Kako treba džemat reagirati kad u saf dođe muškarac homoseksualac? Imaju li ga pravo odstraniti iz džemata i gdje će on klanjati s obzirom na njegovu sklonost prema muškarcima?

Enver Husnić, imam MIZ Mostar, u svom pitanju kaže: Imam sam u džamiji Tabačici na području Medžlisa IZ Mostar. Nedavno se nisam složio sa jednom odlukom predsjednika Medžlisa. Naime, dozvolio je da se u sklopu već spomenute džamije otvori suvenirnica. Taj dio džamije koji je predviđen za suvenirnicu nalazi se odmah iza mahfila, ali je definitivno dio džamije predviđen za ženski dio džemata. Koliko sam ja upoznat, trgovine u džamiji nema i ne treba da bude. Možete li mi reći da li je ova odluka ispravna i smatra li se halalom? Najgore je što nekim mojim džematlijama ne mogu da objasnim ovakvu odluku (mada je ni ja ne smatram ispravnom) i onda dolazi do ogovaranja predsjednika Medžlisa u samoj džamiji od strane džematlija.

Da li bi bilo suprotno Ustavu IZ BiH da odbor donese odluku da se petkom (prije džume) pročita nasihat u trajanju od možda pet minuta? Postupilo bi se tako da se napiše taj nasihat i onda bi se to proslijedilo efendiji da kontroliše da li ima nešto sporno u tekstu. A zatim bi jedan od džematlija to pred ostalima pročitao - pretežno bi to bio neko od mladih, zbog toga što želimo da aktiviramo omladinu u radu za islam.

Interesuje me da li je dozvoljeno "bacanje" na sto Kurana ili "lupanje" po stolu Kuranom od strane efendije zbog toga što djeca ili neko od djece nisu došla spremna na vjersku pouku? Da li iz toga djeca treba da izvuku pouku kako da se odnose prema Kuranu ako se zadesi u njihovim rukama u momentu ljutnje!?

Da li je suprotno Ustavu IZ BiH da odbor odlučuje kakvu će hutbu efendija na džumi da održi?
Moram vam to malo preciznije objasniti: radi se o tome da smo dobili primjedbe na hutbe, najviše zbog toga što efendija previše odstupi od teme koju je inače bio započeo - a ode u jednu krajnost na koju se jedni smješkaju ili čak glasno nasmiju (očito zbog nedostatka znanja) a ostali klimaju glavom (zato što je žalosno da te riječi insan čuje iz usta jednog efendije, koji predstavlja autoritet). Smisao hutbe jeste upravo da opominje i ukazuje na propuste sviju nas, tako da se možemo poboljšati u tome.

Odbor ne bi "izmišljao" samostalno neke hutbe, nego bi uzimao hutbe sa stranice Rijaseta BiH (sekcija "Hutbe") i onda bi to uručio efendiji npr. sedam dana prije džume da se on može pripremiti (da ne bi je samo čitao sa papira). Da li je takav postupak u suprotnosti Ustavu IZ?

Javljamo vam se iz jednog džemata iz naše bošnjačke dijaspore i htjeli bi da nas posavjetujete po slijedećem pitanju;

- Osnivanje folklornog društva u džematskim prostorijama (tj. u džamijskim pratećim objektima)? Naime našem džematskom odboru upućen je usmeni zahtjev za odobrenje osnivanja folklornog društva u našim prostorijama. Cilj tog folklornog društva je da okuplja našu omladinu i da ih uz zajedničko druženje podučava izvođenju tradicionalnih bošnjačkih plesova i muzike.

Planira se da društvo djeluje i nastavu izvodi u jednoj od pratećih džamijskih prostorija. Ovdje je važno naglasiti činjenicu da su sve prateće prostorije usko vezane za mesdžid, i da se ne može isključiti mogućnost da će se muziciranje čuti i ulaziti u mesdžid. A pošto se radi o plesovima gdje zajedno učešće uzimaju i muškarci i žene, neminovno je da će doći do mješanja između muška i ženska.

Kao što se iz gore navedenog vidi, s jedne strane gledajući radi se o očuvanju naše bošnjačke tradicije i okupljanju naše omladine, a s druge strane to opet vodi kršenju osnovnih normi i pravila ponašanja koja treba da vladaju u jednoj džamiji.

Zbog svih ovih činjenica javila se određena dilema kod članova odbora, zato vas molim kao naše predstavnike i kao nosioce znanja da nas posavjetujete i uputite, kako bi onda mi mogli zauzeti ispravan stav po tom pitanju i donijeti odluku koja će biti od koristi za naš džemat, kako na dunjaluku tako i na ahiretu.

U pojedinim džematima u dijaspori džematski odbori organizuju proslavu 8. marta kao Dana žena u prostorijama džemata naravno uz dobru večeru i piće, da se žene malo počaste i da se po mogućnosti ne vazi ženama i ne uče ilahije nego eto malo "onako da se iskupe". Je li im sad sevap jer ipak je to preko džamije i džemata pokrenuto ili je čak grijeh i je li dozvoljeno prisustvovati takvoj jednoj proslavi?

Kako ocjenjujete, sa šerijatskog stanovišta ali i pragmatičnih razloga, to da pojedini imami sa hutbe ili prije hutbe sa ćursa obavještavaju džematlije o nekim naslovima knjiga, novina i sl. i to preporučuju da se kupi. Da li je to dobra praksa koju treba usvajati ili ne, posebno da li je to preporučljivo raditi u velikim džamijama gdje je veoma veliki broj prisutnih džematlija?

Da li imam mora pustiti ezan za svaki namaz? Da li džamija mora biti otvorena za svih pet vakat namaza?

Kakav je propis nazivanja selama kada se ulazi u džamiju u kojoj imam uči Kur'an naglas a prisutni slušaju (kao npr. pred džumu-namaz i slično)?

Moje pitanje je slijedeće. Pošto sam primjetio da u Begovoj džamiji postoje kamere za video nadzor unutar džamije upućujem ovo protesno pismo, a ujedno i pitanje. Džamija je Allahova kuća i intimno mjesto svakog vjernika sa Allahom dž.š. Kako može neko da kvari tu intimu sa kamerama i nadgledanjem ljudi. Tako mi Allaha dž.š. to nije bilo za vrijeme Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. i to nije u skladu sa našom vjerom. Nas vjernike nadgledaju meleci i ne treba nam neko iz džamije da nas nadgleda.

Da li je dozvoljeno davati imena našim džamijama po imenima džamija koje je Poslanik gradio, u konkretnom slučaju Mesdžidu-l-Kuba?

Mogu li se nadijevati imena džamijama i isticati na velikim tablama na spoljnjem djelu zidova?

Takođe, mogu li se davati imena islamskim zajednicama u dijaspori po imenu najvećeg donatora, a još je živ?

Može li prilikom gradnje nove džamije, ženska osoba postaviti "prvi" blok na taj objekat?

U našem mesdžidu je mihrab urađen sa kombinacijom zelene i crvene boje, da li je to pokuđeno?

Živim u jednom od većih gradova na zapadu. Obzirom da u džematu imamo podijeljene stavove i strane, želim ovo pitanje postaviti anonimno, i što je više moguće objektivno. Naš džemat trenutno broji oko 400 porodica, većinom Bošnjaka iz BiH i Sandžaka. Prije nekih 10 godina, kada je članstvo bilo dosta manje, kupili smo kuću i prilagodili je u mesdžid/džamiju. Prostor sadrži: mesdžid, biro imama sa knjižnicom, čajdžinicu sa kuhinjom, abdesthanu sa mokrim čvorom, učionicu sa bibliotekom, posebnu prostoriju za žene sa posebnom ulazom te posebnu kuhinju i čitaonu za žene. Posjedujemo i veliko dvorište i nekoliko parking mjesta. U proteklom periodu prostorije su u potpunosti preuređene i za to je uloženo zaista dosta novaca, truda i odricanja većine naših članova. Obzirom da nije bilo drugih mogućnosti za financiranje, tada smo podigli kredit od 200.000, a ostatak od 75.000 smo skupili akcijom vakifa.

Sada postoji jedan dio džemata i našeg nadzornog odbora uključujući i imama koji je najagilniji, koji smatra da trebamo da tražimo veći i bolji objekat. Razlozi koji se navode su da su dodatne prostorije za mektebsku nastavu nedovoljne, te da nam je potreban bolji prostor za žene i djecu, neku prodavnicu, bricu/frizera, manju sportsku salu, ili eventualno par stanova od kojih bi se rentanjem mogli ostvariti prihodi za džamiju. Sam prostor mesdžida je poprilično mali, ali i trenutno ipak zadovoljava broj stalnih džematlija (redovni namazi 5-10, redovna džuma 40-80), izuzev bajrama i džuma kada se mora klanjati i u drugim prostorijama. Postoje oprečna mišljenja o tome kako i šta bi taj objekat sve trebalo da sadrži. Dok jedni vide to kao neko prerađeno skladište/zgradu kako danas većina zapadnih džamija izgleda, drugi bi pak željeli da se napravi prava džamija sa munarom, koja još uvijek ne postoji u ovom gradu i koju bi zbog legalnih implikacija bilo teže dobiti. Jedni smatraju da treba uključiti dodatne prostorije-sadržaje od kojih bi se ostvarivao profit, drugi smatraju da zbog svih mogućih problema koji iz tog mogu proizići, džamiju treba držati neprofitnom jer je sama članarina više nego dovoljna za održavanje. Najveći problem, o kojem se opet najmanje priča, kako to sve financirati?

Financijska situacija je takva da smo otplativši prethodni kredit prije par godina, sakupili neka sredstava, ali koja ipak ni sa novcem od prodaje trenutnih prostorija, nisu ni blizu dovoljna za kupovinu novog i većeg objekta vrijednosti 1-1,3 miliona kako procjenjujemo. Također, u trenutnoj financijskoj krizi, akcija vakifa koju smo opet pokrenuli ne daje nam ni blizu dovoljno dodatnih sredstava kao prilikom prve akcije. Anketa koju smo proveli je nažalost također nedovoljno jasna, u malo odgovora koje smo dobili, ljudi većinom nisu spremni da jasno definišu iznos koji bi dali. Sve ovo znači da bi morali opet uzeti neki kredit, u iznosu od oko 500.000 za financiranje nove džamije. Ukoliko bi to pokušali izvesti bez komercijalnog kredita, trebalo bi nam vjerovatno još nekih 5-7 godina, za prikupljanje sredstava.

Da li je u našoj situaciji kada već imamo džamiju, halal uzeti kamatni kredit, ili bi ipak trebali sačekati pa to učiniti vlastitim snagama? Kakve su vaše preporuke u pogledu sadržaja koji su profitnog karaktera? Kakve su vaše preporuke u pogledu arhitektonskog rješenja, da li kupiti kao i do sada neku zgradu/skladište što nam je obzirom na državu u kojoj živimo znatno lakše, ili se potruditi i založiti za gradnju prave džamije s munarom, što ovdje do sada nema ali je ipak moguće izvesti? Te ako imate neki dodatni savjet.

U 2011. godini smo imali otvorenje džamije, međutim ispred džamije je bila jedna starija zgrada iz 60-ih godina izgrađena na društvenoj imovini, ta zgrade nije imala nikakvu svoju funkciju u posljednjih godina. Većina džematlija je imala želju da taj objekat ukloni kako bi džamija dobila bolji estetski izgled, otvoren pogled i bolji pristup sa magistralnog puta. Bio je jak otpor pojedinih džematlija da se ta zgrada ne ruši, međutim postignut je dogovor da se ta zgrada sruši, a da se novac koji se prikupi prilikom sergije na dan otvorenja džamije upotrijebi u izgradnju nove zgrade. Nakon otvorenja džamije do dan danas nije došlo do realizacije ovog dogovora jer većina džematlija ima stav da nam ta zgrada ne treba i da smeta džamiji jer je zaklanja. Međutim, ovih dana pojavila se dilema da li se po šerijatskim propisima može novac koji je sakupljen na dan otvorenje džamije upotrijebiti za druge svrhe (u ovom slučaju za izgradnju objekta mjesne zajednice u kojem će se možda i konzumirati alkohol) jer ko god je davao novac na sergiji imao je namjeru da se taj novac upotrijebi za džamiju a ne za neke druge svrhe. Da li se ovaj novac prikupljen na dan otvorenja džamije smatra vakufskim novcem namijenjen džamiji?

Prije par večeri imali smo druženje u prostorijama džemata, a gost je bio jedan poznati bosansko-hercegovački imam i vaiz. Prostorije džemata su bile skoro pa pune, a nakon obraćanja gosta hor, koji je također bio gost programa, izveo je par ilahija u uglu mesdžida udarajući u tarabuk. Zanima me je li se time napravio neki šerijatski propust ili greška? Napominjem da ovaj mesdžid u dijaspori, nažalost, još uvijek ne ispunjava uvjete mesdžida koji ima više prostorija, pa ni adekvatnu prostoriju za druženje, nego smo ograničeni s prostorom.

Moje pitanje je u vezi sa fetvom kuju ste donijeli, a odnosi se na upotrebu muzike i muzičkih instrumenata u džamijama prilikom obavljanja derviških obreda. U fetvi ste istakli da je upotreba istih u ''suprotnosti sa osnovnom namjenom i misijom ove časne islamske institucije, a to je klanjanje namaza, islamsko obrazovanje i edukacija i vršenje ostalih oblika islamskog rada i aktivnosti u duhu šerijatskih propisa.'' Mene ovdje sada interesuje:

Kažete da je u suprotnosti sa osnovnom namjenom i misijom džamije. Iz ovoga mi se da zaključiti da derviši pokušavaju uraditi nešto suprotno od toga, jer uvođenjem instrumenata oni rade suprotno od onoga čemu je džamija namijenjena. Ovo mi nije jasno tim prije što gotovo da nema derviškog reda koji ne upotrebljava neki od instrumenata prilikom zikra ili učenja ilahija (def, tarabuk, naj). Kažete da je u suprotnosti sa namjenom i misijom ove časne institucije. Čitajući rečenicu od početka neko bi mogao zaključiti da derviši rade nešto nečasno u časnoj instituciji pa bi to trebalo zabraniti fetvom. Jer je od časnog suprotno nečasno. Bio bih zahvalan ako biste ovo malo pojasnili.
3. Ističete da je osnovna i primarna misija i namjena džamije islamsko obrazovanje i edukacija kao i vršenje ostalih oblika islamskog rada i aktivnosti u duhu šerijatskih propisa. Ovdje me interesira šta to onda derviši rade. Ako je misija džamije ovo što ste spomenuli, a jeste, ne vidim kako to mogu narušiti derviši sa defom i tarabukom prilikom učenja ilahija ili zikra. Čak štaviše mislim da derviši time privuku više omladine nego vijeće za fetve sa svojim zabranama. Da li je bolje slušati muzičke instrumente u džamijama ili diskotekama? Kad smo već kod omladine, ima li ikakvo tijelo u okviru Islamske zajednice a da je zaduženo za afirmiranje omladine i ako ima šta ono radi, pošto ja i ne vidim neko djelovanje u tom pravcu?

S obzirom da je muzika u hanefijskom mezhebu haram, kakav je stav IZ BiH o puštanju iste preko razglasa na munari?
Postavljam pitanje, zbog prakse nekih članova džematskog odbora da uoči određenih svečanosti zloupotrebljavaju džamijski razglas i munaru, koja je namijenjena samo za pozivanje vjernika na namaz.