"Allahov Poslaniče, poduči me onome što ću učiti jutrom i večerom!' On kaza: 'Reci: Allahu, Stvaraoče nebesa i Zemlje, Poznavaoče nevidljivog i vidljivog svijeta, Gospodaru i Posjedniče svega što potoji, svjedočim da si samo Ti bog. Utječem Ti se od zla moje duše, zla šejtana i onoga čemu se on klanja. To uči kad god osvaneš, kad god omrkneš i kada legneš da spavaš." Bilježe ga i Et-Tirmizi u Džami'u, i En-Nesai, u Sunenu. (Ebu Davud, 5062)

"Nijedan musliman neće redovno prakticirati dvije stvari, a da neće ući u Džennet; one su lahke, a malo je onih koji ih prakticiraju: poslije svakog namaza izgovaranje po deset puta: Subhanallahi, El-Hamdulliahi i Allahu ekber. To je (dnevno) stotinu i pedeset na jeziku, a hiljadu i pet stotina380 na Vagi. I kada legne da spava, neka izgovori: trideset i četiri puta: Subhanallahi, trideset i tri puta: El-Hamdulillahi i trideset i tri puta: Allahu ekber. To je stotinu na jeziku, a hiljadu na Vagi. Vidio sam, Allahovog Poslanika, s.a. v. s., kako ih (desetice) broj i na prstima. Prisutni upitaše: 'Allahov Poslaniče, kako to da su lahke a da ih malo svijeta primjenjuje?' On reče: 'Kada legne da spava, čovjeku dođe šejtan i pokuša ga uspavati prije nego ih izgovori, dođe mu i u namazu te ga podstiče na njegove potrebe prije nego ih izgovori." (Ebu Davud, 5060)

"Dok smo bili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., zadesila nas je kiša. Vjerovjesnik, s.a.v.s., iziđe i otkri dio tijela da bi je osjetio. Upitasmo: 'Zašto si to učinio, Allahov Poslaniče?' On reče: 'Zato što je ona nedavno došla Od moga Gospodara.'" (Ebu Davud, 5094)

"Kada bi na nebu ugledao oblak, Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi prekinuo svaki posao, čak bi, ako bi bio u namazu, rekao: Allahumme inni euzu bike min šerriha/ Allahu, utječem Ti se od njegovog zla. A ako bi pala kiša, rekao bi: Allahumme sajjiben heni'en/ Allahu, spusti nam korisnu kišu." (Ebu Davud, 5093)

"Jednom prilkom mi Ibn Omer reče: 'Dođi da se s tobom oprostim onako kako bi se sa mnom oprostio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Rekao bi: Estevdiullahe dineke ve emaneteke ve havatime a'melike/Molim Allaha da ti sačuva vjerovanje i povjerenje i da ti podari lijep završetak djela." (Ebu Davud, 2600)

Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uspravio na svojoj devi, s namjerom da krene na put, tri puta bi izgovorio tekbir (Allahu ekber), a onda rekao: Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti! Zatim bi kazao: Allahu, od Tebe na ovom putovanju tražim dobročinstvo, bogobojaznost i od dobrih djela tražim toliko sa koliko ćeš n biti zadovoljan. Allahu, učini nam putovanje ugodnim i skrati nam razdaljinu/ Allahu, budi mi čuvar i pomagač na putovanju i zastupnik u porodici i imovini. Kada bi se vraćao svojoj porodici, izgovorio bi ove riječi, i dodao: Mi se, ako Bog da, vraćamo, Tebi se kajemo, Tebi robujemo i našem se Gospodaru zahvaljujemo. Vjerovijesnik, s.a.v.s., i njegova vojska bi, kada bi se popeli na kakvo uzvišenje, izgovorili tekbir, a kada bi se sa njega spuštali, izgovarali bi riječi slave (subhanallah). Tim riječima je protkan i namaz. " (Ebu Davud, 2599)

Kad je objavljen ajet: 'Fesebbih bismi rabbik el-azim' ('Zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog') (El-Vakia, 74), Poslanik, s.a.v.s., nam je rekao da ga učimo na rukuu, a kad je objavljen ajet: 'Sebbihisme rabbikel-ala' ('Slavi i veličaj ime Gospodara svoga Svevišnjeg') (El-Eala, 1), rekao nam je da ga učimo na sedždi. Poslanik, a.s., na rukuu je učio: 'Subhane rabbijel-azim ve bihamdihi' ('Slava i hvala mome Velikom Gospodaru'), tri puta, a na sedždi je učio: 'Subhane rabbijel-ala ve bihamdihi' ('Slava i hvala mome Uzvišenom Gospodaru'), tri puta."(Bilježi Ebu Davud, 869.)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi otpočinjao namaz učeći: Subhanekellahumme ve bi hamdike ve tebarekesmuke ve teala džedduke ve la ilahe gajruke" (Slavljen neka si Ti moj Allahu! Tebi nek je hvala! Blagoslovljeno je ime Tvoje! Veličanstvo Tvoje uzvišeno je! Nema boga osim Tebe!").(Hadis bilježi Ebu Davud, 776 i Tirmizi, 243.)

Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja i uči: Allah je najveći! Allah je najveći! Allah je najveći! Allah je najveći! Allahu mnogo hvala! (dva puta) Slavljen neka je Allah ujutro i navečer! (tri puta) Utječem se Allahu da me sačuva od šejtana, njegove oholosti, njegova došaptavanja i njegovog nagovaranja (ludila)!"(Hadis bilježe Ebu Davud, 764 i Ahmed, 85/4.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je volio učiti sveobuhvatne dove, a ostalo je izbjegavao.(Hadis bilježi Ebu Davud, 1315.)