Propis o čučanju tokom učenja Kur'ana
PITANJE
Dugo se kanim da pitam zašto imami na dženazi poslije ukopa kažu: "Iz poštovanja prema Kuranu čučnite!" Za ovih 70 godina koliko čitam vjerske knjige (81. mi je godina) nigdje ne nađoh ni riječ o tome. Imam svoje viđenje o tome, a to je:
iz poštovanja se ne čuči, već ustaje, pa i u namazu je kiraet stojeći; čučanje je najgori stav koji se može zamisliti...; mi stariji jedva stojimo, ima i mlađih kojima je to teško, a moramo čučnuti da ne stršimo. Zbog tog čučanja većina i ne ide za dženazom na mezarje.ODGOVOR
Sjedenje, odnosno čučanje kraj kabura nakon ukopa mejjita, ako nije moguće sjesti, što je kod nas uobičajeno, spominje se u hadisu kojeg su zabilježili Ebu Davud, El-Hakim i dr., a kao propis spominje se i u fikhskim djelima. To nije obavezujući postupak, pa kome je teško sjediti ili čučati dok se uči Kuran, može saslušati učenje Kurana i dovu stojeći, što mnogi i čine. Sjedenje/čučanje za vrijeme učenja ne bi trebalo biti prepreka za slijeđenje dženaze sve do ukopa, jer nije riječ o propisu iz kategorije obaveze. Poštovanje se ukazuje na razne načine: stojanjem, pregibanjem, sjedenjem, odnosno čučanjem ako se iz nekog razloga ne može sjesti. Budući da se stoji dok se vrši ukop mejjita, logično je da se, nakon otpočinjanja učenja Kurana, poštovanje prema učenju iskaže promjenom dotadašnjeg stanja, tj. stojanja. Imami koji učestvuju u učenju trebali bi uzeti u obzir činjenicu da je mnogima teško čučati, ali to ipak rade povodeći se za ostalima, "da ne bi stršili". U svakom slučaju, mnogo je važnije da se učenje Kurana sasluša pažljivo i skrušeno od toga da li će to biti stojeći ili čučeći. Ovo drugo je sporedno pitanje.