U podužem pismu, kojega zbog prostora skraćujemo, muslimanka iz jednog našeg džemata, između ostaloga, kaže: Nedavno je izgrađena nova džamija nedaleko od moje kuće. Naš efendija svakodnevno pušta ezan koji je toliko glasan da, kada zatvorim sva vrata i sve prozore, upalim TV, opet ga čujem tako dobro kao da sjedi kraj mene. Primjera radi, prošlog ljeta, kada se nije moglo disati od vrućine i sparine, par puta sam ostavila otvoren prozor da bi se prostorija tokom noći rashladila i u sabah kada bi se ezan oglasio skakala bih prestravljena iz kreveta koliko je bilo glasno.
Prema zakonima i regulativama koje sam do sada proučila nije dozvoljeno takvo narušavanje javnog reda i mira, a naravno i odredbe IZ ne preporučuju preglasno puštanje ezana sa munare (kaže se - u prevedenom značenju - da je dozvoljeno da ezan bude toliko glasan koliko bi bio glasan i hodža koji se popne na munaru i zauči ezan).
Ovo nije pitanje, ovo je više vid primjedbe i molbe da IZ riješi ovaj problem koji je, po svemu sudeći, svima očigledan samo se niko ne usuđuje da glasno i jasno kaže da im smeta preglasan ezan. Niko ne želi da se zamijera sa vjerskim vođom naše zajednice pa tako svi šute i trpe. Mislim da je ovo prevršilo svaku mjeru. Ja sam muslimanka i do sada mi apsolutno nikada nije smetao ezan, naprotiv lijepo ga je čuti, ali ovo prevršava sve granice.
Kaže se da su muslimani tolerantan narod. Zašto se onda dozvoljava ovakva tortura vlastitog naroda vlastitim sredstvima?
Također, htjela bih spomenuti prošlo ljeto kada su se tokom cijelog jednog dana (od jutra do mraka) u povodu, iskreno da Vam kažem, ne znam čega, puštale ilahije i kaside na razglas sa munare, koje su, da napomenem, također bile preglasne.
Uz sve to, čini mi se da se efendije u našem medžlisu takmiče ko će glasnije pustiti ezan i čiji će se ezan dalje čuti. Nisam baš previše upućena u te stvari, ali znam da cilj ezana nije da se čuje u drugom džematu nego da obavijesti svoje džematlije koje je doba dana i da je vrijeme molitve.
I na kraju, molim Vas, kažite mi šta Vi mislite o svemu ovome? Je li ovo ispravan način da nekoga približite vjeri, džamiji, Svevišnjem ili je samo način na koji ćete ga udaljiti od svega toga, posebno kada je u pitanju mlađa osoba?