Vjerovjesnik, s.a.v.s., podijelio je (nekima) nešto, pa sam rekao: Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, drugi su preči od njih? Rekao je: Oni su me stavili pred izbor: ili da od mene traže ružnim riječima ili da me učine škrtim, a ja nisam škrt." (Hadis bilježi Muslim, 1056.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., Safvanu ibn Umejjeu dao je stotinu deva, pa još stotinu, pa je Safvan rekao: Tako mi Allaha, davao mi je ono što mi je davao, a bio mi tada najmrži čovjek. I nije mi prestao davati sve dok mi nije postao najdraži čovjek." (Hadis bilježi Muslim u proširenom obliku, 2313.)

Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., nikada nije nešto zatraženo u islamu, a da on to nije dao. Tako je jednom došao neki čovjek, pa mu je dao ovce koje su se nalazile između dva brda. Čovjek se vrati svome narodu i reče: Narode! Primite islam, jer Muhammed daje darove i ne boji se siromaštva. Mada su neki primili islam radi dunjaluka, prošlo bi malo vremena, a islam bi im postajao draži od cijelog dunjaluka i svega što je na njemu." (Hadis bilježi Muslim, 2313.)

Upitan je Vjerovjesnik,s.a.v.s.:Allahov Poslaniče, kakva je sadaka najbolja? Reče: Da dijeliš od imetka dok si zdrav i škrt, i dok se bojiš siromaštva, a žudiš za bogatstvom. Ne odgađaj (dijeljenje imetka) do časa kad ti duša dospije u grkljan, pa da kažeš: Ovom (čovjeku) to, a onom to! A ono i tako njima pripada." (Hadis bilježe Buhari, 1419, Muslim, 1032, i Nesai, 237/6.)