Buharija

Pričao nam je Kutejbe, njemu prenio Jakub od Amra, on od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Talhi:

Potraži mi jednog dječaka među vašim dječacima da me poslužuje dok odem do Hajbera!" Tada me Ebu Talha poveo za sobom, a ja, dječak blizu punoljetnosti, posluživao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad bi odsjedao i čuo ga često kako kaže: Allahu moj, tražim utočišta kod Tebe od brige, žalosti, iznemoglosti, lijenosti, škrtosti, strašljivosti, tereta duga i nadmoćnosti ljudi!" – Tako smo stigli Hajberu i, pošto mu je Allah dao da osvoji ovu utvrdu, spomenuta mu je ljepota Safije, kćerke Hujejja ibn Ahtaba, kojoj je muž (u borbama) bio poginuo i ona je bila mlada, pa ju je Allahov Poslanik odabrao sebi i odveo. Kad smo stigli u Seddis-Sahbu, odsjeo je i sastao se s njom, zatim pripremio (svadbeno) jelo od zgnječenih datula, mladog masla i mlijeka na jednoj maloj kožici. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Obznani onima oko sebe (za svadbeni ručak)!" To je bila svadba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa Safijom. – Poslije smo krenuli – kaže Enes – za Medinu i vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ju je iza sebe zavio svojim ogrtačem, potom kleknuo kod svoje deve i stavio svoje koljeno, a Safija je stavila svoju nogu na njegovo koljeno i tako uzjahala. Potom smo putovali, i kada smo se približili Medini, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je prema Uhudu i rekao: "To je brdo koje voli nas i mi volimo njega", a onda je pogledao prema Medini i rekao: Allahu moj, ono između ova dva kamenjara činim svetim, kao što je Ibrahim učinio svetim Mekku. Allahu moj, podari im napredak u njihovim muddovima i njihovom saovima (u onome što mjere i što vagaju)!"