"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se ndto reže među prstima." (Ebu Davud, 2589. daif)

"Najveći vid obmane je kada pričaš (nešto) svome bratu, pa on povjeruje da je to što pričaš istina, a ti si ga, ustvari, slagao." (Ebu Davud, 4966 daif)

"Najveće iznevjerenje emaneta kod Allaha na Sudnjem danu bit će priča o intimnom odnosu između muža i žene. (Ebu Davud, Daif 4865)

"Allahov Poslaniče, šta je to pristrasnost?" On reče: "Da pomažeš svoj narod u nasilju." (Daif Ebu Davud, 5113)

"Kada se sretnu dva muslimana, pa se rukuju i zahvale Allahu i od Njega zatraže oprost, bit će im oprošteno." Prema Albaniju hadis je daif. (Ebu Davud, 5205)

"Neki čovjek je bio kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Na njemu se vidio žuti trag (šafrana), a Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi rijetko kad čovjeku u lice rekao ono što mu se kod njega ne dopada. Pošto je čovjek otišao, on reče: 'Preporučite mu da ono opere sa sebe.'" (Ebu Davud, 4784 daif)

"Ušli smo kod Urvea b. Muhammeda b. es-Sa'dija, a sa njim je razgovarao neki čovjek, pa ga je rasrdio. El-Mugire ustade, ode i uze abdest, a onda se povrati i reče: 'Ispričao mi je otac, prenijevši od moga djeda Atijjea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Srdžba je od šejtana, šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato, kada se neko rasrdi, neka uzme abdest."" (Ebu Davud, 4779. daif)

"Jednom se, u prisustvu Vjerovjesnika, s.a.v.s., međusobno počeše grditi dva čovjeka. Jedan se toliko rasrdio da mi se činilo da mu se od bijesa nos rastrgao. Primijetivši to, Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Znam jednu rečenicu - ukoliko je izgovori onaj koji osjeća srdžbu, ona će otići od njega.' "Koje su to riječi Allahov Poslaniče?" - upitaše ga. To je: Allahume inni euzubike mineš-šejtanirradžiim/ Allahu moj, utječem Ti se od prokletog šejtana. ' Preporučio sam mu da ih izgovori, ali on odbi i nastavi da se svađa, što mu poveća srdžbu." (Ebu Davud, 4775. daif)

Svi sastanci su povjerljivi osim u tri slučaja: sastanak na kome se dogovara bespravno prolijevanje krvi, sastanak na kome se dogovara činjenje bluda i sastanak na kome se dogovara bespravno uzimanje tuđe imovine." (Ebu Davud, 4864, daif)

Ako neko obiđe bolesnika kome još nije došao smrtni čas, pa sedam puta kod njega izgovori: 'Molim Velikog Allaha, Gospodara velikog Arša, da te izliječi!', Allah će ga sigurno izliječiti od te bolesti!" (Bilježe Ebu Davud 3106 i Tirmizi 2083)

Koji god čovjek obiđe bolesnika navečer, s njim izađe sedamdeset hiljada meleka koji mole za njegov oprost sve dok ne osvane, a imat će i bašču u Džennetu! A ko ga obiđe ujutro, s njim izađe sedamdeset hiljada meleka koji mole za njegov oprost sve dok ne omrkne, a imat će i bašču u Džennetu!" (Bilježi Ebu Davud 3098)

Ko drugome nanosi štetu, Allah će štetu nanijeti njemu, a ko drugome otežava, Allah će njemu otežati!" (Predanje bilježe Ebu Davud, 3635, i Tirmizi, 1940.)

"Nipošto ne držite govore sjedeći na leđima vaših životinja. Allah vam ih je potčinio da vas prenesu do odredišta do kojih biste, da nije njih, s velikim naporom stigli, a zemlju vam je odredio da na njoj obavljate svoje potrebe." (Ebu Davud, 2567)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom prošao pored kamile kod koje su se (od mršavosti) leđa gotovo spojila s trbuhom, pa je kazao: "Bojte se Allaha u pogledu ovih životinja, koje ne mogu govoriti. Kada ih jašete, neka su dobre (site), i kada ih jedete, neka su dobre (debele)." (Ebu Davud, 2548)

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prokleo onoga koji je sjeo u sredinu kružoka." (Ebu Davud, 4821)

Vjerovjesnik , s.a.v.s., je ležao na leđima ... '' El-Ka'nebi kaže: " ... u džamiji, prebacivši jednu nogu preko druge." (Ebu Davud, 4861)

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi na kraju sijela, kada bi htio ustati, rekao: Subhaneke Allahumme ve bihamdike ešhedu en la ilahe illa ente estagfiruke ve etubu ilejke/ Allahu, neka Ti je slava i hvala. Svjedočim da nema drugog boga osim Tebe. Od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem. Neki čovjek reče: 'Allahov Poslaniče, izgovorio si riječi koje ranije nisi izgovarao.' On reče: 'One su iskup za ono što je bilo na sijelu."' (Ebu Davud, 4854)

"Ko bude sjedio na mjestu na kome se nije spominjao Allah, imat će kod Allaha propust. I ko legne ne spomenuvši Allaha, imat će kod Allaha propust." (Ebu Davud, 4851)

"Kada ljudi ustanu, a ne spomenu Allaha, kao da su ustali iz magareće strvi. Od takvog sijela će imati štetu." (Ebu Davud, 4850)

"Neka dvije osobe ne šapuću u prisustvu treće, jer bi je to rastužilo." (Ebu Davud, 4846)