتهُ يبرئُ الأكمه والأبرصَ"، فقال له تعالـى: قد اتخذتُك حبيبًا، ومكتوبٌ في التوراةِ: محمدٌ حبيبُ الرحمنِ، وأرسلتُكَ إلـى كافة الناس، وجعلت أمتكَ الأولين والآخرين، ولا تجوزُ لهم خطبةٌ حتَّـى يشهدوا أنكَ عبدي ورسولي، وجعلتُك أولَ النبيين خلقًا وآخرهم بعثًا، وأعطيتُك سبعًا من المثاني ولم أعطها نبيًّا قبلك، وأعطيتُك خواتيم سورة البقرةِ من كنزٍ تحتَ العرشِ لم أعطها نبيًّا قبلكَ، وجعلتُكَ فاتحًا وخاتمًا، ثم ذكر فرض الصلاةِ ومراجعة موسـى، فحطَّ عشرًا ثمَّ عشرًا ثم عشرًا ثمَّ عشرًا ثمَّ خمسًا