Ibn Madže
HADIS
Prenosi se od Abdullaha b. Kinaneta b. Abbasa b. Mirdasa es-Sulemijja da je njegov otac čuo svog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., učio dovu za svoj ummet u noći Arefata, pa mu je bilo odgovoreno: - Zaista sam oprostio njima, osim nepravedniku (zalimu), od koga ću uzeti ono čime se ogriješio prema mazlumu. – Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je:
Moj Gospodaru, da si Ti htio, dao bi mazlumu Džennet, a oprostio bi zalimu. – Na to mu nije odgovoreno te večeri. Kada se našao na Muzdelifi, ponovo je učinio dovu i bilo je udovoljeno onome što je tražio. Potom se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao (ili je rekao da se nasmiješio), na što su ga upitali Ebu Bekr i Omer: - Ti si nam draži od oca i majke. Zaista je ovo vrijeme u kojem se nisi smijao. Što te je sada nasmijalo, učinio te Allah vazda nasmijanim?! - On odgovori: - Zaista je neprijatelj Allahov Iblis, nakon što je saznao da je Allah, dž.š., već udovoljio mojoj dovi i oprostio mome ummetu, uzeo zemlju i prosuo je sebi po glavi, dozivajući proklestvo i propast, pa me nasmijala ta njegova uznemirenost.
ARAPSKI
عن عبد الله بن كنانة بن عباس بن مرداس السلمى أن أباه أخبره عن أبيه أن النبى– صلى الله عليه و سلم دعا لأمته عشية عرفة فأجيب: ﴿"إنِّى قَدْ غَفَرْتُ لَهُمْ مَا خَلا الظَّالِمَ، فَإِنِّى آخُذُ لِلْمَظْلُومِ مِنْهُ!"، قال: "أَىْ رَبِّ، إنْ شِئْتَ أَعْطَيْتَ المَظْلُومَ مِنَ الجَنَّةِ وَ غَفَرْتَ لِلظَّالِمِ."﴾، فَلَمْ يُجِبْ عَشِيَّةً، فَلَمَّا أَصْبَحَ بِالمُزْدَلِفَةِ أَعَادَ الدُّعَاءَ فَأُجِيبَ إلَى مَا سَأَلَ، قَالَ: "فَضَحِكَ رسولُ اللهِ– صلى الله عليه و سلم."، أو قال: "تَبَسَّمَ."، فقال لَهُ أبو بكر و عُمَرُ: "بِأَبِى أَنْتَ وَ أُمِّى! إنَّ هَذَا لَسَاعَةٌ مَا كُنْتَ تَضْحَكُ فِيهَا، فَمَا الَّذِى أَضْحَكَكَ؟! أَضْحَكَ اللهُ سَنَّكَ!"،– قال: ﴿"إنَّ عَدُوَّ اللهِ إبْليِسَ لَمَّا عَلمَ أنَّ اللهَ–عز و جل– قَدْ اسْتَجَابَ دُعَائِى و غَفَرَ لأُمَّتِى، أَخَذَ التُّرَابَ فَجَعَلَ يَحْثُوهُ عَلىَ رَأْسِهِ وَ يَدْعُو بِالوَيْلِ و الثُّبُورِ، فَأَضْحَكَنِى مَا رَأَيْتُ مِنْ جَزَعِهِ."﴾
Vjerovjesnik, s.a.v.s., učinio je dovu za svoj ummet (kojeg čine svi koji potvrđuju istinitost onoga s čime je on došao) da mu Allah Uzvišeni oprosti grijehe. To je učinio u noći Arefata, tj. u posljednjem dijelu dana Arefata, u vrijeme od ikindije pa nadalje. Allah Uzvišeni je na njegovu dovu odgovorio riječima: Zaista sam Ja oprostio svima njima, osim zalimima, koji čine zulum prema robovima Allaha Uzvišenog. Allah će uzeti od zalima i dati mazlumu, zbog toga što je odmazda (kisas) obavezna (vadžib), a Allah je Djelitelj pravde. Nakon toga je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: - Gospodaru moj, da si Ti htio, nagradio bi mazluma Svojim Džennetom, koji predstavlja Tvoju nagradu i Tvoju Milost, a oprostio bi zalimu, kao izraz Svog dobročinstva prema njemu. Ti si Plemeniti i Onaj Koji puno prašta i Dobročinitelj Uzvišeni! - To se desilo na Arefatu. Na Muzdelifi, na izmaku noći, ponovo je uputio dovu i molbu, pa mu je Allah Uzvišeni udovoljio u onome što je tražio i oprostio svima, te se time obistinio njegov san o oprostu zalimu i odšteti mazlumu, darujući mu Džennet. Zbog toga se Vjerovjesnik, s.a.v.s., zasmijao ili nasmješio osmijehom sličnim smijehu. U ovoj rečenici to ima značenje: nasmješio se, jer je jedna od osobina Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je njegov smijeh bio osmjehivanje. Rekli su mu Ebu Bekr i Omer, r.a.: - Zaista je ovo vrijeme u kojem se nisi smijao (a to je na izmaku noći i to je vrijeme skrušenosti i dove). Šta te je nasmijalo, učinio te Allah vazda nasmijanim? Ova rečenica njih dvojice predstavlja dovu za Vjerovjesnika, s.a.v.s.: da mu Allah Uzvišeni da radost koja će ga stalno činiti nasmijanim. On je odgovorio: Zaista je Allahov neprijatelj Iblis (neka je Allahovo prokletstvo na njega), nakon što je saznao da je Allah, dž.š., udovoljio mojoj dovi i da je oprostio mome ummetu, uzeo zemlju i posuo je po svojoj glavi, zabrinut i žalostan zbog toga što ga je mimoišla velika blagodat koju je Allah dao ummetu Muhammeda, s.a.v.s.. On je uzeo zazivati proklestvo i nesreću, tj. propast na one koji su ga zadesili. Rekao je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Nasmijalo me je to što sam ga vidio uznemirenog i zbog njegove žalosti što nije postigao nikakva dobra kojeg su postigli pripadnici ummeta Muhammeda, s.a.v.s.