Pitanja i odgovori

Molim vas za stav u vezi sahranjivanja muslimana u inostranstvu. Moju rahmetli majku sahranili smo u Sloveniji, pa se sad plašimo da smo napravili grješku. U vrijeme dženaze niko nam nije to rekao, ni sam hodža. Isto tako vas molim za stav islama u vezi eventualne ekshumacije u konkretnoj stvari.

Da li je dozvoljeno prenošenje umrlih iz jednog mjesta na drugo, s tim što je taj musliman ukopan u nemuslimanskom groblju, ali imaju posebnu parcelu za muslimane? Sad se napravilo muslimansko mezarje pa se sad postavlja pitanje da li se može prenijeti iz tog nemuslimanskog groblja u muslimansko mezarje?

Zanima me kakav je stav islama po pitanju prenošenja posmrtnih ostataka osobe koja je prirodnom smrću preselila, naprimjer osobe koje su preminule u inostranstvu za vrijeme rata pa se sad prenose u BiH?

Da li je dozvoljena ekshumacija i prevoz ostataka umrlog (koji je umro i koji je ukopan u inostranstvu) nazad u BiH radi ukopa u rodnom mjestu?

Ja se javljam iz dijaspore i imam jedno veoma složeno pitanje. Živimo u jednom gradu gdje smo organizovali bosanski džemat ali još uvijek nismo definitivno riješili pitanje mezarluka, na čemu radimo i što planiramo što prije riješiti, inšallah. Trenutno, grad ima lokaciju groblja u kome se kopaju i kršćani i muslimani i svi ostali, ta lokacija je otvorena u svim godišnjim dobima. Mi muslimani, koji živimo na ovim prostorima, imamo jednu lokaciju, dio tog groblja, gdje se samo mi kopamo, ali problem nastaje kada dođu zimski dani, jer je ta lokacija zatvorena i ne može se više u nju kopati do dolaska proljeća. Dakle, ako musliman umre u zimskom periodu ne može biti ukopan u muslimanskom dijelu tog velikog groblja. Razlog za to je nepristupačnost tom dijelu u zimskom periodu. Ali, to groblje ima mogućnost ostavljanja tijela u posebne hladnjače koje se nalaze pod zemljom i u kojima tijelo u sanduku može ostati do proljeća kada će tijelo moći biti ukopano u muslimanskom dijelu groblja. U razgovoru sa jednim hafizom, rekao mi je da nema nikakvih smetnji da se postupi na takav način, ako rodbina umrlog odluči tako ili ako je umrli oporučio! Već smo imali jedan slučaj da je jedna žena umrla, a da je prije smrti oporučila da želi da se ukopa u muslimanskom dijelu groblja. Jedina opcija koja je preostala je bila da čekamo vremenske uslove, što smo i učinili. Nas zanima vaše mišljenje o ovom pitanju? Da li je uredu, da postupamo na ovakav način, jer nemamo drugog izbora, ili da se kopamo sa kršćanima i svim ostalim na dostupnoj lokaciji u zimskom periodu?

Otac mi je poginuo zajedno sa jednim kolegom u magacinu kasarne u Tuzli 1995. godine. Veći dio tijela je pronađen, identifikovan i ukopan iste godine i klanjana je dženaza. Prije nekoliko dana sam dobio informaciju da je pronađeno još nekoliko, vjerovatno kosti koje pripadaju tijelu mog oca. To je utvrđeno po DNK analizi. Šta da radimo sa pronađenim i prepoznatim kostima? Prilikom ukopa i klanjanja dženaze bila je većina tijela kao i glava. Šta da se radi sa "pronađenim", gdje da se to ukopa i kako?

Moje pitanje je o pronađenim dijelovima tijela/kostima šehida. Moj otac je kao šehid bio među nestalim. Za njega se nije znalo od 1992. godine. Putem DNK analize potvrđeno je da mu pronađen samo jedan dio noge. Sad će uskoro biti dženaze za sve osobe koje su pronašli. Pa se pitam je li u redu, ako samo bude dženaza za samo jedan dio kostiju, dakle nema neki veliki procenat skeleta jer ostalo još nisu uspjeli pronaći, možda se još nađe a možda i ne nađe. Pa bih voljela znati, da li se tako može učiti dženaza nad jednim malim pronađenim dijelom skeleta?
I da li je haram dodatno pronađene preostale posmrtne ostatke skeleta već ukopane osobe spojiti sa već ukopanim dijelom skeleta?

Institut za nestale osobe: Bosansko-hercegovačkoj javnosti poznato je da se u Memorijalnom kompleksu "Spomen obilježje i mezarje žrtava genocida Srebrenica – Potočari" već godinama zaredom klanjaju dženaze i vrše ukopi žrtava genocida. Nažalost, općepoznata je i činjenica da velika većina žrtava nije mogla biti ukopana u kompletnom stanju, jer su, u nastojanju prikrivanja tragova svojih zločina, nalogodavci vršili dislociranje posmrtnih ostataka iz primarnih u sekundarne i tercijarne masovne grobnice. S obzirom na značajan broj srodnika ovih žrtava (u ovom času to se odnosi na više od 500 žrtava) treba pomoć u donošenju odluke o ukopu, u smislu savjeta Islamske zajednice, kako postupiti u situaciji kada su pronađeni tek oskudni skeletni ostaci (ponekad to je doslovice tek jedna jedina kost ubijenog)?

Meni se ovih dana obratilo rukovodstvo "Ciriškog foruma religija-Zrcher Forum der Religionen" sa molbom da Vam se obratim za jednu fetvu. Naime, na području kantona Cirih je u toku pokušaj "trajnijeg" rješenja grobalja za muslimane. S obzirom da muslimani žive u gotovo svim općinama (Gemeinde) kantona Cirih, koja su i nadležna za groblja (i u njih se mogu kopati samo njihovi stanovnici), nemoguće je u sklopu svakog groblja obezbijediti posebnu muslimansku parcelu (u nekim općinama živi samo po par muslimanskih familija), što sve skupa iziskuje rješavanje nebrojenih zakonskih i administrativnih akata. Iz navedenih razloga oni su razmišljali o varijanti ukopavanja u zajedničko groblje, što bi sve skupa bilo ostvarljivo te Vam postavljaju pitanje: Da li bi sa stanovišta islama bilo sporno ukopavanje u zajedničko groblje i muslimana, koji to žele, ako su ispunjeni svi islamski preduslovi (smjer prema kibli, gusul, ćefini)?

Javljam vam se ispred Džematskog odbora Islamske zajednice Bošnjaka Vxj u Švedskoj. Pitanje koje ćemo postaviti radi se o mjestu i načinu ukopa naših džematlija u mjestu u kojem živimo (Vxj - Švedska).

Naime, ovo je jedan od najmlađih džemata u sklopu Islamske zajednice u Švedskoj. Broji oko 230 domaćinstava i preko 500 članova. Džemat (članstvo) čine i Bošnjaci iz okolnih mjesta u krugu oko 150 km. Imam nam je Muharem ef. Karaga, penzionisani imam iz BiH, a sada u 86. godini života. Po izbjeglištvu u Švedsku i nastanjenjem u ovom mjestu i okolini priključili smo se našoj braći Arapima i nepunih 10 godina sa njima obavljali naše vjerske potrebe.
Unazad 3-4 godine osnovali smo svoj bošnjački džemat. I sada smo članica Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Švedske vlasti su nam dodijelile (svim muslimanima) mjesto za ukop (mezarje) u zajedničkom greblju Hovshaga-Vxj. Plac je odvojen od drugih konfesija, ali graniči sa njima.

Problem koji mi imamo je sljedeći: Preseljenjem na ahiret, Bošnjaci su se počeli ukopavati u tom mezarju koje je predviđeno za muslimane. Već ranije je tu bilo sahranjeno nekoliko Arapa, te na isti način (mislim položaj i pravac) su prihvatili i Bošnjaci ukopavanje svojih najmilijih.
Odmah smo primjetili da se mejt ne okreće na istu stranu prema Kibli kao što mi to radimo u BiH. Situacija na terenu je sljedeća: mejit se okreće lijevom stranom prema Kibli što možemo reći zakrenut za oko 180 stepeni. Razlog je što je zemljište malo nageto pa da se mejit okreće kao u BiH to bi bilo da je glava mejita niža od nogu. S tim smo odmah upozorili Arape, ali njihovo rukovodstvo u IZ je ostalo nijemo, obrazlažući da se tako mora prihvatiti. O tom problemu smo upoznali i Izvršni odbor i Glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj Idriz ef. Karamana, ali su i oni ostali neaktivni, uz obrazloženje da se to mora riješiti na lokalnom nivou.

Mi sada upućujemo vama pitanje: Da li je ispravno po našim islamskim propisima da se mejit ukopava okrenut lijevom stranom prema Kibli, a da mu je glava zakrenuta na desno (jer se tako oprema prilikom gasuljenja) s razlogom jer je zemljište nageto te se suprotno ne može ukopavati? Dešava se da oni koji opremaju mejita ne znaju kako će se isti ukopavati (oni opremaju mejita kako se radilo i u Bosni). Molimo vas za odgovor, jer je parcela koja je predviđena za muslimane već skoro popunjena (ukopano preko 150 muslimana), i sada bi trebali dobiti drugu parcelu (mezarje). Željeli bi da insistiramo kod švedskih vlasti na ispravnosti ukopa prema islamskim propisima.

Obraćamo Vam se sa nadom i željom da nam odgovorite na pitanja vezana za mezarja i obilježja na njima. Zbog većeg broja lica koja uobičajenu praksu vezanu za mezarja i obilježja na njima u potpunosti pokušavaju promijniti, IOM-a je odlučio uputiti ova pitanja na relevantnu adresu radi adekvatnog razrješenja ove situacije. Želimo napomenuti da se svi naši merhumi kopaju u vakufska mezarja koja su vlasništvo IZ u BiH, te da navedena pitanja obuhvataju isključivo vakufska mezarja, jer druga i ne postoje.

Napomena: Molimo Vas da odgovor objavite u jednom od narednih brojeva Preporoda.