Ovim putem vam se obraćam iz potrebe da dobijem relevantan odgovor i rješenje. Naime, Džemat kome ja pripadam je 2015. godine iz vlastitih sredstava kupio objekat koji je dobio naziv Islamski kulturni centar. U okviru ovog objekata imamo džamijski prostor i zidom odvojeni prostor koji koristimo za zajednička druženja. Džemat ima različite sekcije, između ostalog i folklornu skupinu. U vezi sa tim pitanje je: da li se probe folklora koje sadrže muziku, mogu održavati u prostorijama koje su namijenjene za zajednička druženja? Smatramo da prvenstveno trebamo Vama da se obratimo u nadi da ćemo dobiti informaciju koja će u ovom slučaju biti najsigurnija.

Svakodnevno biva oko 15 džematlija u mom džematu tokom pet dnevnih namaza koji naravno ne popunjavaju saf od zida do zida. Problem je sljedeći: iako je imam u nekoliko navrata govorio džematu o važnosti i ispravnosti punjenja safova pojedine džematlije mi stvaraju sumnju. Imam tvrdi da saf treba biti popunjen rame uz rame a zatim da se približi klupa uz ostatak safa na kojoj klanja jedan stariji džematlija, međutim jedan od džematlija stalno tvrdi kako nema potrebe nego da taj stariji gospodin može bez problema tako odvojen od svih nas klanjati, čak i tvrdi da može jedan čovjek prići tamo u klupu (koji je zdrav i prav) i da ta klupa ostane uza zid sa tom dvojicom a da ostatak bude na sredini džamije, tj. da između klupe i ostatka džematlija bude slobodnog prostora 3-4 metra. Pitanje je da li treba prinositi tu klupu tako da svi budemo skupa u jednom safu rame uz rame ili se može klanjati sa tim razmakom koji meni lično djeluje kao odvajanje safa?

Ja sam invalidna osoba i za svakodnevno kretanje koristim invalidska kolica. U lokalnoj zajednici gdje živim postoje dvije džamije u radijusu od oko 1 km. Nijedna od tih džamija nema uređen arhitektonski pristup osobama sa tjelesnim onesposobljenjem. Diskriminirajući stav lokalnog džematskog odbora je da džamije nemaju i ne treba da imaju takvu vrstu prilaza.

Šta Rijaset, Islamska zajednica i državne institucije rade na rješavanja problema pristupačnosti vjerskih objekata u cijeloj BiH osobama kao što sam ja?

Po svim zakonima, domaćim, međunarodnim, a prije svega po Allahovom zakonu ja bih trebao kao i svi ostali. Da imam pravo ući u vjerski objekat i obaviti molitvu. Oduzimanjem mi tog prava vrši se diskriminacija nad osobama kao što sam ja.

Da li je šerijatski opravdano i valjano slijediti džumanskog imama kojemu je ukinut dekret od strane poglavara Islamske zajednice i kojemu daljnje obavljanje imamske dužnosti nije institucionalno odobreno, odnosno, da li je valjana džuma namaz klanjana za ovakvim imamom?

Ako se jedna skupina vjernika posvađa u džamiji zbog imama i ne žele da ih on predvodi u namazu, mogu li oni između sebe predložiti jednog džematliju da klanja namaz kako bi se situacija smirila? Riječ je o dnevnom namazu, a ne o džumi.

Da li je ispravno (sahih) klanjati za imamom koji je falsificirao neke podatke i to priznao na sudu? Koliko su valjani namazi koji su za njim klanjani i treba li ih naklanjati?

Ako žene imaju kompetentnu ženu da ih podučava pravilnom učenju Kur`ana, da li je bolje da ih podučava ta žena ili imam džamije u kojoj bi se žene okupljale?

Kakav je stav IZ u BiH o kupovini i građenju džamije na srpskoj zemlji?

Desni dio novoizgrađene džamije leži na nekoliko grobova, zbog čega naši safovi stalno prevagne na lijevu stranu. Napominjem da su grobovi toliko stari da se niko ne sjeća čiji su i od kada su. Da li je naš namaz ispravan?

U jednom džemaatu (u tešanjskoj općini) dio džematlija izrazio je želju da sagrade novu džamiju. U tom džematu već postoji džamija koja nije baš u dobrom stanju mada nije stara i može se sa malo sredstava obnoviti. Postoje i dva mesdžida koja su, također, funkcionalna što sve ukupno zadovoljava sve vjerske potrebe džemaata. Nova džamija bi trebala biti sagrađena pored jednog od ova dva mesdžida, a što je oko 500 metara od postojeće džamije. Projekat izgradnje bi koštao nekoliko stotina hiljada KM. Neke starije džematlije tvrde da je na tom mjestu bio mezarluk. Pitanje je da li je dobro podržati izgradnju te džamije, koja košta toliko novaca, na takvom mjestu, a ako jest, kakvu svrhu bi trebala imati postojeća džamija?

Kakav je stav islama prema podizanju kredita radi gradnje džamije u neislamskoj državi (konkretno mislim na slučaj Slovenije)?

U selu postoji mekteb koji nije okrenut prema kibli, po gruboj procjeni zaokrenut je 20 stepeni onako kako kibletnama i kiblet sat pokazuju. Šta je ispravnije, klanjati kod kuće ili klanjati vaktove u mektebu? Upozoravao sam džematlije da mekteb nije okrenut prema kibli i da se unutar mekteba mozemo okrenuti prema kibli međutim oni nisu prihvatili.

Da li je ispravan namaz obavljen u džamiji u kojoj mihrab nije tačno okrenut u pravcu Kible? Da li je u tom slučaju bolje klanjati kući ako znaš tačan pravac Kible?

Mi smo bošnjački džemat u dijaspori i nedavno smo kupili objekat koji prerađujemo u džamiju i vršimo renoviranje. Objekat je postavljen tako da je potrebno malo se zaokrenuti u lijevo prema kibli (oko 30 stepeni), ali smo to saznali tek prije par dana. Ako to uradimo to nam otežava situaciju zbog postavljanja safova i samog ulaza u džamiju. Koliko je to ozbiljna stvar, da li se moramo okrenuti pod uglom koji instrumenti pokazuju i koliki je stepen tolerencije pri odstupanju.

Naš mekteb je sagrađen 80-tih godina prošlog stoljeća, u doba najžešćeg borbenog ateizma, kada su se ljudima osporavala osnovna ljuska prava među kojima je i pravo na vjeru. Džematlije su i u tim teškim vremenima uspjeli uz velike poteškoće i osporavanja sagraditi mekteb. Međutim, oni koji su sprečavali izgradnju vjerskih objekata nastojali su bar na bilo koji način omesti ove akcije, pa su prilikom izgradnje mekteba tražili da se objekat gradi u nizu već postojećih objekata ( kuća ), bez da se ispravno okrene prema Kibli.

Na osnovu nedavnog saznanja ove činjenice, od ljudi koji su bili u tadašnjem građevinskom odboru, mi smo pristupili provjeri ovih navoda.

Svi pokazatelji i mjerenja upućuju na to da su ovi navodi tačni i da mekteb nije u potpunosti okrenut prema Kibli. Sadašnje odstupanje od Kible je 22 stepena.

U odgovoru na pitanje "Džamije koje nisu prema kibli " od 26.09 2007. godine Vi ste kazali:

"Prilikom izgradnje džamija mora se voditi računa da mihrab i safovi budu okrenuti prema kibli. To je danas lahko i jednostavno izvesti. Ukoliko se kasnijom provjerom utvrdi da je prilikom ranije izgradnje došlo do manjeg odstupanja, to neće smetati, odnosno namaz koji se klanja shodno postojećem stanju bit će ispravan. Ukoliko je došlo do velikog odstupanja, tako da je klanjač okrenut na neku drugu, a ne na stranu kible, neophodno je izvršiti korekciju i safove usmjeriti prema kibli."

Molimo Vas da nam odgovorite kolika je dozvoljena tolerancija odstupanja od Kible i trebamo li se mi unutar mekteba okretati prema pravcu koji pokazuju relevantni instrumenti obzirom da se, po nama, radi o priličnom odstupanju?

Želimo napomenuti da se, u našem slučaju, ne radi ni o kakvom mezhepskom "prepucavanju" već čisto o saznanju do kojeg smo nedavno došli i potreban nam je Vaš hitan odgovor radi otklanjanja sumnje u ispravnost naših namaza.

Džematski odbor Obarak, Goražde!

Da li možete reći nekoliko riječi o našim džamijama koje nisu okrenute prema kibli? Kada bi mogli da pitanje svrstate po važnosti obzirom na današnju situaciju u BiH.

Prišao mi je danas imam i obavjestio me, da ima džematlija kojima smeta dolazak moje djece u džamiju, zato što ih navodono djeca ometaju prilikom klanjanja namaza! Radi se o dvoje djece, jedno ima skoro 2 a drugo 3 godine. Žena i ja se trudimo maksimalno, da djeci objasnimo da se tiho i pristojno u džamijskim prostorima ponašaju, i možete zamisliti da ne uspjevamo uvijek u tome, pošto je to proces koji treba određeno vrijeme, dok djeca nauče i uvježbaju očekivano ponašanje! Određene džematlije očigledno nemaju razumijevanja za to, i očekivaju 100% pokornost djece u istom trenu, što je naravno nemoguće. Djeca mi vrlo rado idu u džamiju i svaki put se obraduju kad žena i ja sa njima krenemo na namaz. Pošto smo žena i ja nažalost skoro jedini koji praktikuju dolazak sa djecom u džamiju, jer smatramo to vrlo važnim, da nam se djeca od malih nogu navikvaju na džemaat, džamiju, ibadet i namaz i da upoznaju islamske obrede i van kuće, osjećamo se jednim dijelom u pravu i ne želimo prekinuti taj naš čin! Isto tako šokirani smo od netolerancije prema djeci određenih džematlija! Malo mi je i krivo da se to ističe kao problem, pošto imamo trenutno većih i važnijih problema za rješavati u džematu! Dalje mi je žao što nema određene svijesti kod imama i tih džematlija koji se bune, da su djeca naša budućnost, da se treba zajedno pobrinuti o tome da se dolazak djece i omladine u džamiju poveća a ne da se odgone iz Božije kuće! Da li ima iko pravo da nam zabrani dolazak sa djecom u džamiju, i šta nam savjetujete kako da se ponašamo u tom slučaju?

Na nekoliko mjesta u Bosni sam vidio džamije zelenih fasada.

Postoji li neki vjerski razlog za izbor te boje ili je riječ o lokalnim običajima?

Da li je dozvoljeno da šija ili takozvani šejh tarikata u džamiji bude imam. Pišem s razlogom, kod nas u hrvatskom gradu Rijeka, elhamdulilah, imamo Medžlis, i jednom za vrijeme akšam-namaza dok sam čekao vakat, naš imam je isto čekao vakat, ja sam učio Kur'an i odjednom neka galama, ušla je neka skupina (derviši i njihov šejh) i grubo su me pitali šta ja čekam, da ja i ostali skupa sa imamon pređemo u zadnji saf i da imam bude šejh ili derviš kako se nazivaju. Poslije namaza počeli su zikr u krugu sa nekim čudnim instrumentima, ja sam se udaljio od Medžlisa. Ja se pitam s čijom dozvolom oni su došli i kako, pored našeg imama, može se tako nešto dogoditi.

Da li je dozvoljevo okupljanje u mektebu omladine uzrasta između 15 i 30 godina? I da se o tome u drugom džematu priča kako se tamo čine bludne stvari?