"Bili smo kod Vjerovjesnika, a.s., kada je došao glasnik njegove kćerke (Zejnebe), koja ga je pozivala da dođe jer joj je sin bio na samrti. Vjerovjesnik, a.s., mu, reče: Vrati se i prenesi joj da Allahu pripada i ono što uzme i ono što dadne, te da je On svakome rok već odredio. Reci joj da se strpi i misli na nagradu! Ona je, potom, opet poslala glasnika zaklinjući Poslanika, a.s., da obavezno dođe. Tada je on ustao, a s njim su krenuli i Sad b. Ubada i Muaz b. Džebel. (Kada su stigli), i kada mu je dato dijete, a duša djetinja već hroptala poput poderane mješine, on zaplaka. Allahov Poslaniče, šta je to?, upita ga Sad, a on odgovori: Ovo je milost koju je Allah usadio u srca Svojih robova. On će se smilovati samo Svojim samilosnim robovima." (Buharija, 7377)