U jednoj skorašnjoj hutbi hatib je dosta pažnje posvetio hadisu u kojemu se govori o čovjeku koji je pobio 99 ljudi, a onda je hladnokrvno ubio i stotog čovjeka, jer ga nije uputio kako da se iskupi za svoje grijehe. Na koncu mu je rečeno da dođe teobe". On je to učinio, a malo zatim je umro i ..."zaradio je Džennet!" Imajući na umu da ako je neko ubio jednu osobu, koja nije ubila drugu osobu, kao da je pobio cijeli svijet", neke džematlije su svoju dilemu (neshvatanje, neslaganje i sl.) prenijeli hatibu, a on je taj naš stav prenio jednom svom uvaženom kolegi. On je stao na stranu hatiba uputivši džematlije da pročitaju završne odredbe sure Al-Furqan. Međutim, u 70. ajetu spomenute sure se kaže: ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti..." U konkretnom slučaju nije bilo ni uzvjerovanja", a pogotovo dobrih djela. Ovo je neshvatljivo iz još jednog razloga. Naime, u Kuranu se navodi: ...a on (faraon), kad se poče daviti, uzviknu: Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam! Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?" U zbirci Izbor Poslanikovih hadisa" (odabrao i preveo Jakub Memić, Sarajevo, 1985.), pod red. brojem 812 stoji: Za pet počinjenih djela nema oprosta: 1. Allahu druga pripisivati, 2. ubiti osobu na pravdi Boga..." Molimo za pojašnjenje u nekom od narednih brojeva Preporoda.