Kada se klanja dženaza u nekim mjestima tabut se stavlja na tlo. Međutim, u drugim džematima koriste se podmetači u obliku određenih stalaka, koji ponekad znaju biti neprimjereni i neprikladni, dok negdje ima ozidano, ili izbetonirano postolje visine 30-40 cm na koje se položi tabut. Imami su, učeći djecu starijeg uzrasta, godinama koristili Ilmihal Talimu-l-islam od Redžepa Muminhodžića u kome se među uvjetima klanjanja dženaze navodi "da je položen na tle." (Muminhodžić, 1987:111) Možete li nam pojasniti, da li je ovo, zaista, toliko važno, kako ga je kategorizirao uvaženi Redžep-ef., ili se može biti fleksibilno po tom pitanju, s obzirom da neke džematlije negoduju kada se tabut položi na tlo pred klanjanje dženaze?