Njegov djed bi vodio od pijace (ili ka pijaci) i kupovao hranu, pa bi ga sreli Ibn-Zubejr i Ibn-Omer i rekli mu: "Dopusti nam da ti se pridružimo, jer je Vjerovjesnik, a.s., molio Allaha da ti podari Svoj blagoslov." A on bi ponekad zaradio cijeli tovar i poslao ga kući.

"Moja tetka odnijela me je kod Allahovog Poslanika, a.s., i rekla: Allahov Poslaniče, ovaj je moj sestrić bolestan! On me je potro po glavi i uputio dovu Allahu da mi podari Svoj blagoslov. Potom se abdestio, a ja sam popio nešto vode kojom se on abdestio. Zatim sam stao iza njegovih leđa i gledao u njegov poslanički pečat među plećkama, koji je bio poput jajeta jarebice."

"Neka niko od vas ne priželjkuje smrt zbog nesreće koja ga je zadesila! A ako bude želio smrt u stanju kada više ne može izdržati, neka kaže: Allahu, poživi me ukoliko je život bolji za mene, a usmrti me ako je za mene bolja smrt!"

"Otišao sam kod Habbaba, koji je na svome stomaku bio kauteriziran sedam puta, pa sam ga čuo kako kaže: Da nam Vjerovjesnik, a.s., nije zabranio da u dovi molimo (Allaha) za smrt, ja bih molio za smrt!"

"Otišao sam kod Habbaba, koji je bio kauteriziran sedam puta, pa on reče: Da nam Allahov Poslanik, a.s., nije zabranio da u dovi molimo Allaha za smrt, ja bih molio za smrt!"

"Kada je bio zdrav, Allahov je Poslanik, a.s., govorio: Nijedan vjerovjesnik ne umre sve dok ne vidi svoje mjesto u Džennetu, a zatim mu bude ponuđeno da izabere. Kada se Poslaniku, a.s., približila smrt, a njegova glava bila na mome bedru, izgubio je svijest na neko vrijeme. Potom se osvijestio, uperio svoj pogled u plafon i rekao: Pridruži me najvišem društvu! Ja rekoh: Znači, on nas ne izabira. Shvatila sam da se to odnosi na hadis koji nam je pričao dok je bio zdrav." Aiša dodaje: "To su bile posljednje riječi koje je izgovorio: Allahu, (pridruži me) najvišem društvu!"

"Allahov Poslanik, a.s., tražio je zaštitu kod Allaha od teških trenutaka nesreće, od toga da ga pogodi propast, od zle sudbine i od zlobne pakosti neprijatelja." Sufjan kaže: "Hadis sadrži troje, a ja sam dodao četvrto, ali ne znam koje."

"Nema Boga osim Allaha, Blagog i Silnog! Nema Boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog! Nema Boga osim Allaha, Gospodara nebesa i zemlje, Gospodara Arša Časnog!"

"Vjerovjesnik, a.s., učio je prilikom nedaće ovu dovu: Nema Boga osim Allaha, Blagog i Silnog! Nema Boga osim Allaha, Gospodara nebesa i zemlje, Gospodara Arša veličanstvenog!"

"Moja je majka rekla: Allahov Poslaniče, tvoj je sluga Enes. Moli Allaha za njega! On reče: Allahu, povećaj mu imetak i porod i podari mu Svoj blagoslov u onome što si mu dao!"

"Vjerovjesnik, a.s., otišao je do (ove) musalle da uči dovu za kišu, pa je učio dovu i molio Allaha za kišu, okrenuvši se prema kibli i izvrnuvši svoj ogrtač."

"Dok je Vjerovjesnik, a.s, držao hutbu na džumi, ustao je neki čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da nam pošalje kišu!, pa je Poslanik, a.s., učio dovu. Nebo se potom naoblačilo i kiša je počela padati tako da čovjek skoro nije mogao stići kući; neprestano je padala sve do sljedećeg petka, pa je taj čovjek (ili neko drugi) ponovo ustao i rekao: Moli Allaha da od nas otkloni kišu, jer smo potopljeni! Tada Poslanik, a.s., reče: Allahu, učini da kiša pada oko nas, a ne na nas! Oblaci su se tada počeli raspršivati oko Medine, i kiša nije padala na njene stanovnike."

"Uslišava se svakom od vas (njegova dova) ako ne požuruje da mu se udovolji govoreći: Molio sam, ali mi nije udovoljeno!"

"Neka niko od vas ne kaže: Allahu, oprosti mi! Allahu, smiluj mi se ako hoćeš!, već neka moli s odlučnošću, jer nema nikoga ko Njega može prisiliti."

"Allahov je Poslanik, a.s., rekao: Kada neko od vas upućuje dovu (molbu) Allahu, neka moli s odlučnošću i neka kaže: Allahu, ako hoćeš, daj mi (to i to)!, jer nema nikoga ko Njega može prisiliti."

"Pričaj (drži predavanje) ljudima jednom sedmično, a ako hoćeš i dvaput. Želiš li pričati više, onda to čini tri puta, ali nemoj učiniti da ljudi osjećaju dosadu prema Kuranu. Ako dođeš kod nekih ljudi koji razgovaraju, nemoj im počinjati pričati i tako prekidati njihov razgovor, dosađujući im; ti šuti, a ako od tebe zatraže da pričaš, onda pričaj, jer će tada željeti tvoj govor. Gledaj da izbjegneš rimovanje u dovi, jer mi je poznato da Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi sami to čine" (tj. izbjegavali su rimu u dovi).

"Vjerovjesnik, a.s., (jednom prilikom) dijelio je ratni plijen, pa jedan čovjek reče: Doista ova podjela nije u ime Allaha! Obavijestio sam Vjerovjesnika, a.s., (o tome)", kaže Abdullah, "pa se naljutio tako da sam vidio srdžbu na njegovu licu i rekao: Allah se smilovao Musau! Uznemirivan je i više od ovoga, ali je bio strpljiv."

"Vjerovjesnik, a.s., (jednom) je čuo čovjeka kako uči (Kuran) u džamiji, pa je rekao: Allah mu se smilovao! Podsjetio me je na taj i taj ajet iz te i te sure, koji sam bio zaboravio."

"Umm-Sulejm rekla je Vjerovjesniku, a.s.: Enes je tvoj sluga. On reče: Allahu, uvećaj njegov imetak i porod i podari mu Svoj blagoslov u onome što si mu dao!"

"Rekao mi je Allahov Poslanik, a.s.: Hoćeš li me osloboditi Zul-Halese? – a Zul-Halesa je bio idol kojeg su (ljudi) obožavali i koji se zvao El-Kaba el-Jemanijja (Jemenska Kaba). Allahov Poslaniče, rekoh mu, ja sam čovjek koji ne može čvrsto da sjedi na konju. On me udari po prsima i reče: Allahu, učvrsti ga i učini onim koji upućuje i koji je upućen (na pravi put)! Potom sam izišao (iz Medine) s pedest konjanika iz Ahmesa, moga naroda, (Sufjan kaže: "Možda je rekao: Potom sam krenuo u grupi (ljudi) iz moga naroda...") i kada sam stigao do Zul-Halese, zapalio sam je, a onda se vratio Vjerovjesniku, a.s., i rekao: Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam ti došao sve dok nisam tog (idola) ostavio poput šugave deve premazane katranom! Poslanik, a.s., tada je uputio dovu Allahu, dž.š., za pleme Ahmes i njegovu konjicu."