Pitanja i odgovori

Imam problem, već odavno i na granici sam izdržljivosti. Naime, udata sam već osam godina. Imamo predivnu djevojčicu, a krajem godine, ako Bog da, očekujemo i jednog sina. Da nam bude živ i zdrav zajedno sa svojom sestrom. Problem imam sa suprugom, kojeg jako volim i dobar mi je, pomaže mi u kući obzirom da on ne radi, a ja radim. Svaki dan dočeka me sa gotovim ručkom, namirenim djetetom, namirenom kućom itd. Ukratko pažljiv je i razumljiv. Jedina njegova mahana je što voli popiti i ako se samo malo šta preporiječimo (što je po mom mišljenju, sasvim normalno u svakom braku), psuje i meni i djetetu. Ne bih reagovala da su u pitanju samo neke bezvezne riječi, ali psovke su postale učestalije i groznije. U posljednje vrijeme, ako mu se dijete malo okrene ili nešto zijana uradi, psuje joj majku i psuje život, a ja ako se bilo šta usprotivim, iznoseći svoje mišljenje, psuje mi Boga (subhanallah). To mi je prvi put zaparalo uši i plakala sam cijelu noć. Nisam perfektna vjernica, imam i ja svojih mahana, ali pridržavam se islama i islamskih šarta koliko god mogu. Trudim se i da kćerkicu naučim i objasnim joj ko je i šta je. Ali ne mogu trpiti da mi bilo ko, pa makar i moj suprug, iz bilo kojeg razloga psuje, pogotovo Boga. Molim Vas da mi pomognete i date eventualni prijedlog šta mi je činiti i kako da se ophodim s njim? Pogotovo iz razloga što nam je, ako Bog da, Ramazan na pragu, da makar dočekam i provedem taj mjesec kako priliči.

Dosada su muškarci ugrožavali žene, a sad mi se čini da je obratno. Zar nije bolje da čovjek sluša ženu ako je ona imalo pametna, onda sigurno neće provoditi vrijeme u kafanama, zanemarivati djecu i mnoge druge stvari koje su radili prije.

Šta je zapravo uredu i dozvoljeno? U inostranstvu, dok se spomene islam, odmah počne diskusija smije li čovjek tući ženu. Muškarci su uvjereni da se smije žena prebijati, zato što stoji u Kur'anu, šta na ovo reći?

Interesuje me jedna stvar. Znam da muž ima pravo da se skloni od žene u krevetu, kad je ljut na nju. To jest da ima pravo da joj zabrani intimne odnose. Pitanje je, koliko dugo ta zabrana može trajati?
Pojavljuje se još jedno pitanje, dali su muž i žena razvedeni ako nemaju nikako intimni odnos tri mjeseca? A, žive zajedno to čitavo vrijeme.

Da li je u islamu dozvoljeno da čovjek i žena žive u posebnim stanovima?

Kada šerijatski brak prestaje sam od sebe? Npr. da li brak prestaje ako su vjenčane osobe odvojene i nisu u kontaktu više od 4-5 mjeseci?

Ako muž i žena po dvije godine, ili godinu ili više od četiri mjeseca nemaju odnosa, da li je to automatski razvod? Ovo je pitanje jedne sestre Marokanke. Osim toga, kada je jednom sjela do muža i dotakla ga svojom rukom, odgovorio je: To ti je haram! (Je li se i ovo broji kao izgovoreni talaq?)

U braku sam 40 godina i moj brak je postao opterećenje za mene. Komunikacija s mužom je postala gotovo samo službena. Imam osjećaj da je odsutan mislima kad mu se obraćam. Jako sam strpljiva, prakticiram islam, nastojim da budem ustrajna, ali to je baš teško. Ne znam šta da radim. Ako možete na ovo nešto odgovoriti.

Živim u Francuskoj već 6 god. i udala sam se prije dvije i po godine. Imamo malu kćerkicu, hvala dragom Allahu, ali imamo malo problema u braku već odavno. Ja se trudim da budem dobra žena, ali kako god pokušam ne uspjevam. Ne znam šta trebam da uradim da nam bude bolje. Znam da sam i ja griješila i griješim. Voljela bih da mi neko kaže kako dalje. Ja ne bih voljela da mi dijete pati. Ja i moj muž se nismo dobro poznavali kada smo se uzeli. Živjeli smo par mjeseci, pa smo se onda vjenčali. Bila sam već u drugom stanju. Na početku je bilo još onako, ali odavno se non- stop svađamo, nikako ne napredujemo ni u čemu i šta god da kažem ja njemu se ne sviđa. Molim vas pomozite mi, ne znam više dalje!

Imam jedno pitanje koje se tiče skrbništva nad ženom. Naime, muž je dužan da skrbi ženu, međutim da li je dužan konsultovati se sa njom oko trošenja novca? Pošto ima jedna sestra udata čiji muž ima neke dugove od prije, te ih sada kada su se uzeli mora plaćati što je njoj bilo čudno. On ima vrlo dobru platu za današnje uslove, a troši je (ne svu) na te dugove, te ne uspjeva ništa uštediti ili recimo da kupiti nešto u kuću? Šta ta sestra da uradi? Da se strpi? Da traži svoj udio u njegovoj plati? Kako se uopće to može i izračunati? Može li muž (koji joj daje hranu i odjeću minimalnu) na taj način postupati? Treba li ona cio život da se zadovolji time da nije gladna i bosa a da veći dio plate muž daje u luksuz ili da daje nekome kome nije staratelj?

Imam jedno veoma važno pitanje, a radi se o zaposlenju supruge i finansiranju troškova zajedničkog života. Naime, trenutno sam u porodici samo ja zaposlen te živimo od moje plate i hvala Allahu, dž.š, možmo i uštedjeti određeni iznos. Kako je supruga diplomirala, stekli su se uslovi da se i ona može zaposliti. U takvom scenariju, u nas život dolaze novi prihodi, ali i rashodi. S obzirom na to da je muškarac dužan da brine o izdržavanju porodice, situacija bi trebala izgledati ovako:

- novi rashodi, a koji se tiču npr. nalaženja osobe koja će čuvati naša dva sinčića, zatim više izdataka za hranu i sl. ću ja iz svoje plate izdvajati, tako da će i ono što smo do sada štedjeli od moje plate biti anulirano

- sva plata koju supruga dobije će biti jedina ušteđevina, i to njena, jer, ona nije dužna ni feninga izdvojiti za porodicu.

Dakle, u nekoj perspektivi, mi ako recimo za 10 godina uštedimo novac za stan, to će biti suprugin stan. Ista analogija važi za auto, i sve ostalo. Sve što uštedimo novca, bit će vlasništvo moje supruge. U nekom, ne daj Bože, slučaju (razvod braka i sl.), moja supruga će biti u stanju da mi jednostavno kaže da živim u njenom stanu i da mogu otići. Kakva je ovdje pravda, da li je moguće da od nje tražim da pola-pola izdvajamo za troškove života, ako se ona zaposli? Dalje, kakva je situacija svih onih brakova gdje je dvoje supružnika bilo zaposleno, i dođe do razvoda braka? Da li bi se u nekoj šerijatskoj državi retroaktivno računale plate i jednog i drugog, troškovi života koji se zatim odbijaju od plate supruga, te na osnovu toga računa njegova i njena imovina.

Imam jednu radnu kolegicu koja kaže kako je čitala u nekom hadisu da čovjek (muž) ne može za izdržavanje porodice trošiti novac koji je žena zaradila bez njenog dopuštenja i kaže da ako čovjek nije u stanju da izdržava ženu ne treba se ni ženiti. Zanima me Vaše mišljenje o ovom hadisu?

Kada može i da li može muž zabraniti ženi da posjeti roditelje, da roditelji posjete nju, da ona njih nazove telefonom ili da oni nju nazovu telefonom ?

Da li postoji smetnja da ja kao 33-godišnji hadžija pomažem supruzi u kućnim poslovima kao i obavezama oko djece?

Molim vas da li možete pojasniti kakvo je islamsko ponašanje jednog muškarca kada je u pitanju pomaganje u kućnim obavezama? Da li i muškarac treba pomagati u svim kućnim obavezama svojoj supruzi?

Mi smo bračni par koji ima 2 djece. Ja ne želim više djece, a moja žena bi još jedno dijete. Naše pitanje je: da li postoji u šerijatu kakva fetva ili neko rješenje koje mi kaže da moram ispuniti ženinu želju? Ako ima molio bih vas da ga navedete, a ako nema isto tako da mi objasnite to stanovište?

Do kojeg stepena trebam poštovati svekrvu, moj muž je jedinac svojoj majki pa su njihovi odnosi malo osjetljiviji što je i razumljivo, da li više pažnje trebam posvetiti odnosu sa mužem ili sa njegovom mamom?

Molim vas da mi preporučite neku literaturu vezanu za islamski brak, posebno za to kako sve stići obaviti u ovom modernom vremenu kojeg je sve manje i čini mi se da svaki vikend sve manje stignem uraditi posla kojeg imam i završiti sve obaveze.

Imam 23 godina, živim u Beču (Austrija) i imam kćerkicu od 6 mjeseci. U braku sam s mužem skoro 3 godine. Sve je funkcionisalo između nas i pogotovo on je htio ubrzo dijete. Jedino šta nam je od početka stvaralo probleme je njegova majka, koja je ostala bez muža i previše je ljubomorna. Uvijek sam pokušavala da joj ugodim, jer sam samo vidjela u tome budućnost u našem braku. Prije pola godine kada sam rodila kćerkicu bilo je još uvijek sve uredu između nas. Muž mi je bio pažljiv i uvijek je htio pomoći. Poljubi me kada ide ujutru na posao, kada se vrati itd., znači sve je išlo kako treba do jednog dana, kada sam se s njegovom majkom posvađala. Od tog dana on je druga osoba. Ignoriše moju obitelj, moje roditelje, ne zanimam ga ni ja. Odbija me u krevetu, gleda me čudno kada ga dodirnem. Prema kćerki je isti, a čak i još pažljiviji. Kada razgovaramo, on se zagleda u neku tačku u zraku i uopće ne reagira na to šta ja govorim. Stalno smo se svađali i raspravljali o nekim stvarima, a on se sve više odaljio od mene. Prije par dana mi je razjasnio situaciju i priznao da neosjeća ništa više prema meni. Da voli kćerku više nego išta i da će nam pomoći koliko može, ali da osjećaja za mene nema više. Ne zna kada se to desilo, ne zna kako je do toga došlo, kaze da je odjednom, da ne može da kontrolira se. Plakao je dugo i drhtao, ništa nije mi mogao reći, samo da zna da sam u pravu što se tiče i njegove majke i svega, ali da jednostavno ne može da kontrolira se. Je li moguće da mu je neko nešto nabacio iz ljubomore ili nečeg? Kome se mogu obratiti samo da saznam da li je to sve njegova odluka i njegova pamet ili je pod nečijim utjecajem. Molim Vas pomozite mi brzo! Sama sam i zbunjena!

Koga žena treba da sluša, muža ili babu?

Da li je zabranjen analni seksualni odnos?

Udata sam žena. Ja i muž nikada nismo počinili blud ni sa kim ni prije braka, a ni poslije vjenčanja ali smo imali seksualni odnos iako sam ja bila u stanju hajza i oboje smo znali da je to grijeh. Kako možemo da se iskupimo za ovaj grijeh i da li smo ovim postupkom izašli iz islama?