Pitanja i odgovori

Ja sam redovni džematlija Karađoz-begove džamije u Mostaru koja je ujedno i centralna i najstarija džamija u gradu, i u toj džamiji se bezobzirno krše odluke reisu-l-uleme o džamijskom - kućnom redu u džamijama Mostara. Pored ove džamije želio bih da vam skrenem pažnju i na Koski Mehmed pašinu džamiju (džamiju na tepi), također, u Mostaru u kojoj se dešavaju iste stvari. Naime, u odluci reisu-l-uleme o kućnom redu u džamijama u članu 12 stoji, citiram: "Muslimani i muslimanke koji dolaze u džamiju radi obavljanja namaza ili drugog vjerskog obreda moraju biti odjeveni u skladu sa islamskim propisima. Prilikom turističkih i drugih obilazaka džamija i mesdžida ulazak u džamiju nije dopušten muškarcima sa šorcevima i ženama bez mahrame i ogrtača. U džamijama, haremima i drugim vjerskim objektima zabranjeno je prosjačenje." Ovaj član odluke se brutalno ignoriše i krši sve s razlogom sticanja materijalne koristi.

U Mostaru, koji je poznat kao turistički grad, ljeti dođe veliki broj turista iz cijeloga svijeta koji između ostalog žele vidjeti i naše stare džamije, što ne bi bio nikakav problem da se prilikom njihove posjete ne krše Allahovi propisi i blati čast Allahovih kuća. Za samo par eura u spomenute džamije može ući svak, bez obzira kako obučen, ili bolje rečeno neobučen. U džamije ulaze ljudi u kratkim šorcevima, i žene u ljetnim haljinama koje da su imalo kraće, ne bi ih nikako ni bilo. Čak neke žene strankinje, koje su vjerovatno ulazile u džamije u drugim islamskim zemljama gdje se zahtjeva propisno oblačenje, pitaju imama ili prodavača karata moraju li se pokriti, na što im ovi odgovaraju da nema apsolutno nikakve potrebe za tim, te da mogu slobodno ući sa kupovinom karte. U Karađoz-begovoj džamiji polugole žene čekaju džematlije ispred vrata, te odmah po završetku namaza ulaze u velikim skupinama, što izaziva zgražanje i starijih i mlađih džematlija.

U Koski Mehmed pašinoj džamiji se ne klanjaju dnevni namazi već samo džuma petkom, tako da je to raj za turiste i za one koji na njima zarađuju. U toj džamiji se, valjda zbog odsustva džematlija, rade još i gore stvari nego u Karađoz-begovoj džamiji. Tako imamo svjedoka koji radi u radnji ispred džamije da je bio prisutan, da se pored golotinje i prljavštine, u džamiji i u njenom dvorištu ispijao šampanjac, ljubili i grlili parovi stranaca, te druge nemoralne stvari koje islam prezire i u najzabačenijim prostorijama, a kamoli u Allahovim kućama.

Također, krši se član 14 iste ove odluke u kojem se kaže: "Medžlisi Islamske zajednice su dužni da ovu odluku istaknu na prigodnom mjestu u svim džamijama i mesdžidima na svom području", pa tako ni na jednoj džamiji nema istaknute ove odluke da džematlije mogu vidjeti kako se ponašaju njihove vođe za samo par bijednih eura.

Mi kao džematlije smo reagovali na ove stvari pa smo tako razgovarali i sa muftijom, sa predsjednikom medžlisa, sa imamom, međutim bez ikakvog uspjeha. Oni prebacuju vrući krompir od jednih do drugih i tako ukrug, ne pokazujući nikakvo interesovanje za rješenjem ovog problema, niti za iskazivanjem pokornosti našem Gospodaru. Kao da nas žele izmoriti šaljući nas ukrug, muftija do medžlisa navodeći kako su oni odgovorni za džamije, iz medžlisa u muftijstvo i tako dalje.

U razgovoru s muftijom Sejdom Smajkićem, on je istakao da je glavni razlog što nema
propisne odjeće za turiste to što to nema ko čuvati, prati, iznajmljivati. A kada dođe do toga ko će prodavati karte ili suvenire ispred džamije ima hiljadu kandidata. Ako se ne mogu stvoriti uslovi za propisno ulaženje, onda se to ulaženje mora i zabraniti, ali pare su draže od svega. Čak je dolazilo do očajnih poteza, tako da je jedan džematlija stao na vrata i nije dozvoilo turistima tako obučenim da uđu u džamiju. Zapitajmo se kakav će nam narod biti kada je vođen od strane takvih vođa. Zašto ljude pozivaju u ljubav prema ahiretu, a ispoljavaju ljubav pema dunjaluku? "Kako je Allahu mrsko ono što pričate a ne radite." (sura Saff, 3. ajet) Zato se obraćam vama u Rijasetu kao nadležnima i odgovornima za postupke svojih podređenih po muftijstvima i medžlisima, i kao braći u vjeri da stanemo u kraj nepokornosti Allahu u Njegovim kućama, kada već ne možemo stati u kraj nepokornosti Allahu od strane muslimanske omladine i drugih na ulicama.

U jednom austrijskom gradu tri islamske zajednice (ima ih više) imaju različite vaktije i do 50 minuta razlike za sehur i jaciju. Kako to objasniti i razumjeti, odnosno kako se određuje vrijeme zore odnosno vrijeme jacijskog namaza?

U džematu u kojem klanjam nema stalnog mujezina, a klanja se pet vakata. Kad pojedinci uče ezan, a to su pretežno oni koji neke namaske propise drugačije prakticiraju, ne uče Hajje 'alel-felah" nego uče četiri puta Hajje 'alessalah". Iako sam upozorio imama na to, nije ništa poduzeo, pa sam prestao ići na vaktove osim na džumu. Da li je to ispravan postupak?

Esselamu alejkum
Koju školu ili fakultet moram završiti da bih radio kao mujezin u nekoj džamiji?

U dijaspori egzistiraju 2 džemata u dva manja grada. Jedan od tih džemata nema stalnog imama. Da li imam prvog džemata može, poslije klanjanja džuma-namaza u svom džematu, otići u drugi susjedni džemat i ponovo imamiti džumu-namaz? U tom slučaju bi prva džuma bila u 12:00 sati, a druga u 13:30 sati.

Imam pitanje u vezi fidje. Pošto svakodnevno u nas medžlis dolaze stare i vidno bolesne osobe, sa željom da plate otkupninu za svoj post, a imajući u vidu vaš članak u posljednjem broju preporoda, moje pitanje glasi:

Ovo pitanje postavljam pošto bi bilo jako korisno da medžlis ima takav jedan fond, iz kojeg bi se moglo pomoći mnogim porodicama koje nemaju dostatna primanja za svoju egzistenciju.

Da li mi možete objasniti šta znači to nakon vašeg imena fetva-i emin, i kako se dobija? Koja škola je potrebna?

U zadnje vrijeme se pojavio veliki broj onih koji donese fetve po razlicitim islamskim pitanjima. Među tim fetvama ima velikih razlika koje dovode do nerazumjevanja među ljudima. Molim vas da mi kažete ko ima pravo donositi fetve, mora li se dobiti dozvola od neke institucije ili organizacije ili je dovoljno završiti neki od islamskih fakulteta da bi se ta odgovrna dužnost mogla izvršavati?

Interesuje me da li Islamska zajednica u BiH može djelovati kao ekonomski subjekt. Odnosno, da li joj je, kao takvoj dozvoljeno obavljanje radnji na polju ekonomije koje mogu rezultirati profitom? Ovo pitam zbog toga što vjerujem da se, pogotovo u ovim teškim vremenima, Islamska zajednica BiH mora uključiti i u riješavanje socijalnih i ekonomskih problema u zemlji. Prema tome, bilo bi dobro, po mom mišljenju, kada bi se u okviru IZ BiH pokrenuli razni ekonomski razvojni programi, koji bi pomogli u prevladavanju nezaposlenosti, održivom povratku, a samim time ono najvažnije, vraćanje ljudima njihovog dostojanstva. Pod ovim podrazumijevam da se IZ postavi kao jedan vid investicione "korporacije", koja će pomoći ovom narodu, onako kako je to sada najpotrebnije. Svi novonastali program da budu u vlasništvu IZ, a profit koji se njima ostvari da ide u nove investicione projekte, ili u fondove tipa Merhamet i sl. Znači, da ponovim još jednom, interesuje me da li postoji nešto ovakvo, i ako ne, da li je moguće da se počne raditi na ovakav način?

Kod nas u džematu ima džematlija koji se žale da imam kazuje previše dugu hutbu (45 - 60 min), smatrajući da to nije po sunnetu. Imam u tom segmentu ne želi bilo šta da promjeni, a ima i džematlija kojima to odgovara. Ja lično mislim da u ovim danima, kada se vjera i slušanje dersova svelo na minimum, nije previše jednom sedmično saslušati imama taj sat vremena. Ali, ima li hadisa koji govore o tome koje dužine hutba treba biti? Nešto što bi možda moglo pomiriti obje strane kako bi prestala prepirka oko toga.

Ukoliko se da komad zemlje u hajr, da li džematski odbor može ostvarivati novčanu dobit na osnovu te zemlje. Konkretno, naše greblje je zemlja koja je data u hajr u svrhu mezarja, da li je uredu što džematski odbor naplaćuje ukop mještanima koji su rođeni, odrasli u tom mjestu, ali iz nekog razloga ne žive više tu? Da li je ispravno ostvarivati novčanu dobit iz uvakufljene zemlje?

Kod nas se desi da imam ne može da predvodi džumu-namaz, zato što je odsutan. Potrebna nam je osoba koja će ga taj petak mijenjati. U džematu nemamo baš neke suglasnosti. Jedni kažu da to treba/može biti jedna pobožna i učena osoba iz našeg džemata. Drugi opet tvrde da ne može tek tako neko klanjati džumu-namaz i držati hutbu bez dozvole Rijaseta BiH. Uprkos tome što imamo u džematu osobe koje bi mogle da predvode džumu-namaz i drže poučnu hutbu, dovode se Turci iz jednog džemata u blizini. Važno je napomenuti da ponekad dolazi njihov efendija a nekada pošalju nam učenika iz njihove škole. Također, važno je napomenuti da to nije medresa, nego je to vanredna škola koju pohađaju djeca i uče o islamu.
Kada dođe ta zamjena, hutbe i nema. Samo se prouči dova ili slučajno da se kaže nešto na njemačkom jeziku. I tu je problem: te osobe pričaju jako loše njemački jezik, tako da ih čak oni koji pričaju perfektno njemački teško razumiju. A većina džematlija, također, loše vlada njemačkim jezikom, tako da oni vjerovatno ne razumiju ništa ukoliko zamjena imama (Turčin) na njemačkom jeziku kaže. Čak i oni ne bi smijeli predvoditi džumu namaz i držati hutbu (po mišljenju onih koji su uporni u tome da treba dozvola"), jer nije mi poznato da oni (Turci koji dolaze) imaju neku dozvolu" Rijaseta BiH.

Ja lično ne vidim nikakvu pepreku da neki od naših džematlija predvodi džumu-namaz i održi hutbu, u slučaju da je naš stalni efendija odsutan npr. zbog bolesti ili smrtnih slučajeva u porodici.
Također, poznato je da se u Austriji ne nalazi toliko efendija da mi možemo tražiti da se zamijeni stalni efendija. Bosanski džemati su rijetki u Austriji. Ima svega 26 džemata u čitavoj Austriji - koji su po stotinjak kilometara odaljeni jedan od drugog. U našem gradu konkretno ne postoji drugi bosanski džemat.

Da li dekretirani imam mora potpisati ugovor o radu i sa džematskim odborom, iako ima validan ugovor sa medžlisom Islamske zajednice u kojem radi?

Ukoliko džematski odbor nekog džemata upravlja vakufskim prostorijama koje godinama nisu u upotrebi, da li je dozvoljeno da se u njima privremeno organizuje rad Mjesne zajednice (ukoliko ista ne posjeduje svoje vlastite prostorije) i pod kojim uvjetima?

U mom džematu je izgrađena jedna prelijepa džamija sa dvije munare. U izgradnji su učestovali svi, finansijski pomagali, nane od svojih penzija, radnici od svojih mizernih plata, ratni profiteri od svog nelegalno stečenog imetka, od zakidanja radnika za osiguranje i izrabljivanja. Bilo kako bilo, džamija je završena, lijepa, najljepša. Ljudi koji su bili u građevinskom odboru odlučili su postaviti ploču sa natpisom imena i prezimena ljudi koji su dali više od 30.000 KM. Ima tu časnih ljudi, ima i sumnjivih lica, želim da mi protumačite da li je zabranjeno postavljati takve ploče na džamiju uopće? Ja sam mlad momak koji želi da zna, pa molim da mi odgovorite jer nekako mi je draže 10 KM od penzije neke nane nego sav njihov nelegalni imetak!?

Obzirom da je u posljednje vrijeme sve više u modi organizovanje kojekakvih omladinskih sijela i druženja povodom različitih prilika, kao što su bajrami i drugo, zanima me kakav je šerijatski stav o takvim sijelima pošto sam imao priliku vidjeti da na takvim sijelima momci i djevojke (među kojima ima i otkrivenih) sjede zajedno, pa čak i jedni pored drugih, a sijela se vrlo često organizuju i u džamijskim prostorima namijenjenim za mektebsku nastavu i slično.

Učenik sam Medrese i softa sam u jednom džematu za vrijeme ramazana, pa me zanima smijem li zakonski nositi ahmediju?

Molim Vas da mi odgovorite na sljedeću nedoumicu, do mene je doprla vijest o novoj praksi da se na munare postavljaju antene koje internet provajderi koriste za pružanje komercijalnih usluga bežičnog interneta, čak sam čuo da i zvanične službe IZ-e daju odobrenje za to. Problem je nastao kada su u susjednom medžlisu tražili da urade isto pozivajući se na taj postojeći slučaj. Molim Vas za pojašnjenje po ovom pitanju.

Da li osoba sa poteškoćama u govoru može da predvodi namaz u džematu?

Javljam se iz džemata Konjodor, medžlis IZ-e Bužim, u kojem sam zaposlen kao imam. Nedavno je na munaru naše džamije postavljena antena za bežični internet, pošto još uvijek ADSL nije dostupan za naše područje. Antena je relativno malih dimenzija, bijele je boje, tako da ni u kom slučaju ne mijenja izgled minareta i gotovo je neprimjetna. Ne povećava rizik od udara groma, niti može prouzrokovati bilo kakvu materijalnu štetu. Meni je lično internet jako važan, bitan i potreban. Studiram Fakultet islamskih nauka u Sarajevu vanredno, te bi mi studiranje bez interneta bilo jako teško realizirati, što su potvrdili i drugi studenti i učenici srednjih škola iz istog mjesta. U prošlog petka se jedan džematlija javno usprotivio postavljanju antene i zatražio je da se ista skine sa munare tvrdeći "da se na internetu može gledati pornografija i da to ne smije biti na munari". Mene je ta tvrdnja isprva ostavila bez teksta pa sam mu odgovorio protupitanjem da li on posjeduje TV u vlastitoj kući? Kada je rekao da posjeduje, upitao sam ga da li se danas na TV-u na nekim kanalima može gledati pornografija, na što je odgovorio da može. Tad sam mu rekao da izbaci TV iz kuće. Svjestan sam svih negativnosti koje nam pruža internet poput stranica sa pornografskim sadržajem i slično, ali također moramo priznati da nam i nudi velike mogućnosti i pogodnosti bez kojih je život savremenog čovjeka gotovo nezamisliv. U tom smislu sam svima u džamiji i rekao da će onaj čovjek koji je dovoljno moralan, vjerski osvješćen i odgojen, iskoristiti internet u korisne i sebi neophodne svrhe, gledat će i slušati učače Kur'ana, razne hutbe i vazove, imat će najnovije informacije o događanjima u državi i svijetu, educirat će se na razne načine itd, da ne nabrajam sve pogodnosti. A s druge pak strane, oni ljudi koji nemaju osobina moralnog, iskrenog i čestitog vjernika, iskorištavat će internet u negativne svrhe. Ali smatram da to nema nikakve veze sa minaretom, i da svaka zloupotreba interneta ide na dušu onog čovjeka koji to i zloupotrebljava, i Bog će shodno grijehu koji počini njega i kazniti ili mu pak oprostiti, a "neće zbog toga srušiti munaru na kojoj se antena nalazi".