"Kada bi legao u postelju, Vjerovjesnik bi, a.s., govorio: S Tvojim imenom (Allahu) umirem i živim! , a kada bi ustao, govorio bi: Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je bio usmrtio; k Njemu je proživljenje!"

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Kada htjedneš ići u postelju, abdesti se kao što se abdestiš za namaz, a potom lezi na svoj desni bok i reci: Allahu, Tebi se predadoh, Tebi se prepustih i na Tebe oslonih, želeći Tvoju nagradu i strahujući od Tvoje kazne! Nema utočišta niti spasa od Tebe, osim kod Tebe! Vjerujem u Tvoju Knjigu, koju si objavio, i u Vjerovjesnika, kojeg si poslao! Ako umreš, umro si u islamu. Potrudi se da te riječi budu posljednje koje ćeš izgovoriti! Ja rekoh: Ja sam, da bih zapamtio, ponavljao: i vjerujem u Tvoga Poslanika, kojeg si poslao!, a Poslanik, a.s., reče: Ne, nego govori: i vjerujem u Vjerovjesnika, kojeg si poslao! ."

"Vjerovjesnik, a.s., noću je klanjao jedanaest rekata, a kada bi nastupila zora, klanjao bi dva kratka rekata, a zatim bi ležao na svojoj desnoj strani sve dok mujezin ne dođe i ne obavijesti ga (da je vrijeme za sabah-namaz)."

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Allah se raduje pokajanju Svoga roba više nego neko od vas koji je našao svoju devu što ju je bio izgubio u pustinji."

"Kazivao nam je Abdullah (b. Mesud) dva predanja: jedno od Vjerovjesnika, a.s, a drugo od sebe. Rekao je: Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod brda bojeći se da će ono pasti na njega, dok grešnik, zaista, vidi svoje grijehe kao muhu koja preleti preko njegova nosa, pa uradi ovako – Ibn-Šihab mahnuo je svojom rukom iznad nosa, a potom rekao: Doista se Allah raduje pokajanju svoga roba više nego čovjek koji dođe u jedno opasno mjesto, mjesto propasti, i koji sa sobom ima svoju jahalicu na kojoj je njegova hrana i voda. On potom spusti svoju glavu i zaspi, a kad se probudi – njegova jahalica otišla. Tako je, kada mu je prigrijalo i kada je ožednio, rekao: Vratit ću se na svoje mjesto!, pa se vrati i potom zaspa. Kada se probudio (podigao glavu) – a njegova jahalica kod njega."

"Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: Tako mi Allaha, ja molim Allaha za oprost i kajem se u jednom danu više od sedamdeset puta."

"Sejjidul-istigfar jest da kažeš: Allahu, Ti si moj Gospodar! Nema Boga osim Tebe! Ti si me stvorio, i ja sam Tvoj rob! Držim se, koliko god mogu, svoje obaveze (prema Tebi) i svoga obećanja Tebi!- Od Tebe tražim zaštitu od zla onoga što sam uradio! Priznajem Tvoje blagodati prema meni, i priznajem svoje grijehe! Oprosti mi, jer, doista, niko osim Tebe ne može grijehe oprostiti!-"
Poslanik, a.s., dalje kaže: "Ko ovu dovu prouči u danu, iskreno i čvrsto vjerujući (da za nju ima sevapa), pa u tom danu umre prije negoli zanoći – on je jedan od stanovnika Dženneta. A ko ovu dovu prouči u noći, iskreno i čvrsto vjerujući (da za nju ima sevapa), pa umre prije negoli osvane – on je jedan od stanovnika Dženneta."

"Svaki vjerovjesnik molio je za nešto...", ili je (Poslanik, a.s.) rekao: "Svaki vjerovjesnik imao je jednu dovu kojom je molio Allaha, pa mu je udovoljeno. Ja sam svoju dovu učinio šefaatom za svoj ummet na Sudnjem danu."

"Svaki vjerovjesnik ima dovu kojom se obraća Allahu, a ja želim sačuvati svoju dovu kao šefaat svome ummetu na ahiretu."

"Svaku bi noć Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što legne u postelju, skupio šake i puhnuo u njih, a zatim proučio suru El-Ihlas, suru El-Felek i suru En-Nas, potirući rukama svoje tijelo. Počeo bi od glave i lica i nastavio s ostalim dijelovima tijela, s prednje strane. To bi ponovio tri puta." (Buhari 5017)

"Ko navečer prouči dva ajeta s kraja sure El-Bekara, bit će mu dovoljna te noći." (Buharija)