"Među Izraelćanima su bila dva čovjeka koja su podjednako ustrajavala u svojim namjerama; jedan je griješio, a drugi se posvetio ibadetu. Onaj što se posvetio ibadetu, vidjevši drugoga kako griješi, reče: 'Prestani! ', pa ga je opet vidio da griješi, i rekao mu: 'Prestani!' 'Pusti mene i moga Gospodara, zar si poslan da me kontroliraš? ' - kaza ovaj. 'Tako mi Allaha, Allah ti neće oprostiti, niti će te uvesti u Džennet.' Pa kada su im uzete duše, i sastali se sa Gospodarem svjetova, Allah reče pobožnom: 'Jesi li ti o Meni imao (takvo) znanje ili si smatrao da imaš moć nad onim što je u Mojim rukama?' Griješniku reče: 'Idi u Džennet Mojom milošću.', a ovom drugom kaza: 'Vodite ga u Džehennem! " Ebu Hurejre kaže: (Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, izgovorio je rečenicu kojom je upropastio i svoj dunjaluk i svoj Ahiret." (Ebu Davud, 4896)