Alija je ubijen četrdesete godine, a njegov hilafet trajao je pet godina i šest mjeseci." (Bilježi Taberani, I/106, 172.)

Muhammed ibn Ebu Bekr došao je zajedno s trinaest ljudi kod Osmana i uzeo ga za bradu i prodrmao ga, tako da sam čuo cvokotanje njegovih zuba. On mu je rekao: Neće ti pomoći Muavija, i taj i taj. Krenuo je na njega s kopljem koje je usmjerio prema njegovoj glavi. Onda su se udružili protiv njega i ubili ga." (Bilježi Taberani, I/3082, 116.)

Uhvaćen je grešnik Muhammed ibn Ebu Bekr na nekoj stazi u Egiptu, pa je stavljen u utrobu magarca, a zatim spaljen." (Bilježi Taberani, I/84-85, 123.)

Ibn Abbas održao nam je govor u kojem je rekao: Da ljudi nisu tražili da se kazne Osmanove ubice bili bi kamenovani kamenjem iz nebesa." (Bilježi Taberani u Kebiru.)

Omer je ostao na vlasti deset godina, a zatim je umro." (Bilježi Taberani, I/68, 63.)

Bio sam prisutan kad je umro Omer, a tog se dana pomračilo sunce." (Bilježi Taberani, I/71, 79.)

Da je poslije mene bilo poslanika, bio bi to Omer." (Bilježi Taberani, 17/180.)

Omer je uzjahao konja i podbo ga nogom, pa mu se otkrio but, te su ljudi iz Nedžrana na njemu vidjeli crni madež, pa su rekli: Ovo nalazimo u našoj knjizi kao i to da će nas on istjerati iz naše zemlje." (Bilježi Taberani, II/53, 66.)

Ko je prvi koji je napisao vođa pravovjernih? On je rekao: Obavijestila me je Eš-Šifa bint Abdullah, jedna od prvih muhadžirki, da su Lebid ibn Rebia i Adijj ibn Hatim došli u Medinu, ušli u džamiju i zatekli Amra ibn el-Asa i rekli mu: Zatraži nam dozvolu da uđemo kod vođe pravovjernih. On je rekao: Vas dvojica ste, tako mi Allaha, pogodili njegovo ime. On je vođa, a mi smo vjernici. Ušao je kod Omera i rekao: Mir i spas, tebi vođo pravovjernih. On je rekao: Šta je ovo?Rekao je: Ti si vođa a mi smo pravovjerni. Od tada je to postala praksa." (Bilježi Taberani, I/64, 48.)

Omer ibn el-Hattab ibn Nufejl ibn Abdul-Uza ibn Rebbah ibn Abdullah ibn Kirt ibn Rezah ibn Adijj ibn Kab ibn Luej, a njegova majka se zove Hajsema bint Hišam ibn el-Mugira ibn Abdullah ibn Amr ibn Mahzum." (Bilježi Taberani, I/64, 49.)

Ime Ebu Bekra je Abdullah ibn Osman ibn Amir ibn Amr ibn Kab ibn Sad ibn Tejm ibn Murra. Njegova majka je Ummul-Hajr Selma bint Sahr ibn Amir ibn Amr ibn Kab." (Bilježi Taberani, I/51-52, 1.)

Četverica ljudi su prvaci. Ja sam prvak među Arapima, Suhejb je prvak među Bizantijcima, Selman je prvak među Perzijancima, a Bilal je prvak među Abisincima." (Bilježi Taberani, VIII/29, 7288.)

Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjedio, a Esma bint Umejs bila blizu njega, odgovorio je na selam a zatim rekao: Esma, ovo je Džafer s Džibrilom i Mikailom koji su prošli pored nas i i nazvali nam selam. Ja sam im uzvratio na selam, a on me je obavijestio da se sreo toga i toga dana s mušricima. Ja sam zadobio na tijelu s prednje strane sedamdeset i tri rane i udarca. Zatim sam uzeo zastavu u desnu ruku pa je odsječena. Onda sam je uzeo u lijevu ruku pa je i ona odsječena. Allah mi je dao nadoknadu u vidu dva krila pomoću kojih letim s Džibrilom i Mikailom u Džennetu." (Bilježi Taberani.)

Razmišljao sam da pošaljem Muaza ibn Džebela i Salima, oslobođenog roba Huzejfe, Ubejja ibn Kaba i Ibn Mesuda narodima kao što je Isa, a.s., poslao svoje pomagače, pa je neki čovjek rekao: A što ne pošalješ Ebu Bekra i Omera, oni su rječitiji? Rekao je: Oni su meni potrebni, jer je njihovo mjesto u vjeri kao mjesto sluha i vida." (Bilježi Taberani,.)

Ebu Ubejda je umro od kuge koja se pojavila u Umvasu osamnaeste godine po Hidžri u pedeset i osmoj godini života. Učestvovao je u Bici na Bedru kad je imao četrdeset i jednu godinu života." Navodi se da mu je dženazu klanjao Muaz ibn Džebel. (Taberani, I/155, 363.)

Seid ibn Zejd umro je pedeset i prve godine, a imao je nešto više od sedamdeset godina. Ukopan je u Medini, a umro u El-Akiku i spušten u kabur Sada ibn Ebu Vekkasa." (Kebir, I/149, 340.)

Ez-Zubejr primio je islam kad je imao osam godina. Hidžru je učinio kada je imao osamnaest godina. Njegov amidža pričvršćivao ga je za hasuru a zatim bi mu prijetio vatrom i govorio: Vrati se u nevjerovanje! On bi mu odgovarao: Nikada se neću vratiti u nevjerovanje!" (Bilježi Taberani, I/122, 239.)

Tako mi Allaha, da sam ostavio oporuku ili ostavštinu, najdraže bi mi bilo da ostavim Zubejru ibn el-Avvamu jer je on jedan od stupova vjere." (Bilježi Taberani, I/120, 232.)