Moj Gospodaru, da si Ti htio, dao bi mazlumu Džennet, a oprostio bi zalimu. – Na to mu nije odgovoreno te večeri. Kada se našao na Muzdelifi, ponovo je učinio dovu i bilo je udovoljeno onome što je tražio. Potom se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao (ili je rekao da se nasmiješio), na što su ga upitali Ebu Bekr i Omer: - Ti si nam draži od oca i majke. Zaista je ovo vrijeme u kojem se nisi smijao. Što te je sada nasmijalo, učinio te Allah vazda nasmijanim?! - On odgovori: - Zaista je neprijatelj Allahov Iblis, nakon što je saznao da je Allah, dž.š., već udovoljio mojoj dovi i oprostio mome ummetu, uzeo zemlju i prosuo je sebi po glavi, dozivajući proklestvo i propast, pa me nasmijala ta njegova uznemirenost.

"Rob neće doći na stepen onih koji su Allaha svjesni, dok ne ostavi ono što na prvi pogled nije sumnjivo, iz straha da ne upadne u ono što je sumnjivo."

Vjerovjesnik, s.a.v.s., obišao je jednog čovjeka, pa ga je upitao: 'Šta bi htio?' On je odgovorio: 'Pšenični hljeb', pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ko ima pšeničnog hljeba neka pošalje svome bratu!' Zatim je rekao: 'Kada nečiji bolesnik zaželi nešto, neka mu se da da to jede!'" (Bilježi Ibn Madža 1439)

Allah od onoga ko uvodi novotarije u vjeru ne prima post, namaz, sadaku (zekat), hadž, umru, džihad, niti sarf niti adl; on iz islama izlazi kao što dlaka izlazi iz tijesta." (Ibn Madža)