"Džehennem će nastaviti da govori: Ima li još?, sve dok Gospodar moći ne stavi na njega Svoje stopalo. Tada će on reći: Dosta! Dosta, tako ti Tvoje moći! I zbit će se jedna u drugu."

Hadis prenosi i Šuba od Katade.

"Ko se lažno zakune da bi uzeo imetak čovjeka muslimana (ili je rekao: svoga brata) susrest će Allaha, a On će na njega biti ljut."

Allah je kao potvrdu tome objavio: "Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju..."

Sulejman u svome predanju kaže:

"... pa je prošao Ešas b. Kajs i upitao: O čemu vam priča Abdullah? Oni mu kazaše, a Ešas na to reče: Objavljen je o meni i mome drugu, a povod je bio bunar koji je pripadao nama dvojici."

"Upitali su Vjerovjesnika, a.s., o tome koji je čovjek najbolji, pa je on odgovorio: Moja generacija, zatim ona koja dolazi iza nas, a zatim ona koja slijedi iza nje. Poslije toga doći će ljudi koji će se utrkivati da svjedoče prije zaklinjanja i da se zaklinju prije svjedočenja."

Ibrahim kaže: "Naši drugovi zabranjivali su nam, još dok smo bili djeca, da se zaklinjemo svjedočenjem i ugovorom (obećanjem)."

"Hoćete li da vam kažem ko su dženetlije? Svaki slabić kojemu bi, kad bi se zakleo Allahom (da će nešto uraditi), On to i omogućio. A stanovnici su vatre svi nestrpljivi, uzrujani, proždrljivi, surovi i oholi."

"Kojem muslimanu umre troje djece (pa se strpi) neće ga pržiti vatra osim toliko koliko traje jedan ulazak, samo ako je ispunjavao zakletve."

"Kćerka Allahovog Poslanika, a.s., poslala je po njega (Poslanika, a.s.) a s njim su u društvu bili Usama b. Zejd, Sad i moj otac, ili Ubejj da dođe, poručivši mu: Sin mi je doista na samrti, pa nam dođi! Ali, on joj je poslao selame rekavši: Allahu pripada sve što je uzeo i što je dao, i sve je kod Njega određeno. Neka se strpi, i neka se nada nagradi. Potom je ona ponovo poslala po njega, zaklinjući ga, te je on ustao, a i mi s njim. Kada je došao i sjeo, uzeo je dijete u svoje naručje, dok se dječije tijelo treslo. Suze su potekle iz očiju Allahovog Poslanika. Šta je to, Allahov Poslaniče?, upitao je Sad. Ovo je milost koju Allah spušta onima od Svojih robova kojima On hoće. Allah oprašta onim Svojim robovima koji su milostivi."

"Vjerovjesnik, a.s. nam je, naredio da ispoštujemo ono zbog čega nas je neko zakleo."

"Čuo sam Vjerovjesnika, a.s., kako govori: Trojicu iz Benu-Israila Allah je htio staviti na kušnju. Poslao je gubavcu meleka s riječima: Ostao sam bez ikakvih sredstava, i ne mogu doći do (cilja) osim uz Allahovu i tvoju (pomoć)..." (do kraja hadisa).

"Ko se zakune (nekom drugom) vjerom pored islama postaje ono čime se zakleo. Ko izvrši samoubistvo pomažući se nečim time će biti mučen u džehenemskoj vatri. Proklinjati vjernika isto je kao i ubiti ga. Ko optuži vjernika da je nevjernik (isto je) kao da ga je ubio."

"Allahov je Poslanik, a.s., nabavio prsten od zlata. Nosio ga je tako što je ukrasni kamenčić okretao unutra. Nakon što je svijet počeo nabavljati prstenje, Poslanik, a.s., sjeo je na minber i skinuo ga, rekavši: Ja sam ovaj prsten nosio okrećući njegov (dragi) kamen unutra. Tako mi Allaha, nikada ga više neću staviti! Zatim ga je bacio, a i svijet je nakon toga prestao nositi svoje prstenje."

"Između ovog plemena iz Džerema i ešarija postojala je uzajamna ljubav i bratstvo.

Bili smo kod Ebu-Musaa Ešarija, i on mu je ponudio hranu od pilećeg mesa. Kod njega je u to vrijeme bio neki čovjek iz plemena Benu-Tejmullah. Bio je crven kao da je štićenik. Pozvao je i njega na jelo. Zaista sam ga vidio reče ovaj, kako jede nešto što mi se gadilo, te sam se zakleo da ga neću jesti. Ustani, reče on, pričat ću ti o tome:

Došao sam kod Allahovog Poslanika, a.s., s grupom ešarija da tražimo od njega jahalice. Tako mi Allaha rekao nam je, neću vam dati jahalice, niti imam jahalice koje bih vam mogao dati! (Potom su) Allahovom Poslaniku, a.s., dovedene deve zadobivene kao ratni plijen, pa je on upitao za nas: Gdje su ešarije? Odredio nam je pet mladih deva. Ali kada smo krenuli, zapitali smo se: Šta mi to uradismo? Allahov Poslanik, a.s., bio se zakleo da nam neće dati jahalice, jer nam nije imao šta dati, ali nam ih je potom ipak dao. Prevarili smo Poslanika, a.s., jer je on iz svoje nepažnje prekšio zakletvu. Tako nam Allaha u ovome nikad neće biti sreće! Vratili smo mu se i rekli: Mi smo ti došli da nam daš jahalice, pa si se ti zakleo da nam ih nećeš dati i da nam nemaš šta dati! Nisam ja taj koji vam je dao jahalice, reče on, nego vam ih je Allah dao. Tako mi Allaha, kad god se zakunem nekom zakletvom, a zatim vidim da je nešto drugo bolje, ja uradim ono što je bolje i iskupim se za (prekršenu) zakletvu."

"Naredio nam je Allahov Poslanik, a.s.: Nemojte se zaklinjati svojim očevima!"

"Allahov mi je Poslanik, a.s., rekao: Allah vam, zaista, zabranjuje da se zaklinjete svojim očevima. Tako mi Allaha, od trenutka kada sam čuo Allahovog Poslanika, a.s., nisam se time zakleo, niti svjesno, niti prenoseći od drugoga."

Mudžahid kaže da أو أثارة من علم znači "prenosi nauku". Isto prenose i Ukajl, Zubejdi te Ishak Kelbi od Zuhrija.

Ibn-Ujejna i Mamer prenose od Zuhrija, ovaj od Salima, a on od Ibn-Omera (da je pričao): "Vjerovjesnik, a.s., čuo je Omera..."

"Allahov je Poslanik, a.s., sustigao Omera, koji se, putujući s grupom, zaklinjao svojim ocem. Čujte, reče (Poslanik, a.s.), Allah vam zabranjuje da se očevima svojim zaklinjete. A ako se neko od vas bude zaklinjao, neka se zakune samo Allahom ili neka šuti."

"Neka je žena ensarijka došla Vjerovjesniku, a.s., sa svojom djecom, pa (joj) je on rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ste mi najdraži! To je ponovio tri puta."

"Upotpunite ruku i sedždu! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ja vas i okrenut leđima vidim kako ruku i sedždu činite!"

"Dok je Allahov Poslanik, a.s., sjedio naslonjen leđima na šator od jemanske kože, upitao je svoje ashabe: Da li biste voljeli da budete četvrtina stanovnika Dženneta? Ne!, odgovorili su. A da li biste voljeli da budete trećina stanovnika Dženneta?, upitao je. Ne!, odgovorili su. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, ja zaista očekujem da budete polovina stanovnika Dženneta."

"Hind b. Utba b. Rebia je rekla: Allahov Poslaniče, na licu zemlje nisu obitavali stanovnici šatora (tj. pristalice) za koje sam više voljela da budu poniženi od stanovnika tvojih šatora, a danas je došao dan kada mi ne bi bilo ništa draže od toga da stanovnici tvojih šatora osnaže i ojačaju. (Jahja nije siguran da li je rekla ahba ili hiba, i da li je rekla ahbaike ili hibaike.) Allahov je Poslanik, a.s., rekao..."

U njemu (hadisu) također stoji (da je Poslanik, a.s., rekao): "Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša..."

Upitala je: "Allahov Poslaniče, Ebu-Sufjan je škrtica, pa ima li smetnje da se hranim onim što on posjeduje? "Nema, ali pristojno i umjereno!", odgovorio je.

"Vjerovjesniku, a.s., bile su poklonjene trake bijele svile; svijet ih je razgledao i čudio se njihovoj kvaliteti i ljepoti. Čudite im se?, upitao je Allahov Poslanik , a.s. Da, Allahov Poslaniče, odgovorili su. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Sadove maramice u Džennetu bolje su od njih!, reče Poslanik, a.s."

Šuba i Israil nisu prenijeli od Ishaka riječi: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša."

"Sulejman je rekao: Noćas ću obići devedeset žena, i svaka će mi roditi po jednog konjanika koji će se boriti na Allahovom putu! Njegov mu drug reče: Reci: Ako Bog da!, ali on to ne reče. Sve je žene obišao, ali je samo jedna od njih ostala trudna. Rodila je muško dijete s jednom nogom i jednom rukom. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, da je rekao: Ako Bog da!, svi bi se (oni) borili na Allahovom putu."