Preglasno puštanje ezana sa munare
PITANJE
U podužem pismu, kojega zbog prostora skraćujemo, muslimanka iz jednog našeg džemata, između ostaloga, kaže: Nedavno je izgrađena nova džamija nedaleko od moje kuće. Naš efendija svakodnevno pušta ezan koji je toliko glasan da, kada zatvorim sva vrata i sve prozore, upalim TV, opet ga čujem tako dobro kao da sjedi kraj mene. Primjera radi, prošlog ljeta, kada se nije moglo disati od vrućine i sparine, par puta sam ostavila otvoren prozor da bi se prostorija tokom noći rashladila i u sabah kada bi se ezan oglasio skakala bih prestravljena iz kreveta koliko je bilo glasno.
Prema zakonima i regulativama koje sam do sada proučila nije dozvoljeno takvo narušavanje javnog reda i mira, a naravno i odredbe IZ ne preporučuju preglasno puštanje ezana sa munare (kaže se - u prevedenom značenju - da je dozvoljeno da ezan bude toliko glasan koliko bi bio glasan i hodža koji se popne na munaru i zauči ezan).
Ovo nije pitanje, ovo je više vid primjedbe i molbe da IZ riješi ovaj problem koji je, po svemu sudeći, svima očigledan samo se niko ne usuđuje da glasno i jasno kaže da im smeta preglasan ezan. Niko ne želi da se zamijera sa vjerskim vođom naše zajednice pa tako svi šute i trpe. Mislim da je ovo prevršilo svaku mjeru. Ja sam muslimanka i do sada mi apsolutno nikada nije smetao ezan, naprotiv lijepo ga je čuti, ali ovo prevršava sve granice.
Kaže se da su muslimani tolerantan narod. Zašto se onda dozvoljava ovakva tortura vlastitog naroda vlastitim sredstvima?
Također, htjela bih spomenuti prošlo ljeto kada su se tokom cijelog jednog dana (od jutra do mraka) u povodu, iskreno da Vam kažem, ne znam čega, puštale ilahije i kaside na razglas sa munare, koje su, da napomenem, također bile preglasne.
Uz sve to, čini mi se da se efendije u našem medžlisu takmiče ko će glasnije pustiti ezan i čiji će se ezan dalje čuti. Nisam baš previše upućena u te stvari, ali znam da cilj ezana nije da se čuje u drugom džematu nego da obavijesti svoje džematlije koje je doba dana i da je vrijeme molitve.
I na kraju, molim Vas, kažite mi šta Vi mislite o svemu ovome? Je li ovo ispravan način da nekoga približite vjeri, džamiji, Svevišnjem ili je samo način na koji ćete ga udaljiti od svega toga, posebno kada je u pitanju mlađa osoba?
ODGOVOR
Vaše pismo, sugestije i primjedbe koje u njemu iznosite smatramo dobronamjernim postupkom. Preglasno puštanje ezana je pojava koja je primjetna u većem broju džemata. Bilo je i ranije pritužbi na koje smo uredno odgovorili. Zapravo, ovdje se radi o jednom tehničkom pitanju koje bi trebali rješavati prije svih glavni imami medžlisa i imami džemata, a potom i nadležni organi Islamske zajednice. U Vašem slučaju nazvao sam nadležno muftijstvo i ukazao im na Vaše primjedbe u vezi preglasnosti ezana u džematu na području dotičnog muftijstva. Nadamo se da će o tome razgovarati sa odgovornima u odnosnom medžlisu. Preglasan ezan može djelovati uznemirujuće, posebno onima čije se kuće (ili stanovi) nalaze u neposrednoj blizini džamije. Međutim, spomenuto pitanje je ipak složenije nego što se u prvi mah čini. Naime, nekima smeta ezan i čini im se preglasnim bez obzira na to kako glasan ili tih bio. Željeli bi da ga nema nikako. S druge strane, i oni čije su kuće dalje od džamije žele da čuju ezan, a to se može postići samo ako je ezan nešto glasniji nego što bi to željeli neki čije su kuće blizu džamije. Treća stvar, niko ne spominje glasnost crkvenih zvona čiji zvuk, najčešće, nije ništa manje jak od jačine ezana (kada je riječ o kućama u neposrednoj blizini). Vjerovatno bi to neki razumjeli kao ugrožavanje prava na vršenja vjerskih obreda. Naravno, bez obzira na sve rečeno, smatramo da treba biti umjeren u svemu pa i u pogledu jačine ezana. Preglasan ezan može uznemiriti ljude koji žive u blizini, a uznemiravanje ljudi je grijeh. Zato smatramo da se treba pridržavati zakonskih odredbi u pogledu dozvoljene jačine zvuka koji se javno pušta u eter posebno u noćnim satima. Trebamo znati da u vrijeme učenja ezana neka djeca (a i odrasli) mogu spavati, a preglasan ezan ih može probuditi. Apeliramo na sve imame da o tome povedu računa i ne dozvole da preglasnim ezanom učine da ga neki doživljaju kao stravu, stresnu situaciju, ili traumatičan događaj.