Ja sam invalidna osoba i za svakodnevno kretanje koristim invalidska kolica. U lokalnoj zajednici gdje živim postoje dvije džamije u radijusu od oko 1 km. Nijedna od tih džamija nema uređen arhitektonski pristup osobama sa tjelesnim onesposobljenjem. Diskriminirajući stav lokalnog džematskog odbora je da džamije nemaju i ne treba da imaju takvu vrstu prilaza.
Šta Rijaset, Islamska zajednica i državne institucije rade na rješavanja problema pristupačnosti vjerskih objekata u cijeloj BiH osobama kao što sam ja?
Po svim zakonima, domaćim, međunarodnim, a prije svega po Allahovom zakonu ja bih trebao kao i svi ostali. Da imam pravo ući u vjerski objekat i obaviti molitvu. Oduzimanjem mi tog prava vrši se diskriminacija nad osobama kao što sam ja.