Da li je zabranjeno imati djevojku, ako se pri tome oboje držimo šerijatskih zakona?

Je li ispravno to što hoću da imam djevojku ili moram obavezno čekati pravu i ne dodirnuti je nijednom (normalan dodir, milovanje na ne zabranjenim mjestima, zagrliti je ili poljubit) dok se ne uzmemo? Sve što hoću je malo ljubavi da osjetim i ljubavi da dam, da vidim osmijeh na njenom licu bez i jedne loše namjere. Braća se ubijaju međusobno, završe u zatvoru, ili propadne im cijeli život pa se jednog dana u samoći pokaju i plačući padaju na sedždu i traže oprost od Uzvišenog Allaha, dž.š. Ja mu već sad na sedždu padam, ne pijem, ne uzimam droge, pokušavam biti što bolji prema familiji svojoj, jaranima, prijateljima, nemuslimanima (da vide šta je pravi musliman kako je fin i pošten), klanjam, čitam o vjeri, dijelim, ne kradem. I zar je nakon toga svega stvarno haram to što hoću ozbiljnu vezu sa djevojkom? Molim vas savjetujte me, ja ne znam više šta ću!

Da li mogu imati šerijatsku vezu sa 17 godina i šta ona po Vama podrazumijeva?

Trenutno sam u procesu razvoda. U braku smo stekli dosta zajedničke imovine koja se po građanskoj parnici dijeli na pola i u tome smo oboje saglasni. Da li i pored podjele zajedničke imovine imam pravo na dogovoreni mehr?

Da li se dug, u ovom pitanju mehr, koji se halali može opet tražiti? Halaljen je u stanju srdžbe.

Zanima me koja je procedura u ovom tipu razvoda braka: Ja sam inicijator razvoda, nije žena. Mi smo već o ovome razgovarali, ne želi ništa od mene (što je navedeno u našem ugovoru – 500 gr zlata), samo želi da se razvedemo i šerijatski i opštinski.

Poznato mi je, kada je u pitanju mehr, da žena može pokloniti mužu jedan njegov dio, ili cijeli, ali ostalo mi je nejasno da li se supruga može odreći mehra u cjelosti prije nego što ga i dobije?

Majka sam četvero djece. U braku sam živjela 30 godina. Sa mužem sam bila vjenčana šerijatski. Rastali smo se prije dvije godine jer je on vjenčao jednu drugu ženu i on tvrdi da on nije dužan meni dati moj vjenčani dar mehr. Da li je to tačno?

Uskoro se udajem i treba da odredim visinu mehra. U želji da sve bude po propisima i onako kako je Allah zadovoljan, zanima me Vaše mišljenje o mojoj situaciji u kojoj mi uopće nije važno koliko će da bude mehr, štaviše, voljela bih da to bude minimalno i da ne opteretim budućeg muža uopće. Pa na osnovu ovog što kazah, voljela bih da me Vi uputite na neke konkretne iznose?

Postoji li donja granica za mehr i, ako postoji, koliki je taj iznos u markama?

Može li se za mehr uzeti vrijednost školovanja, jesu li prilikom sklapanja braka potrebna dva muškarca i jedna žena, i da li su neophodne burme?

Da li mehr može biti nešto što nije materijalno npr. naučiti suru El-bekare u roku od godine dana?

Čuo sam dva pravila u vezi mehra pa mi nije jasno o čemu se radi. Prvo: da se ženi mora dati mehr odmah ili tokom braka, drugo: da se mehr daje ako dođe do rastave brake. Možete li mi pojasniti ova pravila?

Ako žena učini preljubu u vrijeme trajanja braka i ne pokaje se, te nakon određenog vremena ona insistira na razvodu, kakva je obaveza muža po pitanju mehra? Čuo sam da muž nema obavezu isplatiti mehr u ovakvoj situaciji. Ne pitam ovo da bih izbjegao obavezu, jer imam već spreman novac, interesuje me čisto šta šerijat kaže, jer za preljubu i blud u šerijatu je kazna jasna, ali ne živimo po šerijatskim pravilima? Ja znam da u 99% slučajeva dijete pripada majci, po pozitivnom pravu u BiH. Ali kada ona sklopi novi brak, kakav je stav šerijata po pitanju djeteta, da li ja imam po šerijatu pravo tražiti dijete?

Čuo sam da po hanefijskom mezhebu muž ima pravo ne pustiti ženu, znači bez obzira na građanski razvod, i što ne živi sa ženom ima pravo da je formalno ne pusti, ne mislim to raditi, nema prisile u vjeru, a ne da neko s nekim živi ko to ne želi, interesuje me samo informativno, jer kad sam čuo hadise "kad dvoje zina učini Arš se potrese", a ovdje se radi o dvoje bludnika koji su u braku, i šerijatski vjenčani oboje, čak je to čovjek za kojim sam ja mujezinio na zajedničkom namazu. Elhamdullilah, kad se ovo obejanilo, a obejanilo se kad mi je supruga priznala, znači nije bilo rekla-kazala, znam ja da trebaju četiri validna svjedoka za to, i drugi hadis "prokletstvo je na muškarca koji prelazi preko zinaluka ili dopušta blud svoje žene", nek mi Allah oprosti ako sam pogrešno prenio hadise, jasno mi je da je ovo hajr za mene i da ću se inšallah kutarisat belaja ove vrste, i ovo nefsansko u meni što me boli proći ce, jer poniženi su oni koji su blud učinili a ne ja. Mene je Allah nagradio, i sačuvao me kušnje takve vrste. Ne sudim ja nikom ništa, samo me interesuje stav šerijata po navedenim pitanjima.

Da li mi je dozvoljeno stupiti u novi brak, iako nisam isplatio novčani dug po osnovu mehra bivšoj ženi?

Jedna čitateljka, koja ne želi ostati anonimna, postavila je slijedeće pitanje: Nakon devet mjeseci braka razvela sam se od muža njegovom krivicom. Mehr smo ugovorili prilikom sklapanja šerijatskog braka. Nakon razvoda, zatražila sam isplatu mehra, ali je on to odbio učiniti. Kako mogu ostvariti ovo svoje šeriatom propisano pravo?

Šerijatski sam se vjenčao u Sisku u martu 1998. godine, a prestao sam živjeti sa suprugom u septembru 2006. godine. Nakon toga je sudski brakorazvodni proces trajao skoro 3 godine.

Općinski sud u Sisku je presudio u moju korist: dvojica sinova su dodijeljena meni na odgoj i čuvanje, a bivša supruga mora plaćati alimentaciju od 20% svoje plaće.

Osim toga, zbog nesuradnje s državnim institucijama i brojnih manipulacija bivša supruga je kažnjena uvjetno sa 10 mjeseci zatvora.

Želim naglasiti nekoliko činjenica:

- za vrijeme brakorazvodne parnice redovito sam uplaćivao alimentaciju poštom ili preko tekućeg računa (ukupno oko 50.000 kuna ili oko 13.000 KM );

- bivša supruga je neovlašteno sa dječjih štednih računa podignula i potrošila kompletnu ušteđevinu (3.215 eura), koju sam ja najvećim dijelom stvorio;

- protiv nje se sada vodi sudski proces jer ne plaća alimentaciju koju je sud odredio (novce od alimentacije sam namjeravao uplaćivati za dječju stambenu štednju);

- neredovito viđa djecu (jedanput ili dvaput mjesečno).

Zahtjev za razvod braka ja sam podnio nakon što supruga više nije htjela živjeti sa mnom i otišla je kod svojih roditelja, pri čemu mi nije dozvoljavala viđati djecu.

Željela je da se odselimo iz kuće zbog njene navodne začaranosti (sihiri), što nisam prihvatio.

Kada sam se šerijatski vjenčavao ugovoren je mehr u visini od 5.000 DEM (današnjih 5.000 KM ili 2.560 eura).

Pošto uskoro, ako Bog da, trebam otići na hadž zanima me na koji način trebam riješiti pitanje mehra: isplata u cijelosti ili polovica (smatram da ne dolazi u obzir potpuna neisplata).

Želio bih pitanje mehra (njegovu visinu) riješiti što prije, u skladu sa šerijatskim tumačenjem bračnog prava.

Jako mi je bitno da to pitanje bude riješeno prije hadža, a nemam dovoljno znanja da samostalno donesem točnu, na islamskim principima utemeljenu odluku.

Da li sam dužan isplatiti ženi mehr ukoliko je do rastave braka došlo ne mojom krivicom već krivicom žene? Naime, u stan u kome smo stanovali, upale su bivša punica i bivša svastika gdje su nas fizički napale, a poslije je supruga stala na njihovu stranu i otišla sa njima. Podsjećam da je supruga trudna i bez ikakva valjana šerijatskog razloga otišla.

Ukoliko su supružnici svjesno u brak stupili i opštinski i šerijatski, pa nakon nekoliko godina dođe do razvoda braka, da li supruga ima pravo tražiti isplatu cijelog mehra?

Kakve su moje obaveze po pitanju isplate mehra prema supruzi koja insistira na razvodu braka, da li se isti mora isplatiti u punom iznosu ili je drugačije određeno?