Pitanja i odgovori

Da li je dozvoljeno džematima u dijaspori, kad im nestane blokova (koje dobiju od IZ) i dalje prikupljati zekat i taj novac zadržati za sebe (džemat)?

Da li su vehabije ljudi kojih se mi trebamo čuvati ili naša braća po vjeri koje trebamo poštovati?

Želim znati da li je zabranjeno zvati ljude vehabijama", ima ljudi koji se razlikuju od drugih u Bosni, znači ljudi s bradama i kratkim hlačama, njih zovu vehabijama kao što je i poznato, a oni govore kako se to ne smije reći jer riječ vehabija" po njihovom znači allahčić"... Mada ja ne vjerujem u to! Znači moje pitanje je da li je njih zabranjeno tako zvati? I još jedno moje pitanje je: vehabije" govore da je Muhammed, a.s., radio kako i oni sad rade, znači da je klanjao kako i oni, da se ponašao i odjevao kao i oni sad, te da samo oni sa sigurnošću slijede sunnet Muhammeda, a.s., da smo mi kao lažni muslimani" jer kao klanjamo drukčije nego što je to radio Muhammed, a.s. Da li se tačno zna kako je to radio Muhammed, a.s.? Da li je pogrešno onako kako vehabije" klanjaju? Ja sam učila sve po hanefijskom mezhebu i čudan mi je taj njihov stav i ne volim kad me uvjeravaju u te neke svoje priče, zato bih im voljela s dokazom" odgovoriti na neka njihova postavljena pitanja.

Htio bih postaviti 3 pitanja:

Mene interesuje koja je akida Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini? Znam da svaki musliman kaže da slijedi pravac Ehlu-s-sunneta vel-džema`ata i da pokušava izbjegavati da se dijeli na sekte i slično jer znamo da je to zabranjeno u Kuranu. Isto tako svako nastoji da slijedi praksu Poslanika i njegovi ashaba jer je Poslanik rekao da je spašena ona grupa koja slijedi Poslanika, a.s., i njegove ashabe. Ali sada, pošto sam studirao malo više u vezi akide i čitao neke knjige, vidio sam da ima različitih mišljenja u vezi nekih pitanja, pogotovo u vezi nekih ajetima u Kuranu gdje se spominje Jed, Vedžh i Ajn", odnosno ruka, lice i oko Allaha, dž.š. Dakle, danas imamo neku skupinu iz Saudijske Arabije koja naziva sve koji ne shvataju neke ajete i hadise kao oni, da su Ešarije, ili Maturidije. I kažu da su oni na zabludi, mada ima nekih koji su prihvatili fetvu nekih učenjaka i rekli da su Ešarije dio Ehlu-s-sunneta vel-džema`ata ali da imaju neke greške. Isto tako imamo danas neke koji kažu za one koji bukvalno shvataju neke ajete i hadise da su oni od onih koji uspoređuju Allaha, dž.š., sa stvorenjima. Mene lično interesuje koji je stav Islamske zajednice u Bosni u vezi ovoga. Pošto sam čuo od nekih koji slijede saudijske šejhove da su većina sljedbenika hanefijskog mezheba danas Ešarije. Isto tako čuo sam od tih i takvih ljudi da su učenjaci poput Imam Nevevija, Ibn Hajra, Sujutija, Qurtubiija, Bejhaqija i dr. isto tako tako bili Ešarije?

Koji je stav Hanefijske pravne škole o puštanju brade? Je li istina da imam Ebu Hanife nije uzimao svjedočenje muškarca bez brade (dužine šake)?

Poznato mi je da je obaveza muslimana da fetve poštuje i po njima se vodi, te da onaj ko donosi fetve na sebe preuzima odgovornost ukoliko pogriješi. Moje pitanje je kako se ponašati u slučajevima gdje je ulema podijeljena (slušanje muzike, crtanje, korištenje parfema koji sadrže alkohol, način obavljanja namaza i sl.), gdje je odluka ostavljena pojedincu i da li on može biti kažnjen ukoliko prilikom izbora donese pogrešnu odluku?

Imam referat iz vjeronauke o mezhebima i želio bih znati kakav je stav Islamske zajednice po ovom pitanju. Vidio sam da u Ustavu IZ stoji da je jedini prihvaćen mezheb na ovom području hanefijski. Zanima me da li je ustvari dozvoljeno nametnuti nekome i na ovaj način dato učenje?

Može li se znati kakvi su rezultati komisije za analizu duhovnog stanja u IZ s osvrtom na programe i udžbenike medresa i fakulteta, koja je trebala pratiti provođenje Rezolucije

Zanima me propis vezan za klanjanje za imamom koji je drugog mezheba. Šta učiniti u takvoj situaciji? Posebno me zanima da li je dozvoljeno i pod kojim uslovima klanjati za imamom šiijom?

Živim u Americi, i u ovom gradu nemamo bošnjački mesdžid. Ja idem i klanjam u džamiji gdje su većina mekteblija sa Bliskog istoka ili iz afričkih zemalja. Hvala Allahu, dž.š., da nam je dao da imamo gdje klanjati, ali razlike u klanjanju se mogu primjetiti. Skoro svi klanjaju samo dva rekata sunneta (čak i one koji mi klanjamo kao četvororekatne, kada se uče zikr i dova svako uči zasebe, itd.) Da li su ove razlike zato što mi Bošnjaci pripadamo henefijskom mezhebu? Kojem mezhebu pripadaju muslimani sa Bliskog istoka i Afrike? Da li je bolje da ja kao Bošnjak radim kako Bošnjaci u Bosni rade (henefijski) ili da pratim kako svi ostali u džematu rade? Kao što znate još jedna razlika je kad se klanja ikindija. Po vremenu koje mesdžid prati, to vrijeme je npr. 17:15, a po hanefijsom bi trebalo da bude 18:15. Ako ja klanjam sa mesdžidom, da li bih morao da opet klanjam ikindiju, jer po hanefijskoj vaktiji vrijeme ikindije još nije nastupilo? Da li je u ovom slučaju grijeh što ja klanjam ikindiju prije nego što nastupi vrijeme koje je po hanefijskom mezhebu određeno?

Da li je dozvoljeno padati na koljena pred šejhom, ljubiti mu ruke (za muškarce i djevojke) , i izbjegavati okretanje leđa prilikom izlaska iz prostorije u njegovom prisustvu? Šejh ima oko 70 godina.

Koliko je u skladu sa šeri'atom derviški zikr uz preglasno izgovaranje nekih riječi, ljuljanje, hroptanje, huktanje, probadanje bodežima, šilima, hodanje po vatri, gutanje žileta, zmija. Da li je to grijeh i postupak suprotan šeri'atu?

Da li vam je poznato da se u džematu Oberhausenu u Njemačkoj na njihovoj stranici tesavvuf propagira i zašto to IZ kao i prodavanje knjiga o tesavuffu u tom džematu dozvoljava? Zar svaki imam može da radi šta on hoće? Da li je sufizam u skladu sa islamskim propisima, kako vi kažete, to je jedna kontroverzna tema.

Kao pripadnica jednog od tarikata u BiH, osjetila sam potrebu da Vam se obratim nakon što sam pročitala odgovore na neka pitanja u vezi sufizma koja su Vam upućena. Obzirom na dugogodišnju tradiciju tekija u BiH i sufizma koji je došao na naše tlo zajedno sa Osmanskim Carstvom i islamom, ne kao sekta ili nešto što je odvojeno od sunneta, već kao princip duhovnog odgoja i čišćenja od srčanih bolesti, pogodila me Vaša konstatacija u jednom odgovoru u kojem ste rekli da čovjeku ne treba posrednik između njega i Allaha dž.š., time pokazujući da mislite kako sufije šejha smatraju, ili neuzubillah uzimaju, za posrednika, što bi značilo da čine širk. Takvo nešto u priznatim tarikatima, čiji su pripadnici bili veliki učenjaci poput Imam-i Gazalija, Imam-i Rabbanija, Dželaluddina Rumija, Halida Bagdadija, rahmetli hafiz Hadžimulić i mnogi drugi velikani, ne postoji i sasvim je oprečno učenjima tarikata koji su priznati i koji djeluju u okviru šerijata. Šejh je osoba u čijem prisustvu se čini tevba, a bejat je iskaz kojim se prihvata određeni šejh za duhovnog vodiča. Također ste rekli da osobe koje stupaju u tarikat su one koje su nesigurne u sebe i ne mogu preuzeti odgovornost za svoja djela. Uz dužno poštovanje i znajući da su u BiH tarikati sasvim priznati i stoljećima prisutni, molim Vas da uklonite takve odgovore jer se na taj način osobe koje nisu dio nikakvih sekti već stoljećima postojećih tarikata osjećaju odbačeno od Islamske zajednice kojoj pripadaju i koju slijede. Napominjem da naš tarikat ima vrlo lijep odnos sa Islamskom zajednicom i u potpunosti se pridržava svih zakona i odluka Islamske zajednice. Obzirom da ste Vi veliki učenjak čije fetve slijedimo, molim Vas da uklonite takve odgovore koji stvaraju netrpeljivosti koje nisu potrebne. Uz dužno poštovanje Vas molim da me ne shvatite pogrešno, ovo nije optužba već samo mala primjedba za koju smatram da kao član islamske zajednice imam pravo, jer ste vi cijenjena i učena osoba koja će razumjeti moju primjedbu. Da Vam Allah dž.š.podari svaki hajr i nagradi vas za vašu službu.

Interesuje me da li je istina da je imati šejha u tesavvufu farzi ajn i da li postoji idžma na tom pitanju (koncenzus uleme) kao što kažu obzirom da imaju dvije vrste tesavvufa: 1. AMELI 2. ZEVKI, da li je potrebno dati bejat šejhu (farzi ajn) da bi se očistili unutrašnjih harama. Čuo sam da je Imam Rabbani k.s mudžaddid iz Indije rekao da ćemo na Sudnjem danu biti pitani o šerijatu, a ne o tesavvufu (vjerovatno se misli na zevki tesavvuf) ili se unutrašnjih harama možemo očistiti na drugi način i koji je to? Mislim to me buni pošto u Bosni a ni ovdje hodže nemaju šejha i tako je sa većinom njih?

Zanima me Vaše tumačenje šejha u sufizmu? Zašto oni šejha smatraju duhovnim vođom, zašto neki derviški redovi misle da je njihov šejh potomak Poslanika, a.s. (te uče "wird", i vjeruju da on je duhovno povezan s njima). Teško je objasniti ovakvim ljudima neke stvari koje se meni čine poptuno pogrešnim, jer nisam baš upućena, ali bi mi puno pomoglo da mi Vi objasnite ova shvatanja, i ako jesu, zašto su pogrešna? I da li mogu imati ikakve veze sa sunnetom? Odakle uopšte vodi porijeklo ideje "duhovnog" vođe? Da li je tim šejhovima uistinu dato nešto više nego ostalim (pošto neki redovi vjeruju u to)?

Interesuju me pojmovi: vahdetul vudžud, fena'a, itihad, hulul? Molio bih da mi Rijaset da svoj stav prema ovim pojmovima i šta oni konkretno znače, odnosno da li je širk ukoliko čovjek vjeruje u to?

Htio bih vas pitati u vezi derviša. Da li su oni na pravom putu i da li ići njihovim putem ili putem sunni?

Da li imam ima pravo da na hutbi petkom kaže da su sufije, koje se u Bosni nazivaju derviši, proglašene od strane uleme sektom te da im ne treba dozvoliti aktivnosti u Zajednici? Da li je to što je rečeno na hutbi istina i, ako jeste, da li su oni sljedbenici ijednog od fikhskih mezheba?