Moja sestra i ja smo se odrekle nasljedstva i tako je naš babo imanje podijelio sinovima. Međutim, kasnije sam čula da je obaveza (farz) uzimanje nasljedstva. Ne pitam što želim nasljedstvo, ali bih voljela da znam, jer nigdje nisam to pročitala.

Da li mi možete pojasniti pravo nasljednika u islamu? Imam dvije livade koje su mi ostale u nasljedstvo od mojih roditelja i planirala sam da ih poklonim svom bratu koji živu blizu njih. Međutim, da li mogu to pokloniti bez saglasnosti svoje djece, jer znam da ima ono da smijem upravljati 1/3 svoje imovine, a 2/3 za nasljednike; ne smijem njih odštetiti. Također, buni me i onaj hadis ili predaja (ne znam tačno): "Ti i tvoj imetak pripadate tvom ocu". Sada, da li ja smijem pokloniti to kome hoću, ili ipak moram pitati svoju djecu da li se slažu sa mnom, jer su oni moji nasljednici? Ili, možda, da li je neka od ove dvije predaje derogirana, jer mi malo to sve izgleda konfuzno.

Imam kćerku i sina. Muž mi je preselio na drugi svijet. Kćerka ne dolazi niti ima kontakta s nama otkako se udala, a o meni se brine sin. Da li je ispravno da sve što imam ostavim u nasljedstvo sinu?

Molim vas da mi ovo objasnite. Na osnovu mojih saznanja o testamentu u islamu, shvatam da ja nemam pravo izabrati kome šta i koliko da ostavim. U mom slučaju ja želim da ostavim svu svoju imovinu majci, supruzi i kćerci, po 33%, stim što majci pripada 34%, moje imovine. Hafiz Kur'ana iz Egipta mi govori da to nije ispravno. Ne razumijem ovo, pa vas molim da mi pojasnite. Zar nije ovo zaustavljanje moje slobodne volje? Sve što sam zaradio u životu je pomoću Allaha dž.š., i Njegove milosti. Ne pripisujem sebi, ali ne razumijem ovo nikako. On mi govori da dio imetka pripada i nekim drugimbližnjima(ocu, sestri itd.).Volim Uzvišenog, Milostivog i ne želim da radim nešto s čime On neće biti zadovoljan, ali ovo mi nije nikako jasno.Zar se i u Kur'anu ne spominje da se dijeli poslije oporuke koja je ostavljena"?

Molim vas da mi ovo objasnite. Na osnovu mojih saznanja o testamentu u islamu, shvatam da ja nemam pravo izabrati kome šta i koliko da ostavim. U mom slučaju ja želim da ostavim svu svoju imovinu majci, supruzi i kćerci, po 33%, s tim što majci pripada 34%, moje imovine. Hafiz Kur'ana iz Egipta mi govori da to nije ispravno. Ne razumijem ovo, pa vas molim da mi pojasnite. Zar nije ovo zaustavljanje moje slobodne volje? Sve što sam zaradio u životu je pomoću Allaha dž.š., i Njegove milosti. Ne pripisujem sebi, ali ne razumijem ovo nikako. On mi govori da dio imetka pripada i nekim drugim bližnjima (ocu, sestri itd.). Volim Uzvišenog, Milostivog i ne želim da radim nešto s čime On neće biti zadovoljan, ali ovo mi nije nikako jasno. Zar se i u Kur'anu ne spominje da se dijeli poslije oporuke koja je ostavljena"?

Ukoliko se desi da otac preseli, iza njega su ostali sinovi i kćerke a za života nije podijelio svoju imovinu niti ostavio testament, šta je najbolje u tom slučaju uraditi? Šta ako je merhum za života nekada usmeno spomenuo kako je mislio podijeliti imovinu ali to nikada nije sproveo u djelo? Kako bi bilo najispravnije postupiti da merhum bude čist pred Allahom?

Da li da kćerke halale svoj dio i prenesu na braću, kao što je čest slučaj u našoj tradiciji, ili da se uradi onako kako je nekada spominjao šta je mislio uraditi sa imovinom ili da se imetak dijeli po Kur'anu?

Odavno me muči jedno pitanje u vezi podjele novca od prodaje zemljišta. Moj dedo je kupio zemlju prije nekih 30-ak godina sa nenom rahmetli, i svi su je obrađivali. Moja majka, nena, tetka i dajdža.. I jedan dugi niz godina ta zemlja je napuštena i ne obrađuje je niko već odavno. Međutim, nedavno su se javili iz autoputeva i obzirom da tuda prolazi put rekli su da će isplatiti tu zemlju, po fer i poštenoj tržišnoj cijeni. Potom je mom djedu isplaćeno 106.000 KM. Nakon toga nas je djed pozvao, a sa njim moj daidža još uvijek živi. Djed je dao mojoj majci i tetki po 2.000 KM, dok ostatak troši njegov sin, tj. moj daidža. Tako se zetu mog daidže kupilo auto skupo odmah a ima tu i sotalih priča da ih sad ne navodim. Sad me zanima da li je ispravno ovo što se desilo i pro je djed ovako podijelio novac od prodaje zemljišta? Sa mog gledišta tu je napravljena vidljiva razlika među djecom.

Ukoliko se desi da otac preseli, iza njega su ostali sinovi i kćerke a za života nije podijelio svoju imovinu niti ostavio testament, šta je najbolje u tom slučaju uraditi? Šta ako je merhum za života nekada usmeno spomenuo kako je mislio podijeliti imovinu ali to nikada nije sproveo u djelo? Kako bi bilo najispravnije postupiti da merhum bude čist pred Allahom? Da li da kćerke halale svoj dio i prenesu na braću, kao što je čest slučaj u našoj tradiciji, ili da se uradi onako kako je nekada spominjao šta je mislio uraditi sa imovinom ili da se imetak dijeli po Kur'anu?

Znam da je stav hanefijske pravne škole da se ne može oporučiti imovina testamentom nekom od nasljednika, bez saglasnosti ostalih. Međutim, čitala sam da neke druge pravne škole to dozvoljavaju. Svjesna sam da Kur'an ovo pitanje u suštini ne reguliše jer određuje samo da se testament može sastaviti ali ne i ko može biti njegov korisnik (nasljednik ili 3. lice). Također, uopšte mi nije jasno zašto bi u slučaju testamenta postojala 2 različita pravila. Ostavitelj može oporučiti 1/3 imovine i ostalim nasljednicima (koji dobijaju umanjen nasljedni dio zbog postojanja testamenta) je sasvim svejdeno da li je taj dio dobio neki bliži srodnik koji je svakako nasljednik ili neka osoba koju nikad nisu ni upoznali. Ja ne vidim nikakvu razliku. Na ovaj način ostavitelj jednostavno brine o svojoj porodici i ostavlja veći dio onom nasljedniku za kojeg smatra da postoji opravdan razlog (npr. lošije imovinsko stanje ili osoba koja je najviše pomogla ostavitelju u sticanju imovine, njegova žena za čije se izdržavanje boji i sl). Tako je moje pitanje: zašto hanefijska škola i na temelju čega insistira da se ne može oporučiti nasljedniku? I zašto postoje i duga pravna shvatanja?

Htio bih da napišem testament pa bih želio da znam kako da podijelim imovinu koju smo moja žena i ja zajedno stekli, imamo dvije kćerke i treće na putu ako Bog da, žive roditelje i dvije sestre, a žena ima majku, brata i tri sestre. Od imovine imamo kupljen stan u kojem sada živimo i nismo ništa dužni za taj stan i nemamo namjeru da ga prodajemo a vrijedi 80000 eura. Imamo 3 godine staro auto koje sad vrijedi 12000 eura. Od para imamo nešto na dječijem računu i nešto što je žena uštedjela na svom računu, ukupno 4000 eura. Zanima nas kako da ovu imovinu podijelimo u slučaju moje smrti da li samo ja odlučujem kako da se ovo podjeli ili ima i moja žena pravo da o ovome odlučuje. Želim navesti isto da sam dužan hanumi jedan dio mehra oko 4000 eura.

Volio bih da dobijem obrazac sa svim propozicijama kako sastaviti oporuku. Također, kako se validira sama oporuka?

Džematlija ima dug prema jednom čovjeku iz Indije (ne znam kojoj vjeri pripada), koji je u međuvremenu umro. Nemam kome da se obratim kako bih moj dug podmirio prema njemu. Molio bih Vas da mi odgovorite šta da uradim za njegovu dušu da se razdužim?

Da li je uopće dozvoljena vansudska nagodba o raspodjeli nasljedstva?

Da li ispravno da vjernik svojom oporukom ostavi bez nasljedstva svog jedinog nasljednika, koji ga za života služi i njeguje shodno svojim mogućnostima, i svoju imovinu ili uvakufi ili pak svojom oporukom ostavi drugome?

Ulazi li u nasljednu masu plac koji je otac poklonio kćerki za svoga života, te kuća koju je zet izgradio svojim sredstvima, ali sve to nije registrirano u gruntovnici.

Ja sam čovjek pred penziju, sa svojim sam sinom napravio veliku kuću. Moj sin je u gradnji kuće učestvovao pola-pola i što se para tiče i što se rada tiče. Za vrijeme gradnje te kuće sa nama je još zajedno živjela moja kćerka koja je bila punoljetna i bila je zaposlena, ali nije ni u čemu učestvovala što se tiče gradnje kuće. Naša kuća ima 4 stambene jedinice i poslovni prostor. Ja Vas molim da objasnite kako da napravim testament po islamskim pravilima jer mi je to najvažnija stvar, a htio bih to uraditi po islamskim pravilima, jer sam vjernik i ne bih se htio ogriješiti? Ja sam razmišljao da to ovako uradim, ali ne smijem sam da odlučim:

Moj babo i mama žele da prevedu svoju imovinu - nekretnine na mene (sina) i na moju sestru. S obzirom da je vrijednost imovine koja bi pripala sestri nešto veća od mog dijela, a sa čime smo svi saglasni interesuje me:

Želio bih da mi pomognete u vezi raspodjele imovine. Ja sam sa ocem pravio kuću zajedno. Učestvovali smo 50-50 i u sredstvima i u radu utrošenom da se napravi kuća. Za to vrijeme moja je sestra bila punoljetna i imala je stalno i dobro zaposlenje gdje i sada radi. Ona nije ni u čemu učestvovala u izgradni te kuće iako je radila i zarađivala. Sada kada se je udala i dobila porodicu ona traži od nas svoj dio kuće. Molim Vas da nam pomognete da ovaj naš problem riješimo na islamski način. Moji i otac i majka su živi i mi živimo zajedno u kući. Dogovor ne postoji i sve se vodi na ocu što smatram ispravnim, dok je otac živ da se sve vodi na njemu. Moj otac nema roditelja, a ja imam samo jednu sestru.

Nakon preseljenja na ahiret mog djeda i nene ostao je stan iza njih, a u tom stanu sam živio ja, moja mama, dedo i nena. Dedo je prešao u dom za penzionere, a moja nena je tu ostala i na nju je prešlo stanarsko pravo. Moj dedo i nena su preselili 1994. godine tako smo ostali sami mama i ja da živimo u stanu. Nakon 4 godine, 1998. godine moja mama je preselila nesretnim slučajem. Moj dedo i nena su imali 4 kćerke. Jedna od njih bila je i moja mama. Kada sam ja ostao bez staratelja moja tetka (sestra od moje mame) je preuzela starateljstvo. Pošto stan nije imao nosioca po tadašnjem zakonu jer nije bila privatizacija, morao je da pređe na mene jer niko nije mogao da nosi stanarsko pravo osim mene. Sada, sticajem okolnosti, ja sam odselio u Sjedinjene Američke Države da živim gdje se i sada nalazim a tetka koja je imala starateljstvo na meni traži 1/2 stana. Stan je otkupljen i sve je završeno zahvaljujući meni. Niko drugi nije mogao da to preuzme u to vrijeme osim mene. Ja sam jedini nasljednik bio. Sada ona traži polovinu tog stana, tužila me na sudu i još uvijek se vodi spor oko toga. Moj dedo ima ukupno četiri kćerke, među kojima i moja mama što znači da ja imam 3 tetke i sve su udate i imaju svoju imovinu, a ja sam sada u Americi i živim kod oca u njegovoj kući što znači da nemam ništa osim tog stana koji sam naslijedio. S obzirom da su one udate i u takvoj situaciji da li sam ja dužan da tu imovinu podijelim sa njima ili da prodam taj stan kupim sebi neki malo manji i ostatak novaca da ostavim njima na raspolaganje tj. da njih 3 to podjele, ili imam apsolutno pravo da zadržim cjelokupni stan? Ne znam šta da uradim, šta bi bilo ispravno i da li bi bilo ispravno kada bih ja to zadržao i uradio kako sam naveo. Tetka želi da upotrijebi i silu da se domogne tog svog dijela. Ja sam razgovarao ipak sa drugom tetkom koja se brinula jedno vrijeme o meni da nađemo neki kompromis. Ona nije htjela da pristane. Jednostavno je mijenjala svoje mišljenje. Ipak, volio bih da čujem Vaše mišljenje o svemu tome kako bi bio dragi Allah zadovoljan oko toga.

Možda nije u redu da Vam se obraćam ovako, ali, tražeći po internetu, tj. pokušavajući naći odgovor na moje dileme a ujedno i probleme, našla sam Vaše radove i nadam se da ste ostavili mogućnost postavljanja pitanja. Stoga se nadam da mi nećete zamjeriti, i da ćete mi pomoći da ne napravim grešku. Naime, evo o čemu se radi. Moji roditelji žele da napišu zajednički testament njihove imovine. Oni su stekli stan, i po njihovom dogovoru on je uknjižen vlasništvo. Oni su imali tri kćerke od kojih je jedna preselila (ostala je iza nje njena kćerka, njihova unuka, koja je potpuno obezbijeđena od strane svojih roditelja, što ne mora biti bitno ako ona polaže pravo). Druge dvije kćerke su žive, zasad. Svaka od njih ima svoju djecu i mušku i žensku (njihovu unučad). Nijedna nema muža. Ni jedna nije obezbjeđena stambeno. Pokušavala sam shvatiti ko sve ima obavezni nasljedni dio, ali s obzirom da oni žele napisati zajednički testament, nisam uspjela steći precizan utisak te podjele. Molim Vas da mi pokušate malo razbistriti" tu situaciju. Ja sam pravnik po struci i poznato mi je kako će to izgledati ako dođe na državne sudove, te me zanima šerijatski stav koji će za mene biti mjerodavan, ma šta drugi uradili.