Moje pitanje je o pronađenim dijelovima tijela/kostima šehida. Moj otac je kao šehid bio među nestalim. Za njega se nije znalo od 1992. godine. Putem DNK analize potvrđeno je da mu pronađen samo jedan dio noge. Sad će uskoro biti dženaze za sve osobe koje su pronašli. Pa se pitam je li u redu, ako samo bude dženaza za samo jedan dio kostiju, dakle nema neki veliki procenat skeleta jer ostalo još nisu uspjeli pronaći, možda se još nađe a možda i ne nađe. Pa bih voljela znati, da li se tako može učiti dženaza nad jednim malim pronađenim dijelom skeleta?
I da li je haram dodatno pronađene preostale posmrtne ostatke skeleta već ukopane osobe spojiti sa već ukopanim dijelom skeleta?

Institut za nestale osobe: Bosansko-hercegovačkoj javnosti poznato je da se u Memorijalnom kompleksu "Spomen obilježje i mezarje žrtava genocida Srebrenica – Potočari" već godinama zaredom klanjaju dženaze i vrše ukopi žrtava genocida. Nažalost, općepoznata je i činjenica da velika većina žrtava nije mogla biti ukopana u kompletnom stanju, jer su, u nastojanju prikrivanja tragova svojih zločina, nalogodavci vršili dislociranje posmrtnih ostataka iz primarnih u sekundarne i tercijarne masovne grobnice. S obzirom na značajan broj srodnika ovih žrtava (u ovom času to se odnosi na više od 500 žrtava) treba pomoć u donošenju odluke o ukopu, u smislu savjeta Islamske zajednice, kako postupiti u situaciji kada su pronađeni tek oskudni skeletni ostaci (ponekad to je doslovice tek jedna jedina kost ubijenog)?

Meni se ovih dana obratilo rukovodstvo "Ciriškog foruma religija-Zrcher Forum der Religionen" sa molbom da Vam se obratim za jednu fetvu. Naime, na području kantona Cirih je u toku pokušaj "trajnijeg" rješenja grobalja za muslimane. S obzirom da muslimani žive u gotovo svim općinama (Gemeinde) kantona Cirih, koja su i nadležna za groblja (i u njih se mogu kopati samo njihovi stanovnici), nemoguće je u sklopu svakog groblja obezbijediti posebnu muslimansku parcelu (u nekim općinama živi samo po par muslimanskih familija), što sve skupa iziskuje rješavanje nebrojenih zakonskih i administrativnih akata. Iz navedenih razloga oni su razmišljali o varijanti ukopavanja u zajedničko groblje, što bi sve skupa bilo ostvarljivo te Vam postavljaju pitanje: Da li bi sa stanovišta islama bilo sporno ukopavanje u zajedničko groblje i muslimana, koji to žele, ako su ispunjeni svi islamski preduslovi (smjer prema kibli, gusul, ćefini)?

Javljam vam se ispred Džematskog odbora Islamske zajednice Bošnjaka Vxj u Švedskoj. Pitanje koje ćemo postaviti radi se o mjestu i načinu ukopa naših džematlija u mjestu u kojem živimo (Vxj - Švedska).

Naime, ovo je jedan od najmlađih džemata u sklopu Islamske zajednice u Švedskoj. Broji oko 230 domaćinstava i preko 500 članova. Džemat (članstvo) čine i Bošnjaci iz okolnih mjesta u krugu oko 150 km. Imam nam je Muharem ef. Karaga, penzionisani imam iz BiH, a sada u 86. godini života. Po izbjeglištvu u Švedsku i nastanjenjem u ovom mjestu i okolini priključili smo se našoj braći Arapima i nepunih 10 godina sa njima obavljali naše vjerske potrebe.
Unazad 3-4 godine osnovali smo svoj bošnjački džemat. I sada smo članica Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Švedske vlasti su nam dodijelile (svim muslimanima) mjesto za ukop (mezarje) u zajedničkom greblju Hovshaga-Vxj. Plac je odvojen od drugih konfesija, ali graniči sa njima.

Problem koji mi imamo je sljedeći: Preseljenjem na ahiret, Bošnjaci su se počeli ukopavati u tom mezarju koje je predviđeno za muslimane. Već ranije je tu bilo sahranjeno nekoliko Arapa, te na isti način (mislim položaj i pravac) su prihvatili i Bošnjaci ukopavanje svojih najmilijih.
Odmah smo primjetili da se mejt ne okreće na istu stranu prema Kibli kao što mi to radimo u BiH. Situacija na terenu je sljedeća: mejit se okreće lijevom stranom prema Kibli što možemo reći zakrenut za oko 180 stepeni. Razlog je što je zemljište malo nageto pa da se mejit okreće kao u BiH to bi bilo da je glava mejita niža od nogu. S tim smo odmah upozorili Arape, ali njihovo rukovodstvo u IZ je ostalo nijemo, obrazlažući da se tako mora prihvatiti. O tom problemu smo upoznali i Izvršni odbor i Glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj Idriz ef. Karamana, ali su i oni ostali neaktivni, uz obrazloženje da se to mora riješiti na lokalnom nivou.

Mi sada upućujemo vama pitanje: Da li je ispravno po našim islamskim propisima da se mejit ukopava okrenut lijevom stranom prema Kibli, a da mu je glava zakrenuta na desno (jer se tako oprema prilikom gasuljenja) s razlogom jer je zemljište nageto te se suprotno ne može ukopavati? Dešava se da oni koji opremaju mejita ne znaju kako će se isti ukopavati (oni opremaju mejita kako se radilo i u Bosni). Molimo vas za odgovor, jer je parcela koja je predviđena za muslimane već skoro popunjena (ukopano preko 150 muslimana), i sada bi trebali dobiti drugu parcelu (mezarje). Željeli bi da insistiramo kod švedskih vlasti na ispravnosti ukopa prema islamskim propisima.

Obraćamo Vam se sa nadom i željom da nam odgovorite na pitanja vezana za mezarja i obilježja na njima. Zbog većeg broja lica koja uobičajenu praksu vezanu za mezarja i obilježja na njima u potpunosti pokušavaju promijniti, IOM-a je odlučio uputiti ova pitanja na relevantnu adresu radi adekvatnog razrješenja ove situacije. Želimo napomenuti da se svi naši merhumi kopaju u vakufska mezarja koja su vlasništvo IZ u BiH, te da navedena pitanja obuhvataju isključivo vakufska mezarja, jer druga i ne postoje.

Napomena: Molimo Vas da odgovor objavite u jednom od narednih brojeva Preporoda.

Sve češće u medijima možemo čuti da se ponavlja rečenica: Potočari su naše hodočašće. Molim vas da pojasnite islamski stav navedene rečenice.

Ovo o čemu bih pisao, nije samo pitanje nego i molba da se uradi nešto od strane Rijaseta, nešto što bi dokinulo ili barem ublažilo nepravilnosti koje sam imao priliku vidjeti prije neki dan. Naime, u petak 27. marta ove godine sam prisustvovao dženazi u mjestu Lolići, u blizini Bratunca. Kao što i sami znate, u pitanju je zajednica povratnika ili bolje reći, povratnica jer su žene u većini, a sve zbog pokolja koji je napravljen tokom agresije u tom kraju. Dženaza je obavljena nakon džuma-namaza, predvođena imamom, kojem ne znam ime ali mislim da je to poznato Rijasetu. U blizini Lolića imaju novu džamiju sa gasulhanom u krugu džamije. Nakon džuma-namaza smo prenijeli tabut sa mejitom u kombi koji ga je trebao odvesti do mezarja i tada je započeo niz događanja za koja nisam mogao naći niti jedno utemeljenje u islamu. U pitanju je dženaza odrasloj ženskoj osobi, koju su, od najbliže rodbine ispratile samo kćerke i jedan preživjeli unuk. Svi muškarci su pobijeni u Potočarima. Iz gasulhane je tabut donesen pred kuću u kojoj je živjela merhuma, što je proizvelo novi šok za njenu najbližu rodbinu. Tu su se okupili muškarci i skoro sve žene su izašle iz kuće da se "oproste sa tijelom". Imam je zatražio halala od žena, a nakon toga je tabut odnesen do mezarja, koje se nalazi ni pedesetak metara od kuće. Klanjali smo dženazu pored tabuta, a onda je mejit spušten u mezar. Nakon zatrpavanja mezara, kada smo svi čučnuli, imam je pozvao dječaka koji je bio tu sa napunjenom, plastičnom flašom vode da polije mezar, od glave prema nogama što je ovaj i učinio po gornjem dijelu humke!? Sa mezarja smo se vratili do kuće žalosti gdje u međuvremenu nije proučen tevhid iako je pozvana mualima. Tevhid je predvodio imam, nakon dženaze ali tek kada su svi ušli u kuću, i muškarci i žene, natiskani kao sardine jer je veliki broj ljudi bio prisutan. Neću vas zamarati detaljima. Mislim da je ovoliko dovoljno da Vam približi ambijent u kojem se sve ovo odvijalo. Međutim, slijedi nekoliko "običaja" od kojih se diže kosa na glavi, a koji su me ponukali da Vam uopće pišem. Prije toga, moram napomenuti da su mi, a vjerovatno i Vama poznati običaji da ožalošćena porodica ne kuha niti sprema hranu i da se o tome brine komšiluk nekoliko dana, što pozdravljam i smatram lijepim običajem. I to, da se hrana priprema samo za one goste koji dolaze iz daleka itd. Ali, ovdje se ne smije kuhati hljeb u kući jer se "peče duša umrlog"!? Ne smije se razvijati jufka jer se "razvlači tijelo umrlog"!? Ako si ušao u kuću žalosti, ne smiješ ući više ni u jednu drugu kuću, čak ni kuću svoje sestre koja se nalazi dvadesetak metara od kuće žalosti jer "će se nešto strašno dogoditi tebi ili njoj"!? Niko iz kuće žalosti ne smije izaći a da nije prethodno jeo - ručao iz nepoznatih razloga!? Kad se polazi iz kuće žalosti, svaki gost dobiva na "poklon" kutiju keksa i deset dkg. kahve!? Sve ovo što sam pobrojao me zapanjilo jer nigdje, nikada nisam vidio ništa ni slično. Moram napomenuti da ne posjedujem veliko znanje o islamu, iako se trudim učiti što više ali nisam nikada našao utemeljenje za bilo šta od pobrojanog u ajetim i hadisima. Mogu razumjeti i lokalne običaje koji su raznoliki. Ono što me iskreno zaboljelo u cijeloj ovoj "priči" jeste činjenica da ljudi u tom kraju žive veoma skromno. Sav prihod koji ostvaruju je od poljoprivrede ili pomoći rodbine koja živi rasuta po svijetu, što jedva može biti dovoljno za skroman život i ništa više od toga. Rodbina umrle je tri dana i tri noći neprekidno spremala hranu i samo hranu, a što je koštalo, prema slobodnoj procjeni, preko 3.000,00 KM, što je van pameti. Povrh svega, zaklan je i kurban umrloj, dan nakon preseljenja. Neću se baviti pojedinačnim cijenama koštanja od kojih se pamet zavrti.
Iznad svega me zapanjila činjenica da imam koji je bio prisutan skoro svo vrijeme, podržava sve ovo! Ova činjenica i jeste razlog zašto se obraćam baš Vama, u nadi da putem Rijaseta Islamske zajednice možete utjecati na ovakve običaje. Napomenut ću još, da ovaj običaj nije bio poznat u tom kraju prije agresije!? Većina stanovništva je boravila u izbjeglištvu u okolini Tuzle i nakon povratka su "donijeli" sve ovo u Loliće i cijeli kraj. Mislim da ovakvo ponašanje naših muslimana narušava ugled islama i odvodi ljude u grijeh. Novotarije se javljaju svako malo i cijenim sva nastojanja da se one suzbiju ili ukinu. Molim Allaha da nas uputi na Pravi put i sačuva grijeha!

Ja imam sljedeća pitanja:

Zanima me da li padanje obilne kiše za vrijeme (i nakon) dženaze ima dublje značenje? U narodu se kaže da je to znak da je otišla dobra osoba ili da i nebo plače za umrlim. Postoje li ajeti ili hadisi koji bi potkrijepili ovakve tvrdnje?

Da li je običaj da hodža ne posjećuje porodicu umrlog prije dženaze pošto naš hodža to nije učinio iako smo ga par puta pozivali?

Dugo se kanim da pitam zašto imami na dženazi poslije ukopa kažu: "Iz poštovanja prema Kuranu čučnite!" Za ovih 70 godina koliko čitam vjerske knjige (81. mi je godina) nigdje ne nađoh ni riječ o tome. Imam svoje viđenje o tome, a to je:

Kada se spušta mejit u kabur, da li suprug može svoju suprugu spuštati ako ima sina, unuka itd? Da li je to zabranjeno, pokudno, dozvoljeno ili nešto drugo? Narod kaže da ne može?

Možete li mi odgovoriti da li udovica i maloljetna djeca, nakon smrti muža imaju pravo da se pobrinu za njegovu dženazu i ostalo, ili to pravo pripada njegovoj porodici, majci? I kakve su dužnosti udovice prema porodici njenog rahm. muža, da li se oni i dalje smatraju porodicom, s obzirom da se ona brine o djeci?

Pitanje se tiče klanjanja dženaze jednoj našoj sestri iz Bosne. Rečeno je da će joj se klanjati dženaza a mejjit neće biti donijet iz gasulhane koja je oko dva-tri kilometra daleko od mjesta klanjanja dženaze. Dakle, postoje svi uslovi da mejjit bude prisutan pred džematom, ali ovdje imam kaže da to nije uslov. Literatura koju ja imam pred sobom kaže da je šart (uvjet) da mejjit bude ispred džemata. Može li se mejjit unositi u džamiju i te da mu se tu klanja dženaza-namaz?

U jednom našem ovdašnjem džematu.... desilo se da je ženska osoba (koja u odijevanju oponaša muškarce) pristupila u saf s muškarcima i klanjala dženazu namaz. Moje pitanje se sastoji iz dva dijela:

Žene ne klanjaju dženaze-namaz, ali je li im uopšte dozvoljeno pratiti mejjita u povorci na putu prema mjestu ukopa i smiju li biti prisutne pri samom ukopu? Također, preporučuje li se generalno ženama odlaziti u harem, tj. posjećivati mezare bližnjih? Ako su odgovori negativni zamolio bih vas da ih produbite!

Ako možete da nam pojasnite da li žene mogu prisustvovati dženazi, i ako ne mogu zašto, ili ako prisustvuju, da li je to grijeh? Ovdje neki imami to dozvoljavaju dok drugi to ne dozvoljavaju. Međutim, radi se o tome da je za vrijeme rata u gradu bilo malo muškaraca tako da je bilo više žena nego muškaraca na dženazama, i kako je to onda moglo, a sada ne može? Hvala..i očekujemo odgovor i pojašnjenje u našem listu Preporod.

Zašto žene ne klanjaju dženazu i je li im to zbranjeno ili dozvoljeno?

Da li se može klanjati dženaza ukoliko je ispred mejita i džemata groblje?

Da li se može klanjati dženaza namaz osobi koja nije musliman? Naime, žena je bila udata za muslimanom, ali nikad javno nije izgovorila šehadet. Navodno je izrazila želju da se ukopa po muslimanskom običaju i u naše mezarje gdje je i suprug ukopan !?