Zaista su dva čovjeka, koja su bila uvedena u vatru zapomagala, pa je Gospodar rekao: - Izvedite ih!

- Nakon što su bili izvedeni, On ih je upitao: - Zbog čega vas dvojica dižete galamu?

– Oni su odgovorili: - Učinili smo to, kako bi nam se smilovao!

– On im je kazao: - Imat ćete Moju milost ako odete i bacite se u isto mjesto Džehennema u kojem ste i bili.

– Nakon toga su krenuli. Jedan se bacio u vatru, koju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega, a drugi je ostao i nije se htio baciti.

Njega će Gospodar upitati: - Šta te je spriječilo da se baciš, kao što se bacio tvoj prijatelj?

- On će odgovoriti:- Gospodaru moj, zaista se ja nadam da me Ti nećeš u nju vratiti nakon što si me iz nje izbavio!- Na to će Gospodar reći: - Tebi pripada to čemu si se nadao!

– Tako će njih dvojica zajedno ući u Džennet, Allahovom milošću.

"U čemu je spas?" Reče: "Čuvaj svoj jezik, pa će ti kuća biti prostrana i rasplači se zbog grijeha koji učiniš!"

Čovjek je u vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kim će prijateljevati!" (Hadis bilježe Tirmizi, 2378, i Taberani, IX/187, 8919.)

Allahov Poslaniče, koji ljudi su na najvećem iskušenju?", pa mu je on odgovorio: Vjerovjesnici, pa onda najbolji, pa iza njih opet najbolji. Čovjek biva na iskušenjima u skladu sa svojom vjerom: ako mu je vjera čvrsta, iskušenja su mu teška, a ako mu je vjera slaba, On ga iskuša u skladu s njegovom vjerom. Iskušenja stalno pogađaju čovjeka, sve dok ga ne ostave da hoda po Zemlji bez ijednoga grijeha." (Tirmizi 2398)

Iskušenja će stalno pogađati vjernika i vjernicu u njihovim životima, djeci i imecima, sve dok ne dođu pred Allaha bez ijednog grijeha!" (Bilježi Tirmizi 2399)

Jedan fakih (koji razumije vjeru) žešći je za šejtana od hiljadu pobožnjaka." (Tirmizi)

Zar će doći do toga da će nekom čovjeku, naslonjenom na minderu stići od mene neki hadis, pa će reći: 'Između nas i vas je Allahova knjiga. Ono što u njoj nađemo da je halal takvim ćemo to i smatrati, a ono što nađemo da je haram takvim ćemo smatrati.' Ono što je zabranio Allahov Poslanik jeste kao i ono što je zabranio Allah." (Tirmizi)

Allah je poslao Jahju, sina Zekerijjaova, Israelićanima s pet riječi. Nakon što je Allah poslao Isaa, a.s., Uzvišeni je rekao: 'O Isa, reci Jahji, sinu Zekerijjaovu ili da dostavi ono što sam poslao Israelićanima ili da im ti dostaviš.' Jahja je izašao i došao Israelićanima, pa je rekao: 'Allah vam naređuje da Mu robujete i ništa mu ne pridružujete. To vam je kao kad čovjek oslobodi čovjeka, uradi mu dobro i da, a on ode i zaniječe njegove blagodati i drugog uzme kao pokrovitelja. Allah vam naređuje da obavljate namaz. To vam je kao kada neprijatelj zarobi čovjeka i hoće da ga ubije, a on rekne: 'Ne ubijajte me, imam blago kojim ću se otkupiti', i da im svoje blago i spasi se. Allah vam naređuje da dijelite sadaku (zekat). To vam je kao kad čovjek krene na neprijatelja i uzme štit za borbu i ne mari otkud će neprijatelj doći. Allah vam naređuje da čitate Knjigu. To vam je kao kad se neki ljudi nalaze u tvrđavi, a na njih ide neprijatelj, a oni u svakom njenom dijelu pripremili ljudstvo. S koje god strane im neprijatelj dođe, ima neko ko ih brani u tvrđavi.' Tako je i s onim ko uči Kur'an, on je u najzaštićenijoj tvrđavi." (Tirmizi i Bezzar)

Allah daje primjer Pravog puta kao puta na čije su obje strane zidovi na kojima su otvorena vrata. Na vratima su zastori. Na vrhu puta je pozivač koji poziva, a i iznad njega je pozivač koji poziva (Allah poziva u kuću spasa i upućuje koga hoće na Pravi put). Vrata na obodima puta jesu Allahove zabrane (ograničenja), i niko ne upada u njih dok se ne odmakne zastor. Onaj koji poziva iznad jeste savjetnik (poslan od) svoga Gospodara." (Tirmizi.)

...iman izađe iz njega i bude mu iznad glave. Kad napusti to djelo, iman mu se vrati."

Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke sigurni (pošteđeni) muslimani, a mumin (vjernik) jeste onaj od koga su ljudi sigurni za svoju krv i imetak." (ko ih ne ugrožava fizički i finansijski). (Tirmizi i Nesai)

Jahao sam iza Poslanika, s.a.v.s., na magarcu po imenu Ufejr, pa je rekao: 'O Muaze, znaš li šta je obaveza Allahovih robova prema Njemu, a šta je Allahova obaveza prema robovima?' Rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', a on reče: 'Robovi su prema Allahu dužni da Mu robuju i da Mu nikoga ravnim ne drže, a Njegova je obaveza da ne kazni onoga ko Mu ništa ne pripisuje.' 'Božiji Poslaniče, hoću li obradovati ljude?', rekoh. 'Nemoj ih radovati, jer će se pouzdati', reče on." Enes veli: Muaz je na samrti izvijestio o tome, bojeći se grijeha ako to ne učini." (Buhari, Muslim i Tirmizi)

U Džehennem neće ući čovjek koji je zaplakao iz straha od Allaha – prije bi se mlijeko moglo vratiti u vime (nego se nešto slično desiti)! Isto tako, kod jednog čovjeka se ne mogu sastati prašina s Allahovog puta i džehennemski dim!" (Hadis bilježe Tirmizi, 1633, koji za njega kaže da je dobar, vjerodostojan i neobičan, i Nesai, VI/12.)

Jedna žena prišla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla mu: Daj da uzjašemo na neku devu! Dat ću vam, rekao je on, da uzjašete na devino dijete! Šta ćemo s devinim djetetom?!, rekla je žena, a on je kazao: Pa zar deva rađa nešto drugo osim deve?" (Predanje bilježi Tirmizi, 1991.)

Upitali su: Božiji Poslaniče, ti se šališ s nama?! On je rekao: Da, ali govorim samo istinu!" (Predanje bilježi Tirmizi, 1990.)

Dvije stvari neće se naći objedinjene u licemjeru: ljepota ponašanja i poznavanje vjere!" (Predanje bilježi Tirmizi, 2683.)

O ljudi! Šta vas tjera da slijedite laž, kao što leptiri slijede put u vatru? Za čovjeka je sve laž, osim u tri slučaja: da čovjek slaže svojoj ženi kako bi je odobrovoljio, da slaže u ratu, jer je rat varka, i da slaže kako bi izmirio (zavađene) muslimane." (Hadis bilježe Rezin i Tirmizi, 1939.)

Rekli smo: Allahov Poslaniče, može li vjernik biti kukavica? Rekao je: Može. Opet smo upitali: A može li vjernik biti škrt?Može. A može li vjernik lagati? Ne može, odgovorio je." (Hadis bilježi Tirmizi, 1972.)

Upitao sam Hasana ibn Alija: Šta si zapamtio od Vjerovjesnika, s.a.v.s? Odgovorio je: Ostavi ono u što sumnjaš u korist onoga u što ne sumnjaš, jer, doista, istina je smiraj, a laž sumnja." (Hadis bilježe Tirmizi, 2518, i Nesai, VIII/327, 328.)

Savjetnik mora biti povjerljiv." (Hadis bilježi Tirmizi, 2823.)