"Dvije riječi lagahne na jeziku, teške na vagi i drage Milostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim."

"Kada je Ebu-Talib bio na samrti, došao mu je Allahov Poslanik, a.s., i rekao: Reci: Nema Boga osim Allaha! (la ilahe illallah), riječi na osnovu kojih ću se zauzimati za tebe kod Allaha."

"Došao sam Allahovom Poslaniku, a.s., zajedno s grupom ešarija u vrijeme kad je on bio ljut. Tražili smo od njega jahalice, ali se on zakleo da nam ih neće dati, a potom rekao: Tako mi Allaha, ja, ako Allah da, neću izreći zakletvu, a da neću, kad vidim da je nešto drugo bolje od nje, uraditi ono što je bolje, a za nju se iskupiti."

"Kada su Aiši, radijallahu anhu, supruzi Vjerovjesnikovoj, a.s., rekli ono što su rekli oni koji su je lažno optužili..." (Svaki od njih pričao mi je dio hadisa.) "Tada je", (kaže Aiša), "Allah objavio: Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru... deset ajeta, i svi (govore) o mojoj nevinosti."

Ebu-Bekr es-Siddik, koji je izdržavao Mistaha, jer mu je ovaj bio rođak, tada je rekao: "Tako mi Allaha, Mistahu više nikad neću (ništa) davati nakon što je rekao (laži) o Aiši." Onda je Allah objavio ajet: "Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pružati pomoć rođacima..." "Da, tako mi Allaha, ja volim da mi Allah oprosti!", rekao je potom Ebu-Bekr i obnovio davanje opskrbe Mistahu, koju je davao otprije, dodavši: "Tako mi Allaha, nikada mu je neću uskratiti

"Poslali su me moji drugovi Vjerovjesniku, a.s., da zatražim dvije jahalice. Tako mi Allaha, neću vam dati nijednu jahalicu!, reče on. Bio sam mu došao kad je on bio ljut, ali kad mu dođoh (drugi put), on reče: Idi svojim drugovima i reci im da će im, zaista, Allah (ili Allahov Poslanik, a.s.) dati jahalice."

"Ko se lažno zakune da bi time otkinuo (dio) od imetka brata muslimana susrest će se s Allahom, a On će na njega biti ljut."

Allah je kao potvrdu tome objavio: "Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi..." (do kraja ajeta).

Ušao je Ešas b. Kajs i upitao:

"O čemu vam je pričao Ebu-Abdur-Rahman?" "O tome i tome", odgovorili su, a on reče: "(Taj ajet) objavljen je o meni. Imao sam bunar na zemlji svoga amidžića, te sam (zbog spora s njim) došao Allahovom Poslaniku, a.s., i on mi reče: Daj mi dokaz, ili neka se on zakune! Neka se onda on zakune, Allahov Poslaniče!, rekoh. Tada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ko se lažno zakune, čineći na taj način prijestup, da bi time otkinuo (dio) od imetka brata muslimana susrest će Allaha na Kijametskom danu, a On će na njega biti ljut."

"Veliki su grijesi pridruživanje Allahu (nekoga ili nečega), neposlušnost roditeljima, ubistvo i krivokletstvo."

"Prisustvovao sam zajedno s Vjerovjesnikom, a.s., bajramskom namazu. On je tada održao hutbu, a zatim rekao: Ko je već zaklao (kurbana) neka zakolje ponovo, a onaj koji (ga) nije zaklao neka zakolje u ime Allaha."

"Kazivao mi je Šabi da mu je pričao Bera b. Azib kako su (jednom) imali gosta, pa je on naredio ženi da zakolju (kurbana) prije nego što se on vrati, kako bi njihov gost mogao jesti. Tako su ga zaklali prije namaza. Obavijestili su o tome Vjerovjesnika, a.s., pa mu je on naredio da ponovi klanje. Allahov Poslaniče, reče on, ja imam mladu devu, devu koja daje mlijeko. Ona je bolja od dviju ovaca."

Ibn-Avf zastajao je na ovom mjestu, prenoseći hadis od Šabija. Međutim, pripovijedajući isti hadis od Muhammeda b. Sirina, zastajao bi na ovom mjestu govoreći: "Ne znam da li se olakšica odnosila na nekog drugog osim njega ili nije."

Hadis prenosi i Ejjub od Ibn-Sirina, on od Enesa, a ovaj od Vjerovjesnika, a.s.

"Kazivao nam je Ubejj b. Kab da je čuo Allahovog Poslanika, a.s., kad je tumačeći riječi Uzvišenog Allaha: Reče: Ne kori me što sam zaboravio, i ne čini mi poteškoće u ovom poslu mome! rekao: Prva (primjedba) Musaova bila je iz zaborava."

"Kazivao mi je Ibn-Mesud, radijallahu anhu, da je Allahov Vjerovjesnik, a.s., klanjao s njima podne-namaz, pa je dodao ili oduzeo (koji rekat).

(Mensur kaže da ne zna da li je Ibrahim ili Alkama bio u nedoumici.)

Rekli su mu: Allahov Poslaniče, je li namaz skraćen ili si zaboravio? A šta to?, upitao je. Klanjao si tako i tako, rekli su. Tada je on učinio s njima dvije sedžde, a onda rekao: Ove su dvije sedžde za onoga koji zaboravi, bilo da je klanjao više ili manje. On će se pokušati sjetiti, (a ako ne mogne), dovršit će ono što je preostalo, a zatim učiniti dvije sedžde."

"Vjerovjesnik, a.s., klanjao je s nama (kao imam) i ustao poslije dva rekata, nastavivši, bez sjedenja, klanjati. Kada je bio pred svršetkom namaza, a svijet očekivao da preda selam, on je izgovorio tekbir i učinio sedždu prije negoli je predao selam. Zatim je podigao svoju glavu i izgovorio tekbir te opet učinio sedždu. Na koncu je podigao glavu i predao selam."

"Ko u zaboravu jede dok posti neka dovrši svoj post, jer ga je Allah zaista nahranio i napojio."

"Mušrici su bili pretrpjeli na Uhudu očiti poraz, pa je Iblis uzviknuo: O Allahovi robovi, pazite leđa! Tada se prva skupina vratila i sabljama se sukobila s drugom. Huzejfa b. Jeman bacio je pogled i ugledao svoga oca. To je moj otac! To je moj otac!, zavika on. Tako mi Allaha", kaže (Aiša), "nisu se zaustavili dok ga nisu ubili. Da vam Allah oprosti!, reče Huzejfa."

Urva kaže: "Tako mi Allaha, tragovi toga ostali su u duši Huzejfinoj sve do njegove smrti."

"Neki je čovjek ušao u džamiju da klanja, a Allahov Poslanik, a.s., bio je u jednom dijelu džamije. (Kad je završio s namazom), prišao je (Poslaniku, a.s.) i nazvao mu selam, a on mu reče: Vrati se i klanjaj, jer ti, zaista, nisi klanjao! On se vratio i klanjao, a zatim ponovo došao i nazvao selam. I na tebe (selam), reče mu (Poslanik, a.s.), vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao! (Nakon što ga je vratio i) treći put, čovjek mu reče: Pa poduči me! Kada ustaneš da klanjaš, reče (Poslanik, a.s.), propisno uzmi abdest, okreni se prema Kabi, izgovori tekbir i prouči šta znaš iz Kurana; zatim idi na ruku tako da se na njemu smiriš, a onda se ispravi tako da se smiriš dok stojiš; potom učini sedždu tako da se smiriš na sedždi, a onda se ispravi tako da se smiriš u sjedećem položaju; potom učini sedždu tako da se na njoj smiriš, a onda se ispravi tako da se smiriš dok stojiš tako radi sve vrijeme dok klanjaš."

"Neki je čovjek rekao Vjerovjesniku, a.s.: Posjetio sam (?) prije nego što sam bacio (kamenčiće). Ne smeta, odgovorio mu je. Potom je drugi rekao: Obrijao sam se prije nego što sam zaklao (kurban). Ne smeta, odgovorio mu je. Onda je neko rekao: Zaklao sam prije nego što sam bacio (kamenčiće). Ne smeta, odgovorio je (Vjerovjesnik, a.s.)."

"Vjerovjesniku, a.s., dok je držao kurban bajramsku hutbu, prišao je neki čovjek i rekao: Mislio sam, Allahov Poslaniče, ovako i ovako... Potom mu je prišao drugi i rekao: Mislio sam, Allahov Poslaniče, to i to o ovim trima (obredima)... Vjerovjesnik, a.s., tada reče: Radi, nema smetnje za sve njih toga dana. Nisu ga taj dan ništa upitali, a da nije rekao: Radi, radi, nema smetnje."

"Allah je zaista oprostio mojim sljedbenicima ono što su im došaptavale (ili govorile) njihove duše, ukoliko to ne urade ili ne kažu."

"Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete..." kazala kako je objavljen u povodu nečijih riječi: "Ne, tako mi Allaha!", i: "Da, tako mi Allaha!"

"Kada su Aiši, radijallahu anhu, supruzi Vjerovjesnikovoj, a.s., rekli ono što su joj rekli oni koji su je lažno optužili, Allah ju je proglasio nevinom..."

(Svako od njih pričao mi je dio hadisa.)

"Vjerovjesnik, a.s. je, ustao i zatražio ispriku od Abdullaha b. Ubejja, a Usejd b. Hudajr ustao je i rekao Sadu b. Ubadi: "Tako mi Allahovog života, ubit ćemo ga!"