Buharija | 6688
HADIS
Prenosi se od Enesa b. Malika (da je kazivao):
"Ebu-Talha rekao je Umm-Sulejmi: Čuo sam glas Allahovog Poslanika, a.s., koji je bio jako slab, i prepoznao u njemu glad. Imate li išta? Da, odgovorila je i iznijela ječmene kolutove, a onda taj hljeb zamotala u svoj veo i poslala me Allahovom Poslaniku, a.s. Otišao sam i našao Allahovog Poslanika, a.s., u džamiji u društvu nekih ljudi. Došao sam do njega, pa me on upita: Je li te poslao Ebu-Talha? Da, odgovorio sam. Allahov Poslanik, a.s., tada onima koji su bili s njim reče: Ustanite! Krenuli su, a ja sam otišao pred njima, došao do Ebu-Talhe i obavijestio ga (o tome). Umm-Sulejm, reče Ebu-Talha, došao je Allahov Poslanik, a.s., i s njim ljudi, a mi nemamo hrane da ih nahranimo! Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, odgovori ona. Ebu-Talha je izišao u susret Allahovom Poslaniku, a.s., koji je došao i zajedno s Ebu-Talhom ušao (u kuću), govoreći: Iznesi, Umm-Sulejm, ono što kod tebe ima (za jelo)! Ona je donijela onaj hljeb, a Allahov Poslanik, a.s., naredio je da se on iskomada. Umm-Sulejm iscijedila je mješinu za maslo i tako ga začinila. Potom je Allahov Poslanik, a.s., nad tom hranom izgovorio ono što je Allah htio da on kaže, a onda rekao: Daj dopuštenje deseterici! On (Ebu-Talha) im je dopustio, te su jeli sve dok se nisu zasitili, a zatim izišli. Daj dopuštenje deseterici!, ponovo reče (Poslanik, a.s.). On im je dopustio, i svijet je jeo dok se nije zasitio. Bilo je tada (prisutno) sedamdeset ili osamdeset ljudi."
ARAPSKI
حَدَّثَنَا قُتَيْبَةُ، عَنْ مَالِكٍ، عَنْ إِسْحَاقَ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ أَبِي طَلْحَةَ، أَنَّهُ سَمِعَ أَنَسَ بْنَ مَالِكٍ، قَالَ قَالَ أَبُو طَلْحَةَ لأُمِّ سُلَيْمٍ لَقَدْ سَمِعْتُ صَوْتَ، رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ضَعِيفًا أَعْرِفُ فِيهِ الْجُوعَ، فَهَلْ عِنْدَكِ مِنْ شَىْءٍ فَقَالَتْ نَعَمْ. فَأَخْرَجَتْ أَقْرَاصًا مِنْ شَعِيرٍ، ثُمَّ أَخَذَتْ خِمَارًا لَهَا، فَلَفَّتِ الْخُبْزَ بِبَعْضِهِ، ثُمَّ أَرْسَلَتْنِي إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَذَهَبْتُ فَوَجَدْتُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي الْمَسْجِدِ وَمَعَهُ النَّاسُ، فَقُمْتُ عَلَيْهِمْ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَرْسَلَكَ أَبُو طَلْحَةَ ". فَقُلْتُ نَعَمْ. فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لِمَنْ مَعَهُ " قُومُوا ". فَانْطَلَقُوا، وَانْطَلَقْتُ بَيْنَ أَيْدِيهِمْ حَتَّى جِئْتُ أَبَا طَلْحَةَ فَأَخْبَرْتُهُ. فَقَالَ أَبُو طَلْحَةَ يَا أُمَّ سُلَيْمٍ قَدْ جَاءَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَلَيْسَ عِنْدَنَا مِنَ الطَّعَامِ مَا نُطْعِمُهُمْ. فَقَالَتِ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَعْلَمُ. فَانْطَلَقَ أَبُو طَلْحَةَ حَتَّى لَقِيَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَقْبَلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو طَلْحَةَ حَتَّى دَخَلاَ، فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " هَلُمِّي يَا أُمَّ سُلَيْمٍ مَا عِنْدَكِ ". فَأَتَتْ بِذَلِكَ الْخُبْزِ ـ قَالَ ـ فَأَمَرَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِذَلِكَ الْخُبْزِ فَفُتَّ، وَعَصَرَتْ أُمُّ سُلَيْمٍ عُكَّةً لَهَا فَأَدَمَتْهُ، ثُمَّ قَالَ فِيهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ يَقُولَ، ثُمَّ قَالَ " ائْذَنْ لِعَشَرَةٍ ". فَأَذِنَ لَهُمْ فَأَكَلُوا حَتَّى شَبِعُوا، ثُمَّ خَرَجُوا، ثُمَّ قَالَ " ائْذَنْ لِعَشَرَةٍ ". فَأَذِنَ لَهُمْ، فَأَكَلَ الْقَوْمُ كُلُّهُمْ وَشَبِعُوا، وَالْقَوْمُ سَبْعُونَ أَوْ ثَمَانُونَ رَجُلاً.