"Čim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, odsjeo je prvo kod svojih predaka (ili - kako kaže Ebu-lshak - kod svojih daidža) ensarija i klanjao šesnaest ili sedamnaest mjeseci (okrećući se) prema Bejtul-makdisu (u Jerusalemu), stalno želeći da mu pravac okretanja u namazu bude prema Ka'bi. Prvi namaz što ga je klanjao prema Ka'bi bio je ikindijski namaz. S njim je klanjalo još nekoliko ljudi. Kasnije je jedan čovjek od onih koji su klanjali s njim, izišao i prošao pored klanjača jedne džamije, dok su oni još bili (u namazu) na ruku'u i uzviknuo: 'Kunem se Allahom, sada sam klanjao zajedno s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, (okrenuti licem) prema Mekki." Tada su se i ovi odmah okrenuli prema Ka'bi kao što su i oni ranije. Jevreji i drugi sljedbenici Knjige bili su oduševljeni što se u namazu on okretao Bejtul-makdisu, a kada se licem okrenuo prema Ka'bi, smatrali su to prezrenim.

Zuhejr je rekao: - Kazivao nam je Ebu-Ishak prenoseći od Beraa njegovu predaju da su neki ljudi pomrli, neki izginuli još prije nego je promijenjen pravac okretanja u namazu. "Nismo znali - rekao je Bera -"šta da kažemo о njima. Potom je Uzvišeni Allah objavio: "Allah neće poništiti vaše vjerovanje (namaze vršene ranije prema Bejtul-makdisu)."

Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, razboljeli su se Ebu Bekr i Bilal. Kada bi Ebu Bekra obuzela groznica, govorio bi: Svaki čovjek osvane među svojim ukućanima, a smrt mu je bliža od kaiša njegovih nanula." A kada bi groznica pustila Bilala, podigao bi svoj glas i izgovarao (stihove Bekra ibn Galiba): Znajte! Želio bih znati da li ću prenoćiti još i jednu noć u dolini (Mekke), a oko mene izhir i dželil (trave). Da li ću jednog dana doći vodama Midženne i da li će se ukazati Šamet i Tafil (brežuljci)? Zatim bi molio: Allahu moj! Udalji od svoje milosti Šejbu ibn Rebija, Utbu ibn Rebija i Umejju ibn Halefa, kao što su oni nas udaljili iz naše zemlje u zemlju kolere. Kasnije je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao: Allahu moj! Omili nam Medinu kao što si nam omilio Mekku ili još više! Allahu moj, podaj nam bereket u našim saovima i naše muddovima i učini nam je zdravom, a njenu groznicu prebaci u Džuhfu! Kada smo došli u Medinu, – rekla je Aiša: a ona je bila najzaraženija kolerom. Dolinom Buthan tekla je "nedžla". – mišljaše ona na gorku vodu."

Između moje sobe i moga minbera je jedna od džennetskih bašči, a moj minber je nad mojim havdom (u Džennetu)."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada bi se vraćao s putovanja i ugledao zidine Medine, potjerao svoju devu, a kada bi bio na drugoj jahaćoj životinji, gonio bi je brže iz ljubavi prema Medini.

Saopćio mi je Ubejdullah ibn Abdullah ibn Utbe, da je Ebu Seid Hudri, radijallahu anhu, rekao: Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dugo o Dedžalu. Između ostalog je rekao: Doći će Dedžal, a zabranjeno mu je da uđe u medinske ulaze (puteve), do nekih pustara pred Medinom. Tada će mu izaći čovjek koji je najbolji od ljudi (Medine) i reći: Svjedočim da si ti, uistinu, onaj Dedžal, što nam je o tebi govorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Dedžal će, potom, reći: Šta misliš? Da ja sada ubijem ovoga (jednog) čovjeka, a potom ga proživim, da li ćete u ovaj posao sumnjati? Ne., kazat će oni (prisutni). Potom će ga on ubiti, a zatim proživiti, i on će, kada ga proživi, reći: Allaha mi, nikada nisam stvari bolje razumio kao danas! Ubit ću ga., kazat će Dedžal, ali on neće moći to učiniti.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Na ulazima Medine su meleki i u nju neće ući kuga ni Dedžal."

U Medinu neće ući zastrašivanje lutajućeg ćoravog Dedžala (lašca). Ona će tada imati sedam kapija, a na svakim vratima (bit će) po dva meleka."

Čula sam Sada, radijallahu anhu, kada je rekao: Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Stanovništvu Medine neće niko učiniti spletku, a da se ona ne rastopi kao što se rastopi so u vodi."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Ispravno vjerovanje će se skloniti (skupiti) u Medini kao što se skloni zmija u svojoj rupi."

Krenuli smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, s Tebuka i kada smo ugledali Medinu, on je kazao: To je divni grad!"

Kod nas nema ništa napisano osim Allahove Knjige i ove stranice (lista) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: Medina je harem zajedno s onim što je između Ajra i ovoga (Sevra). Ko u njega unese neku vjersku novotariju ili pruži utočište onome ko izmišlja novotariju, neka je na njega prokletstvo Allaha, meleka i cijeloga svijeta skupa. Od takvoga neće biti ništa primljeno (ni obavezni ni dobrovoljni posao)."

On je rekao i: Štićeništvo dato nemuslimanu od muslimana je jedno (po obaveznosti za svakog muslimana). Ko prekrši ugovor (zadanu riječ) muslimanu, neka je na njega prokletstvo Allaha, meleka i cijelog svijeta. Neće mu biti (kod Allaha) uvažen ni obavezni ni dobrovoljni posao (a ni otkup). Ko se sprijatelji s nekim narodom, bez dozvole svojih pretpostavljenih, neka je na njega prokletstvo Allaha, meleka i cijelog svijeta. Od njega neće biti ništa primljeno."

Svetim je učinjeno preko moga jezika ono između dva kamenjara Medine." Ebu Hurejre kaže: Kasnije je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao plemenu Benu Haris i rekao: Vidim vas da ste vi, Benu Harise, već izašli izvan Harema (Medine)." Potom se je obazro i kazao: Ali vi ste, ipak, u njemu."

Medina je Harem (sveto mjesto) od tog do tog mjesta, drveće (a i cvijeće) u njemu ne siječe se. U njemu se ne čini nikakva novotarija. Ko bi u njemu učinio kakvu novotariju, neka je na njega prokletstvo Allahovo, meleka i cijelog svijeta."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: Ko je hodočastio ovu Kuću, a nije spolno općio, niti neki ispad (griješenje) učinio, on se vratio (kući bez grijeha) kao na dan, kada ga je rodila njegova majka."

Nema grada (zemlje) da ga neće gaziti Dedžal, izuzev Mekke i Medine. Neće biti nijedan ulaz od njenih ulaza, a da na njemu neće biti postavljeni meleki u redovima koji će je budno čuvati. Medinu će s njenim stanovništvom, kasnije, potresti tri potresa pa će Allah s trećim izbaciti (iz nje) sve nevjernike i dvoličnjake."

"Neka žena ne putuje dva dana (pješačkog) hoda, nego samo sa svojim mužem ili svojim najbližim rođakom; nema posta na dva dana: prvi dan Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama; nema nikakvog klanjanja iza dva već obavljena namaza: iza obavljenog sabaha, pa dok sunce ne izađe i iza ikindije, pa dok sunce ne zađe; sedla se na pritežu, nego samo radi tri hrama: Svetog hrama u Mekki, hrama Aksa u Jerusalemu i radi moga hrama (u Medini)."

"Namaz obavljen u ovoj mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugoj kojoj džamiji, izuzev Svetog hrama u Mekki."

"Sedla se ne pritežu nego samo za tri džamije: za Sveti hram u Mekki, džamiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (u Medini), i džamiju Aksa (u Jerusalemu)."

Allahov Poslaniče, koji je mesdžid prvi postavljen na Zemlji? – El-Mesdžidul-Haram (u Mekki) – odgovori on. – A koji je poslije njega? – kaže da je Ebu Zerr upitao. – El-Mesdžidul-Aksa (u Jerusalemu) – reče on. – Koliko je proteklo (vremena) između (gradnje) ova dva hrama – upitao sam. – Četrdeset godina – reče on – a poslije (njih dva), gdje god te zadesi namaz, nakon (što nastupi namasko vrijeme), klanjaj ga, jer je vrijednost u tome (da obaviš namaz u njegovom pravom vremenu).

Potraži mi jednog dječaka među vašim dječacima da me poslužuje dok odem do Hajbera!" Tada me Ebu Talha poveo za sobom, a ja, dječak blizu punoljetnosti, posluživao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad bi odsjedao i čuo ga često kako kaže: Allahu moj, tražim utočišta kod Tebe od brige, žalosti, iznemoglosti, lijenosti, škrtosti, strašljivosti, tereta duga i nadmoćnosti ljudi!" – Tako smo stigli Hajberu i, pošto mu je Allah dao da osvoji ovu utvrdu, spomenuta mu je ljepota Safije, kćerke Hujejja ibn Ahtaba, kojoj je muž (u borbama) bio poginuo i ona je bila mlada, pa ju je Allahov Poslanik odabrao sebi i odveo. Kad smo stigli u Seddis-Sahbu, odsjeo je i sastao se s njom, zatim pripremio (svadbeno) jelo od zgnječenih datula, mladog masla i mlijeka na jednoj maloj kožici. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Obznani onima oko sebe (za svadbeni ručak)!" To je bila svadba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa Safijom. – Poslije smo krenuli – kaže Enes – za Medinu i vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ju je iza sebe zavio svojim ogrtačem, potom kleknuo kod svoje deve i stavio svoje koljeno, a Safija je stavila svoju nogu na njegovo koljeno i tako uzjahala. Potom smo putovali, i kada smo se približili Medini, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je prema Uhudu i rekao: "To je brdo koje voli nas i mi volimo njega", a onda je pogledao prema Medini i rekao: Allahu moj, ono između ova dva kamenjara činim svetim, kao što je Ibrahim učinio svetim Mekku. Allahu moj, podari im napredak u njihovim muddovima i njihovom saovima (u onome što mjere i što vagaju)!"