Bili smo s Poslanikom, s.a.v.s., kad je uzeo za ruku Omera, r.a., koji mu reče: Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samog! Poslanik, s.a.v.s., reče mu: Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži i od tebe samog! Na to mu Omer, r.a., reče: Sada si mi, tako mi Allaha, draži i od mene samog! Poslanik, s.a.v.s., reče mu: E sada, Omere (sad si pravi vjernik)!" (Bilježi Buhari, 6632.)

Pitao sam Aišu, r.a.: Šta je Vjerovjesnik, s.a.v.s., radio u kući? Ona je odgovorila: Pomagao bi ukućanima, a kad bi nastupio namaski vakat, otišao bi na namaz." (Bilježe Buhari, 676, i Tirmizi, 2489.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikada imao na izboru dvije stvari, a da nije odabrao lakšu, ako ona nije bila grijeh. A ako bi se radilo o grijehu, on je bio najdalje od njega. Poslanik, s.a.v.s., nikada se nije svetio zbog sebe. Svetio se, izuzetno, i to samo radi Allaha, u slučaju kada bi se skrnavio Allahov propis." (Bilježe: Buhari, 6126, Muslim, 2327, Ebu Davud, 4785, i Malik, II/688.)

Jedne noći zavladao je Medinom strah. Vjerovjesnik, s.a.v.s., posudio je konja od Ebu Talhe koji se zvao Mendub, i odjahao. Kad se vratio, kazao im je: Nismo uočili nikakvu opasnost, a uvjerili smo se i da je (ovaj konj) izuzetno brz." (Bilježe: Buhari, 2627, Muslim, 2307, i Tirmizi, 1686.)

"Ummu Sulejm je Vjerovjesniku, s.a.v.s., sterala kožnu prostirku, pa bi on kod nje na toj prostirci odspavao u podne. Kad bi on ustao, ona bi sakupljala njegov znoj i kosu i stavljala u staklenu bočicu, a potom bi to stavila u miris. Kada je Enesu došao smrtni čas, oporučio je da mu u kefine stave malo tog mirisa, i stavili su. (Bilježe: Buhari, 6281, Muslim, 2331, i Nesai.)

"Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tako govorio da kad bi mu neko htio brojati (riječi), mogao ih je izbrojati." (Bilježe: Buhari, 3567, Muslim, 2493, Ebu Davud, 3654, i Tirmizi, 3639.)

Kazao sam Ubejdi: Posjedujemo nešto Vjerovjesnikove, s.a.v.s., kose. Dobili smo je od Enesa ili od Enesove porodice. On reče: Da imam samo jednu njegovu dlaku, bilo bi mi draže od dunjaluka i svega što je na njemu." (Bilježi Buhari, 170.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., imao je blistav ten. Znoj mu je bio poput bisera. Kad bi hodao, njihao bi se poput lađe. Nisam dotakao ni brokat ni svilu nježniju od dlana Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Nisam pomirisao ni misk ni amber ugodniji od mirisa Vjerovjesnikovog, s.a.v.s." (Bilježe: Buhari, 3561, Muslim, 2330, i Tirmizi, V/20.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je srednjeg stasa, ni visok ni nizak, ni izrazito bijel ni crnoput, ni kovrdžave ni ravne kose, nego napola kovrdžave. Počela mu je dolaziti Objava kada je imao četrdeset godina. Proveo je u Meki deset", po drugim predanjima 13 godina, dok mu je dolazila Objava, a u Medini deset godina. Umro je u šezdesetoj", po drugim predanjima u 63. godini, a u kosi i u bradi nije imao ni dvadeset bijelih dlaka." Rebia b. Ebu Abdurrahman veli: Vidio sam vlasi njegove kose. Bile su crvene. Upitao sam za to, pa mi je rečeno da su crvene od mirisa (koji je koristio)." (Bilježe: Buhari, 3547, Muslim, 2347, Tirmizi, 1754, i Malik, II/91-92, 1925.)

Vjerniku nije dozvoljeno da napusti (ne govori s njim) svoga brata više od tri noći – sretnu se pa se okrene jedan, a okrene se i drugi. Bolji od njih dvojice jeste onaj koji prvi nazove selam!" (Bilježe šesterica, osim Nesaija: Buhari, 6077, Muslim, 2560, Ebu Davud, 4911, Tirmizi, 1932, i Malik, II/1894.)

Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažljiviji govor. Nemojte prisluškivati, niti špijunirati, nemojte se nadmetati niti zavidjeti niti se svađati, nego budite braća i Allahovi robovi, kao što vam je naredio. Musliman je brat muslimanu, neće mu nanijeti nepravdu niti ga napustiti, niti će ga omalovažiti. Bogobojaznost je ovdje. Bogobojaznost je ovdje. Bogobojaznost je ovdje!", i pokazao je na prsa. Čovjeku je dovoljno zla da uvrijedi brata muslimana. Svakom muslimanu zabranjeni su krv, čast i imetak muslimana. Allah ne gleda u vaša tijela, niti u vaš izgled i djela, nego gleda u vaša srca!" (Predanje bilježe: Buhari, 5143, Muslim, 2563, Ebu Davud, 4917, Tirmizi i Malik, II/1980.)

Zabranjeno je biti zavidan, osim u dva slučaja: čovjeku kome je Allah podario mudrost, pa on sudi po njoj i druge podučava njoj, i čovjeku kome je Allah podario imetak i naveo ga da ga troši na putu istine." (Predanje bilježe Buhari, 1409, i Muslim, 816.)

Gospodaru, uzimam od Tebe obećanje koje mi nećeš prekršiti: ja sam samo čovjek, pa koga god sam vjernika povrijedio, izgrdio, prokleo ili bičevao, učini da mu to bude namaz, zekat i dobro djelo kojim ćeš ga približiti Sebi na Sudnjem danu!" (Predanje bilježe Buhari, 6361, i Muslim, 2601.)

Nemojte psovati mrtve, jer oni su prepušteni svojim ranije učinjenim djelima!" (Predanje bilježe: Buhari, 1393, Ebu Davud, 4899, i Nesai, IV/53.)

Uzvišeni Allah kaže: Ljudi psuju vrijeme, a Ja sam vrijeme: u Mojim rukama su i noć i dan!" (Predanje bilježe: Buhari, 6181, Muslim, 2246, i Ebu Davud, 5274.)

Kad neko optuži drugoga za griješenje ili nevjerstvo, a optuženi ne bude takav, te njegove riječi odnosit će se na njega!" (Predanje bilježi Buhari, 6045.)

Psovanje vjernika je grijeh, a ubistvo vjernika je nevjerstvo!" (Predanje bilježe: Buhari, 6044 Muslim, 64, Tirmizi, 2634, i Nesai, VII/122.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije bio bestidan, nije psovao ni proklinjao. Kad bi nekoga od nas korio, govorio bi: Ruka ti se uprašila! ili, prema drugoj verziji: Čelo ti se uprašilo!" (Predanje bilježi Buhari, 646, 6031.)

Neće ući u Džennet onaj ko prisluškuje druge, a zatim prenosi dodajući od sebe." (Predanje bilježe: Buhari, 6056, Muslim, 105, Ebu Davud, 4871, Tirmizi, 2026.)

Neki je čovjek rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s.: Naredi mi nešto, ali kratko, kako bih to razumio! Ne ljuti se! To je čovjek ponovio više puta, a on bi mu (svaki put) rekao: Ne ljuti se!" (Hadis bilježe Buhari, 6116, i Tirmizi, 2020.)