"Posjetio me je Allahov Poslanik, a.s, na Oprosnom hadžu, jer bijah bolestan tako da sam se bio približio smrti, pa rekoh: Allahov Poslaniče, ja sam u stanju bolesti u kakvom me vidiš. Bogat sam, i naslijedit će me samo jedna kći koju imam. Hoću li podijeliti kao sadaku dvije trećine svog imetka? – Ne, reče on. A polovinu?, upitah ja, a on reče: I trećina je mnogo. A da ostaviš svoje nasljednike bogatim, bolje je nego da ih ostaviš siromašnim, pa da prose od ljudi. Ništa od imetka nećeš izdvojiti (potrošiti) iskreno, Allaha radi, a da za to nećeš biti nagrađen, pa čak i za hranu koju staviš u usta svoje supruge! – Hoću li ostati poslije svojih drugova u Meki?, upitah, a on reče: Ti nećeš ostati u Meki radeći djelo iskreno, Allaha radi, a da se neće uzdignuti tvoj položaj. I možda ćeš ostati (da živiš duže), tako da će jedni ljudi od tebe imati koristi, a drugi štete. Allahu, upotpuni mojim ashabima njihovu Hidžru i nemoj ih povratiti nazad! A jadnik je Sad b. Havla!"Sad kaže: "Vjerovjesnik, a.s., sažalio se nad njim zbog toga što je umro u Meki."