U mnogim školama postoje debatni klubovi, koji okupljaju mlade ljude zainteresovane za debatu i govorništvo. Mislim da ne griješim kada pretpostavljam da ove discipline same po sebi nisu pokuđene ili zabranjene u islamu, no imam nekoliko dvojbi:
Iako su teme debata rijetko direktno vezane za islam, ponekad se tiču onoga što je u islamu zabranjeno, npr. "Treba legalizovati rekreativno konzumiranje marihuane". Od debatanata se očekuje da mogu zastupati i afirmativan i negativan stav. Da li je muslimanu dozvoljeno učestvovati u takvim debatama ako će zastupati islamski neprihvatljiv stav? S obzirom da debatanti rijetko istinski vjeruju u stavove koje zastupaju, da li se njihov govor, koji ima za cilj da bude što uvjerljiviji, ubraja u laganje ili licemjerstvo, iako je u kontekstu debate jasno da debatantova lična uvjerenja ne igraju ulogu? Uopšteno, koje su granice argumentovanja? Kada argument postaje obmana? Postoje slučajevi, ne nužno namjernog, manipulisanja ili izuzimanja iz konteksta raznih informacija kako bi se stvorila uvjerljiva argumentacijska linija za neki stav, čemu, štaviše, možemo biti svjedoci i u nekim vjerskim raspravama. U takvim slučajevima, kada debatant prelazi granicu i postaje smutljivac/lažov? Već se duže vrijeme bavim debatom i stoga bih želio znati odgovor na ova pitanja, jer me zabrinjava opasnost da me slučajno ne zavede u grijeh.