Pitanja i odgovori

Uskoro se udajem i treba da odredim visinu mehra. U želji da sve bude po propisima i onako kako je Allah zadovoljan, zanima me Vaše mišljenje o mojoj situaciji u kojoj mi uopće nije važno koliko će da bude mehr, štaviše, voljela bih da to bude minimalno i da ne opteretim budućeg muža uopće. Pa na osnovu ovog što kazah, voljela bih da me Vi uputite na neke konkretne iznose?

Postoji li donja granica za mehr i, ako postoji, koliki je taj iznos u markama?

Može li se za mehr uzeti vrijednost školovanja, jesu li prilikom sklapanja braka potrebna dva muškarca i jedna žena, i da li su neophodne burme?

Da li mehr može biti nešto što nije materijalno npr. naučiti suru El-bekare u roku od godine dana?

Čuo sam dva pravila u vezi mehra pa mi nije jasno o čemu se radi. Prvo: da se ženi mora dati mehr odmah ili tokom braka, drugo: da se mehr daje ako dođe do rastave brake. Možete li mi pojasniti ova pravila?

Ako žena učini preljubu u vrijeme trajanja braka i ne pokaje se, te nakon određenog vremena ona insistira na razvodu, kakva je obaveza muža po pitanju mehra? Čuo sam da muž nema obavezu isplatiti mehr u ovakvoj situaciji. Ne pitam ovo da bih izbjegao obavezu, jer imam već spreman novac, interesuje me čisto šta šerijat kaže, jer za preljubu i blud u šerijatu je kazna jasna, ali ne živimo po šerijatskim pravilima? Ja znam da u 99% slučajeva dijete pripada majci, po pozitivnom pravu u BiH. Ali kada ona sklopi novi brak, kakav je stav šerijata po pitanju djeteta, da li ja imam po šerijatu pravo tražiti dijete?

Čuo sam da po hanefijskom mezhebu muž ima pravo ne pustiti ženu, znači bez obzira na građanski razvod, i što ne živi sa ženom ima pravo da je formalno ne pusti, ne mislim to raditi, nema prisile u vjeru, a ne da neko s nekim živi ko to ne želi, interesuje me samo informativno, jer kad sam čuo hadise "kad dvoje zina učini Arš se potrese", a ovdje se radi o dvoje bludnika koji su u braku, i šerijatski vjenčani oboje, čak je to čovjek za kojim sam ja mujezinio na zajedničkom namazu. Elhamdullilah, kad se ovo obejanilo, a obejanilo se kad mi je supruga priznala, znači nije bilo rekla-kazala, znam ja da trebaju četiri validna svjedoka za to, i drugi hadis "prokletstvo je na muškarca koji prelazi preko zinaluka ili dopušta blud svoje žene", nek mi Allah oprosti ako sam pogrešno prenio hadise, jasno mi je da je ovo hajr za mene i da ću se inšallah kutarisat belaja ove vrste, i ovo nefsansko u meni što me boli proći ce, jer poniženi su oni koji su blud učinili a ne ja. Mene je Allah nagradio, i sačuvao me kušnje takve vrste. Ne sudim ja nikom ništa, samo me interesuje stav šerijata po navedenim pitanjima.

Da li mi je dozvoljeno stupiti u novi brak, iako nisam isplatio novčani dug po osnovu mehra bivšoj ženi?

Jedna čitateljka, koja ne želi ostati anonimna, postavila je slijedeće pitanje: Nakon devet mjeseci braka razvela sam se od muža njegovom krivicom. Mehr smo ugovorili prilikom sklapanja šerijatskog braka. Nakon razvoda, zatražila sam isplatu mehra, ali je on to odbio učiniti. Kako mogu ostvariti ovo svoje šeriatom propisano pravo?

Šerijatski sam se vjenčao u Sisku u martu 1998. godine, a prestao sam živjeti sa suprugom u septembru 2006. godine. Nakon toga je sudski brakorazvodni proces trajao skoro 3 godine.

Općinski sud u Sisku je presudio u moju korist: dvojica sinova su dodijeljena meni na odgoj i čuvanje, a bivša supruga mora plaćati alimentaciju od 20% svoje plaće.

Osim toga, zbog nesuradnje s državnim institucijama i brojnih manipulacija bivša supruga je kažnjena uvjetno sa 10 mjeseci zatvora.

Želim naglasiti nekoliko činjenica:

- za vrijeme brakorazvodne parnice redovito sam uplaćivao alimentaciju poštom ili preko tekućeg računa (ukupno oko 50.000 kuna ili oko 13.000 KM );

- bivša supruga je neovlašteno sa dječjih štednih računa podignula i potrošila kompletnu ušteđevinu (3.215 eura), koju sam ja najvećim dijelom stvorio;

- protiv nje se sada vodi sudski proces jer ne plaća alimentaciju koju je sud odredio (novce od alimentacije sam namjeravao uplaćivati za dječju stambenu štednju);

- neredovito viđa djecu (jedanput ili dvaput mjesečno).

Zahtjev za razvod braka ja sam podnio nakon što supruga više nije htjela živjeti sa mnom i otišla je kod svojih roditelja, pri čemu mi nije dozvoljavala viđati djecu.

Željela je da se odselimo iz kuće zbog njene navodne začaranosti (sihiri), što nisam prihvatio.

Kada sam se šerijatski vjenčavao ugovoren je mehr u visini od 5.000 DEM (današnjih 5.000 KM ili 2.560 eura).

Pošto uskoro, ako Bog da, trebam otići na hadž zanima me na koji način trebam riješiti pitanje mehra: isplata u cijelosti ili polovica (smatram da ne dolazi u obzir potpuna neisplata).

Želio bih pitanje mehra (njegovu visinu) riješiti što prije, u skladu sa šerijatskim tumačenjem bračnog prava.

Jako mi je bitno da to pitanje bude riješeno prije hadža, a nemam dovoljno znanja da samostalno donesem točnu, na islamskim principima utemeljenu odluku.

Da li sam dužan isplatiti ženi mehr ukoliko je do rastave braka došlo ne mojom krivicom već krivicom žene? Naime, u stan u kome smo stanovali, upale su bivša punica i bivša svastika gdje su nas fizički napale, a poslije je supruga stala na njihovu stranu i otišla sa njima. Podsjećam da je supruga trudna i bez ikakva valjana šerijatskog razloga otišla.

Ukoliko su supružnici svjesno u brak stupili i opštinski i šerijatski, pa nakon nekoliko godina dođe do razvoda braka, da li supruga ima pravo tražiti isplatu cijelog mehra?

Kakve su moje obaveze po pitanju isplate mehra prema supruzi koja insistira na razvodu braka, da li se isti mora isplatiti u punom iznosu ili je drugačije određeno?

Prije godinu dana sam se oženio, i razveli smo se nakon 3 mjeseca. Vjenčali smo se pred matičarom i onda pred hodžom u džamiji, u matičnoj domovini, BiH. Dobili smo vjenčani list od efendije iz džamije. Moje pitanje glasi: Kako ide razvod braka u islamu, budući da smo se vjenčali u džamiji pred hodžom? Da li sam ja dužan prema Allahu i Islamskoj zajednici BiH nešto da obavim, ili kako to ide tačno? Ne znam, jer nikada se nisam do sada susretao sa ovim pitanjima.

Nakon 7,5 godina braka ja i moja hanuma smo odlučili da se razvedemo. Što se tiče svjetovnog prava odlučili smo da to bude sporazumno. Njeni razlozi za razvod su nedostatak ljubavi i "različiti pogledi na život". Moji razlozi zbog kojih sam odlučio da najzad odustanem od pokušavanja spašavanja braka su sljedeći: žena aktivno odbija izvršavanje bračne obaveze duže vremena a zadnjih godinu i po u potpunosti iako je svjesna šerijatske težine tog djela, zatim komunicira i viđa se sa jednim "prijateljem" krijući od mene bez obzira što joj to izričito zabranjujem, zatim izlazila je do neka doba noći bez mog znanja s kim i gdje a pogotovo bez moje dozvole, zatim potpuno nepoštovanje mene i mojih odluka itd. Naglašavam da su ovo samo neki od razloga. Ja s a druge strane nisam joj ništa osporio što se tiče šerijatskih obaveza prema njoj i djetetu, čak sam joj pružio daleko više nego što sam bio obavezan.

Mnoge stvari sam trpio na svoju štetu, a stavljajući kao cilj ispred sebe opstanak braka i dobrobit sina od 5,5 godina koji će po dogovoru ostati s njom. Međutim, shvatio sam da u svemu ovome nisam uspio da zaštitim granice koje je Uzvišeni postavio, a što me je najviše i grizlo te sam odlučio da prestanem sa bezuspješnim trudom i krenem u tom smjeru.

Ovo sve sam naveo sa razlogom da vam upotpunim sliku situacije i da vam pomognem oko odgovora na moje pitanje koje glasi:

Prilikom šerijatskog sklapanja braka dogovor za mehr je bio hadž koji joj u toku dosadašnjeg braka nisam uspio isplatiti. U slučaju razvoda prema gore navedenim uslovima, da li sam dužan isplatiti mehr ukoliko su razlozi za razvod nepoštivanje strogih šerijatskih obaveza i muževe volje kako je navedeno. Naime, od par alima sam čuo da su tri verzije isplate mehra i to:

1. ukoliko razvod nastupa isključivo muževom odlukom bez zasluge od strane žene onda je muž dužan u potpunosti isplatiti mehr;

2. ukoliko je razvod dogovorni bez ičije krivice usljed nedostatka ljubavi i sl, a da nije niko uskratio prava ovog drugog onda se isplaćuje polovina mehra;

3. ukoliko je razvod braka uslovljen nepoštovanjem muževe volje i rađenje po svom nahođenju i kontra šerijata od strane žene onda muž nije dužan isplatiti ništa od mehra.

Molim vas da mi potvrdite da li su navedene tvrdnje šerijatski utemeljene i da li moj slučaj spada u neku od navedenih kategorija te da me posavjetujete kako ispravno šerijatski postupiti u navedenoj situaciji.

Želim naglasiti da ovim pitanjem ne tražim izgovor za neizvršavanje svoje obaveze ukoliko ona postoje već želim biti siguran u svoju obligatornost u navedenoj situaciji a koja mi je saznanjem o ove tri verzije nejasna.

Moje pitanje se tiče razvoda. Naime, ako muž želi razvod od žene a prilikom vjenčanja je dogovoren mehr, kako se razvodi u slučaju da muž nema novca niti imovine za isplati mehra? Znači muž nema novac, a želi razvod?

Kada je muž dužan isplatiti ženi mehr: da li na početku braka ili tokom razvoda ako ga on da?

Već dugo vremena pokušavam odgonetnuti ulogu i značaj mehra u današnjim uslovima života, i kako da se postavim prema tome, a da ne zaradim grijeh. Da ne dužim, stanje po ovom pitanju je vrlo konfuzno; vjerujem da imate uvid u našu praksu koja je ne šarena nego i prešarena, odgovori nejasni, beživotni ili nedostatni. Kako da se imam odnosi prema tom pitanju, kako teoretski (pojasniti smisao i značaj mehra) tako i praktično (staviti ga u kontekst današnjeg načina života i primijeniti ga)?

Kakav je značaj i smisao vjenčanog dara (mehra) u današnjem vremenu kada
je većina žena, naročito u gradskim sredinama, zaposlena te su u mogućnosti same sebe izdržavati? Ako je cilj mehra njihovo zbrinjavanje u slučaju razvoda braka u većini zemalja to je riješeno pozitivnim zakonskim odredbama pravedne raspodjele bračne tečevine što je u svakom slučaju više imovine nego što supruga uobičajeno može dobiti putem mehra. Zanima me da li je mehr strogo obavezan s obzirom na osobenosti bračnog života danas koji je neuporediv s negdašnjim kada je žena uvijek mogla biti izbačena na ulicu bez igdje ičega. Dakle, ako je supruga zaposlena, a razvodom dobija polovinu imetka, čemu onda mehr?

Ja i muž smo već oboje po drugi put u braku. Mladi smo i nemamo djece. Oboje klanjamo, postimo i obavljamo islamske dužnosti. Međutim, moj muž je prema meni bio nasilan i nanio mi je lakše tjelesne povrede. Nakon toga smo nastavili živjeti zajedno nakon kraće pauze. U periodu od tada do danas, ja sam se od straha počela zaključavati, sumnjičiti, potvarati i optuživati svog muža za sve i svašta jer mi je za to konstantno davao povoda govoreći mi da me tako želi ojačati. Meni su nervi toliko popustili, a naročito kada bi pomenuo bivšu ili dovođenje druge žene, da sam i ja njega par puta udarila. On je svaki put nastavio fizički obračun i nikad se nije potrudio da me smiri. Njegova rodbina me mrzi, ljubomorni su na moju karijeru i porijeklo jer on dolazi iz malog mjesta. On uvijek odlazi i živi neko vrijeme kod majke, ja se uvijek sažalim, pokajem, zovem ga nazad i tako već pola godine.

Bitno za naglasiti je da me ostavio u ključnom trenutku kada smo trebali da riješimo stambeno pitanje, jer je ponižen što sam zvala policiju. Policija nas je uputila na socijalnog radnika, da bi on izjavio kako više ne živi sa mnom i kako je napustio bračnu zajednicu (što je zaista i učinio dva dana prije nego je to rekao). Nazvao je i ljude od kojih smo trebali kupiti stan i rekao im da se "najvjerovatnije razvodimo". Meni konstantno govori da ne želi stan, ni djecu, a svim ostalim ljudima govori da tražimo stan.

Uvijek galami i govori da ga "moram slušat'". Ja nemam snage da se borim jer sam išla i u savjetovalište i psihologu. Nije mi jasno kako mu mogu oprostiti udarce. Da li je sa islamskog stanovišta uredu da me tako ostavi (sa 100 KM u iznajmljenom stanu) i drži u neizvjesnosti, bez brige, opskrbe i odluke? Imate li neki savjet? Da li sam u iddetu?

Prije dva mjeseca sam se oženio sa ženom koju sam poznava otprilike četiri mjeseca, a koja je vanredna studentica FIN-a u Sarajevu na prvoj godini. Pošto nam je oboma 25 godina, ona je navaljivala da se što prije vjenčamo, ja sam popustio jer u jednu ruku predstavila mi se kao jako iskrena vjernica što mi se kao prvo i svidjelo, a u drugu nisam mogao odoliti njenoj ljepoti. U početku smo se dogovorili da živimo odvojeno nekoliko dana dok ne riješimo stambeno pitanje jer su iskrsli neki problemi oko stana gdje bismo živjeli, tako da smo odlučili da plaćamo kiriju.Vrijeme smo provodili u stanu koji je meni povjeren na čuvanje, s tim da smo noćili zajedno svaku drugu noć. Međutim, od samog početka našeg bračnog života ona se promijenila za 360 stepeni i počela me odbijati u postelji i odnositi se bahato prema meni. S obzirom da se pokrila prije dvije godine i živjela dunjalučkim životom, nije bila nevina, prešao sam preko tih stvari i ostavio joj vremena da se presabere malo. To je trajalo otprilike tri sedmice i nakon toga smo konačno počeli voditi normalan bračni život. Ali ja više nisam želio da
živimo odvojeno misleći da je to izvor svih naših problema i pozvao je da živimo zajedno u iznajmljenom stanu jer sam našao još jedan posao i finansijski će nam biti podnošljivo, kao što smo se dogovorili. Međutim, ona mi je odgovorila da sam ja ovo sve preozbiljno shvatio i da vidimo prvo par mjeseci kako će nam ići, što me je nasmijalo i začudilo. Nakon dva dana moja supruga me napala kako sam ja neodgovoran, kako sam ja dužan da joj dajem pola svoje plate jer je to njen hak, kako sam dužan da joj plaćam račune kućne i kupujem namirnice, iako živimo odvojeno i ona također zarađuje honorarno platu visine kao i moja i nakon svega toga rekla mi je da me ne voli i da se razvodi od mene jer je to njeno pravo. Od tada odbija svaki kontakt sa mnom, a čuo sam da je već počela izlaziti sa jednim od studenata sa FIN-a, iako još nisu prošle ni dvije sedmice od našeg razvoda.

Molim vas u ime Allaha da mi date savjet kako da postupim i odgovor da li je ona ispravno postupila? Molim Allaha da vas nagradi jer stvarno još ne mogu sebi da dođem, imam strah da se ponovo ženim da mi se ne bi ovo ponovilo i gubim povjerenje u pokrivene djevojke, jer sam čuo još nekoliko sličnih slučajeva da se desilo u Sarajevu.