Kada su htjeli iskopati kabur Vjerovjesniku, s.a.v.s., poslali su po Ebu Ubejdu ibnul-Džerraha, koji je kopao grobnice za umrle iz Meke, i po Ebu Talhu, koji je kopao kaburove za umrle iz Medine, s tim što je on pravio lahd. Poslali su dva glasnika po njih dvojicu, pa su rekli: 'Allahu, Ti odaberi za Svoga Vjerovjesnika!' Ebu Ubejda nije pronađen, a Ebu Talha je doveden, pa je iskopao kabur i lahd Vjerovjesniku, s.a.v.s. Kad su u utorak završili s opremanjem Vjerovjesnika, s.a.v.s., postavljen je na postelju u svojoj kući, pa su ljudi ulazili u grupama i klanjali mu dženazu. Kad su oni završili, uvođene su žene, pa kada su i one završile, uvođena su djeca, a niko ljudima nije imamio. Muslimani su imali različita mišljenja o tome gdje će se Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukopati. Jedni su govorili da ga treba ukopati u njegovoj džamiji, a drugi da treba biti ukopan s njegovim ashabima, pa je Ebu Bekr rekao: 'Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Kad god je neki vjerovjesnik umro, ukopan je na mjestu gdje je i umro.'' Zatim su sklonili njegovu postelju na kojoj je umro i tu su mu iskopali kabur, pa je Poslanik, s.a.v.s., ukopan usred noći, uoči srijede. U kabur su sišli: Alija, Fadl ibn Abbas, njegov brat Kusem, i Šukran, oslobođeni rob Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je uzeo kadifu koju je oblačio Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa ju je stavio u kabur i rekao: 'Tako mi Allaha, niko je nakon tebe više nikada neće obući!'" (Bilježi Ibn Madža 1628)
