Islamska zajednica

ISLAMSKA ZAJEDNICA

Kod nas se desi da imam ne može da predvodi džumu-namaz, zato što je odsutan. Potrebna nam je osoba koja će ga taj petak mijenjati. U džematu nemamo baš neke suglasnosti. Jedni kažu da to treba/može biti jedna pobožna i učena osoba iz našeg džemata. Drugi opet tvrde da ne može tek tako neko klanjati džumu-namaz i držati hutbu bez dozvole Rijaseta BiH. Uprkos tome što imamo u džematu osobe koje bi mogle da predvode džumu-namaz i drže poučnu hutbu, dovode se Turci iz jednog džemata u blizini. Važno je napomenuti da ponekad dolazi njihov efendija a nekada pošalju nam učenika iz njihove škole. Također, važno je napomenuti da to nije medresa, nego je to vanredna škola koju pohađaju djeca i uče o islamu.
Kada dođe ta zamjena, hutbe i nema. Samo se prouči dova ili slučajno da se kaže nešto na njemačkom jeziku. I tu je problem: te osobe pričaju jako loše njemački jezik, tako da ih čak oni koji pričaju perfektno njemački teško razumiju. A većina džematlija, također, loše vlada njemačkim jezikom, tako da oni vjerovatno ne razumiju ništa ukoliko zamjena imama (Turčin) na njemačkom jeziku kaže. Čak i oni ne bi smijeli predvoditi džumu namaz i držati hutbu (po mišljenju onih koji su uporni u tome da treba dozvola"), jer nije mi poznato da oni (Turci koji dolaze) imaju neku dozvolu" Rijaseta BiH.

Ja lično ne vidim nikakvu pepreku da neki od naših džematlija predvodi džumu-namaz i održi hutbu, u slučaju da je naš stalni efendija odsutan npr. zbog bolesti ili smrtnih slučajeva u porodici.
Također, poznato je da se u Austriji ne nalazi toliko efendija da mi možemo tražiti da se zamijeni stalni efendija. Bosanski džemati su rijetki u Austriji. Ima svega 26 džemata u čitavoj Austriji - koji su po stotinjak kilometara odaljeni jedan od drugog. U našem gradu konkretno ne postoji drugi bosanski džemat.

18.01.2025.
ISLAMSKA ZAJEDNICA

Javljam se iz džemata Konjodor, medžlis IZ-e Bužim, u kojem sam zaposlen kao imam. Nedavno je na munaru naše džamije postavljena antena za bežični internet, pošto još uvijek ADSL nije dostupan za naše područje. Antena je relativno malih dimenzija, bijele je boje, tako da ni u kom slučaju ne mijenja izgled minareta i gotovo je neprimjetna. Ne povećava rizik od udara groma, niti može prouzrokovati bilo kakvu materijalnu štetu. Meni je lično internet jako važan, bitan i potreban. Studiram Fakultet islamskih nauka u Sarajevu vanredno, te bi mi studiranje bez interneta bilo jako teško realizirati, što su potvrdili i drugi studenti i učenici srednjih škola iz istog mjesta. U prošlog petka se jedan džematlija javno usprotivio postavljanju antene i zatražio je da se ista skine sa munare tvrdeći "da se na internetu može gledati pornografija i da to ne smije biti na munari". Mene je ta tvrdnja isprva ostavila bez teksta pa sam mu odgovorio protupitanjem da li on posjeduje TV u vlastitoj kući? Kada je rekao da posjeduje, upitao sam ga da li se danas na TV-u na nekim kanalima može gledati pornografija, na što je odgovorio da može. Tad sam mu rekao da izbaci TV iz kuće. Svjestan sam svih negativnosti koje nam pruža internet poput stranica sa pornografskim sadržajem i slično, ali također moramo priznati da nam i nudi velike mogućnosti i pogodnosti bez kojih je život savremenog čovjeka gotovo nezamisliv. U tom smislu sam svima u džamiji i rekao da će onaj čovjek koji je dovoljno moralan, vjerski osvješćen i odgojen, iskoristiti internet u korisne i sebi neophodne svrhe, gledat će i slušati učače Kur'ana, razne hutbe i vazove, imat će najnovije informacije o događanjima u državi i svijetu, educirat će se na razne načine itd, da ne nabrajam sve pogodnosti. A s druge pak strane, oni ljudi koji nemaju osobina moralnog, iskrenog i čestitog vjernika, iskorištavat će internet u negativne svrhe. Ali smatram da to nema nikakve veze sa minaretom, i da svaka zloupotreba interneta ide na dušu onog čovjeka koji to i zloupotrebljava, i Bog će shodno grijehu koji počini njega i kazniti ili mu pak oprostiti, a "neće zbog toga srušiti munaru na kojoj se antena nalazi".

18.01.2025.
ISLAMSKA ZAJEDNICA

Ne znam više kome da se obratim, sem Allahu dž.š, pa na kraju i Vama za neki savjet ili bar riječi utjehe. Toliko mi već sve teško pada jer gledam kako se naš džemat duhovno raspada, kako ide prema propasti. Ne znam ni odakle da počnem, ima toliko toga što gledam već godinama, a moje riječi i opomene ništa ne vrijede, zato što sam žensko i što nisam završila medresu.
Allahovi, dž.š, zakoni se tako puno krše, da više nema realnog razmišljanja, nego se sve svodi na to kako privući što veću masu ljudi ali na sasvim pogrešan način. Sve to radi naš duhovni vođa tj. imam našeg mesdžida. Moram da naglasim da je isto tako uradio puno hajra za naš džemat u ovom gradu gdje živimo, i stvarno je dao iskreno puno od sebe. Tako je radio na početku svog mandata, a što je duže na tom mjestu (sad već 17 god) sve više se uvode novotarije i stvari koje ne proizvode hajra za naš dunjaluk, a kamoli ahiret. Sve u svemu ne bi mi bilo krivo, da te stvari uvodi neki predstavnik odbora u IZ koji nije završio medresu, ali kad to radi onaj koji bi trebao biti uzor svima nama i slijediti Kur'an i sunnet, onda moja tuga pa čak i ljutnja biva sve veća, jer nije lahko gledati sve to, znajući da se ne može nikako uticati (pogotovo kad mi je često dato do znanja da sam previše ''gruba'', a sve što preporučujem je istina) već se svake godine, sad već tri godine zaredom doslovno slavi hidžretska nova godina, iznajmljuje se prostor, dovode se svirači i igra se kolo, a žene oskudno obučene se mješaju sa muškarcima. Kad smo imali sjelo za žene, bilo je pred 8. mart, i što sam upornije objašnjavala ženama da to nije naš praznik, hodža me na kraju grubo prekinuo i predložio ženama: ''Pa što ne biste imale sijelo taj dan? Šta fali??'' Uvijek je odgovor: -Šta fali? Par puta sam htjela održati predavanje za žene čitanjem nekog teksta ili slušanjem audio predavnja od naših daija, pa sam i tu naletjela na zatvorena vrata. Da li ja trebam dozvolu imama i IZ da napravim predavanje za žene u džamiji? Kakva su pravila oko toga? Puno je tih nekih sitnica, a koje nisu tako sitne kod Allaha, brojne džematlije su razočarane nekim postupcima imama, pa tako pošto baš mnogi i ne praktikuju svoju vjeru, biva im to razlog da ne dolaze više u džamiju. Znate nije lahko to gledati godinama, jer sama dolazim u naš mesdžid već 15-16 godina, pa sve to primjećujem i čujem. Mnogo se naroda promjenilo za te godine, dolaze i brzo odlaze, ostaju samo oni, kojim ne smetaju takvi postupci, nego čak misle da tako mora biti. Ima ih puno koji su se vratili islamu ili žele primiti islam, ali njih nikad nema jer nema poštovanja prema njima. Kada sam se pokrila prije skoro 5 god., moji roditelji su bili žestoko protiv toga (iako sam već bila udata) pa sam zamolila našeg imama da ode kod njih i posavjetuje ih, da bi na kraju njegov govor bio o tome kako se mi moramo prilagođavati sredini u kojoj smo, kako nam oni neće dati da živimo kako mi želimo, tako u tom smislu, a ni riječi o tome da je to ženi farz itd. Ne znam zašto se čudim, kad je njegov komentar na to kad sam se pokrila bio: ''Nisi to trebala...'' Ali opet se čudim, jer mi razum ne može to podnijeti. Zadnja stvar koja me podstakla da vam pišem je ta, da sam sad pred Ramazan, poslala mailom neke prijedloge imamu i članu iz odbora, pošto su prije par godina napravili na mesdžidu još jedan ulaz, koji je bio namjenjen ženama i koji je isto tako puno bliži parkingu, a muški ulaz je sa druge strane. Ovaj ženski ulaz je napravljen sasvim praktično i iz pravih razloga, ali se do sada izgubila svrha toga, pošto žene nisu tako česte u džamiji, a muški ulaz je sa druge strane, pa su ljudi počeli koristiti naš ulaz. Kad bi bila kakva sjela za žene ili jednostavno kakva džematska druženja, svi su ulazili na ženski ulaz, i došlo bi do mješanja, ako čak ne i do dodirivanja međusobno. Pošto sad dolazi Ramazan, taj problem sam htjela iznijeti onima koji mogu rješiti problem ali se desilo sve suprotno, baš kao pred 8.mart. Sada su imam i odbor odlučili da će uz ramazan muški ulaziti na ženski ulaz a žene će ulaziti na muški ulaz. Ima još jedna stvar koju trebam spomenuti, a to je ta da IZ u ovoj državi ljude koji traže pomoć vezanu za sihire i sve što to donosi, koji zovu naše imame i pitaju gdje mogu naći nekoga da im pomogne, oni ih upućuju sihirbazima. To mogu potvrditi, jer su moji roditelji isto to uradili, i donijeli hamajliju u kuću (koju sam ja zapalila, pa tako nemam više čvrstog dokaza). Pitam vas sada šta raditi više? Kako se još truditi, kad vidim da se toliko Allahovih zakona krši, bez osjećaja krivde?

18.01.2025.