Kada musliman, pravdajući se dobrom namjerom ili principom predostrožnosti, optuži drugog muslimana za širk, a optuženi to nije počinio, da li tada musliman koji optužuje griješi, ili čini možda dobro djelo, zato što mu je namjera bila dobra? Kako optuženi musliman u tom slučaju treba da postupi? Da li je bolje da halali i osaburi, ili je bolje da se udalji od nekog ko ga na taj način potvara za najteži grijeh prema Stvoritelju?
