Čuo sam nekoga ko je psovao Aliju, r.a., u prisustvu nekih namjesnika, pa sam rekao: Zar ja to vidim kako psuju drugove Allahovog Poslanika, a.s., u vašem prisustvu a vi to ne osuđujete niti osujećujete. Čuo sam Muhammeda, a.s., da je rekao: Meni ne treba da govorim o nečemu što nije rekao pa da me o tome upita sutradan kad to saznam. Ebu Bekr je u Džennetu, Omer je u Džennetu, Alija je u Džennetu, Talha je u Džennetu, Zubejr je u Džennetu, Sad ibn Malik je u Džennetu, Abdur-Rahman ibn Avf je u Džennetu, Ebu Ubejda ibn el-Džerrah je u Džennetu, i prešutio sam da spomenem de- setog. Upitali su: A ko je deseti? Rekao sam: Seid ibn Zejd, misleći na sebe. Zatim sam nastavio: Tako mi Allaha, prisustvo nekog čovjeka u boju s Poslanikom, a.s., u kojem mu se lice zapraši bolje je od djela bilo koga od vas makar proživio vijek Nuha, a.s." (Bilježi Tirmizi, 3757, i kaže: Hadis je hasen-sahih.")