Muslim
HADIS
Od Usame ibn Zejda, r.a., se prenosi:
Vjerovjesnik, a.s.,je pojahao magarca na kome je bio samar, a pod njim pokrivač od fedekijske kadife. Posadio je iza svojih leđa U samu i pošao posjetiti Sa'da ibn Ubadu iz Benu-l-Harisa ibn Hazredža. To je bilo prije Bitke na Bedru. Naišli su pored jedne mješovite skupine muslimana, idolopoklonika i Jevreja. Tu su bili i Abdullah ibn Ubejj kao i Abdullah ibn Revvaha. Pošto prašina što ju je magarac izazvao zahvati tu skupinu, Abdullah ibn Ubejj svojim ogrtačem pokri sebi nos i reče: - Ne dižite nam prašinu! Božiji Poslanik, a.s., se zaustavi i sjaha pa ih pozva Allahu učeći im Kur'an, a Abdullah ibn Ubejj reče: - O čovječe, od ovog našeg ništa bolje nema. Ako je to što govoriš istina, nemoj našu družinu uznemiravati, nego se vrati svome sedlu pa ko ti od nas dođe, njemu pričaj. Abdullah ibn Revvaha, r.a. , reče: - Neka to bude u našem društvu, zaista mi to volimo. Tada muslimani, idolopoklonici i Jevreji počeše jedni druge grditi toliko da su htjeli jedni na druge skočiti, a sve vrijeme Vjerovjesnik, a.s., ih je stišavao pa onda uzjaha na svoga magarca. Kad stiže do Sa'da ibn Ubade, reče: "Moj Sa'de, ti ne ču šta je kazao Ebu Hubab (Abdullah ibn Ubejj), rekao je tako i tako." On mu reče: - Božiji Poslaniče, oprosti mu i prođi ga se. Allaha mi, tebi je Allah dao ono što je dao, a stanovnici Medine su se usaglasili da ustoliče i postave tebe za vođu. Pošto je Allah tako postupio sa istinom koju ti je dao, to je kod ovoga izazvalo zavist i srdžbu u kojima se guši, pa je to učinilo od njega to što si vidio. Vjerovjesnik, a.s., mu oprosti. (Muslim)
Iz ovog hadisa se može vidjeti da je postojao svojevrsni politički život u vrijeme Poslanika, a.s. i da bi on mirovnim putem i veličinom svog poziva osvojio naklonost naroda. Međutim, stalne konspiracije, tajni dogovori o napadu na Poslanika, a.s. kao i konstantne izdaje sporazuma dovodile su do toga da su muslimani morali se boriti fizički za zaštitu svojih (građanskih) interesa. Abdulhamid Ebu Sulejman smatra da prema kur'anskoj viziji čovječanstvo je jedinstvo u raznolikosti i raznolikosti u jedinstvu. Za muslimane je jasan kur'anski princip: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični". (El-Mumtehine, 8) Medinski ustav je primjer kako je praksa Poslanika, a.s. tražila najbolje rješenje za sve grupacije, a ne samo muslimane. Članovi Medinskog ustava su razvrstani u više sadržinskih skupina. Primjera radi, izuzev državne sigurnosti i nacionalne odbrane (član 17, 36 i 47) sve drugo je u rukama autonomnih zajednica, a posebno je značajan član 25 kojim se zajamčuje pravo na slobodu vjere svakom građaninu grada-države što je Medina u to vrijeme bila. Principi istinske demokratičnosti utkani su u član 37 gdje se poštuje pravo naroda (vox populi).