Kad bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao ikindija-namaz, šaputao bi (pomjerao usne kao da priča, prema objašnjenju nekih), pa su mu rekli: 'Ti, kad klanjaš ikindiju, šapućeš.' Rekao je: 'Jedan poslanik bio je zadivljen svojim narodom.' Rekao je: 'Ko se može oduprijeti ovima?' Zatim mu je Allah objavio da izaberu da ih On kazni ili da da da nad njima zagospodare njihovi neprijatelji, pa su oni izabrali kaznu, i Allah im je poslao smrt. U jednom danu umrlo je sedamdeset hiljada."
Kad bi navodio ovaj hadis, pričao bi drugu verziju: Bio je neki kralj koji je imao svoga vrača koji je jednom rekao: 'Dovedite mi razboritog dječaka da ga podučim ovome svome znanju jer se bojim da ću umrijeti...'" slično prethodnom. U njemu se navodi: Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kad su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernici radili!
A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali." (El-Burudž, 4-8) Zatim kaže: Što se dječaka tiče, on je ukopan, a spominje se da je iskopan u vrijeme Omera, a na sljepoočnici mu je bio prst onako kako ga je stavio u momentu kada je ubijen." (Bilježi Tirmizi)