Optuživanje za širk iz predostrožnosti
PITANJE
Kada musliman, pravdajući se dobrom namjerom ili principom predostrožnosti, optuži drugog muslimana za širk, a optuženi to nije počinio, da li tada musliman koji optužuje griješi, ili čini možda dobro djelo, zato što mu je namjera bila dobra? Kako optuženi musliman u tom slučaju treba da postupi? Da li je bolje da halali i osaburi, ili je bolje da se udalji od nekog ko ga na taj način potvara za najteži grijeh prema Stvoritelju?
ODGOVOR
Nije dozvoljeno iz predostrožnosti i pozivajući se na tobožnju dobru namjeru nekoga optužiti za širk (pridruživanje Allahu druga) ili neki drugi grijeh. Naprotiv, princip predostrožnosti zahtijeva da se niko ne optužuje za širk bez kategoričkog dokaza za tako tešku kvalifikaciju. Onaj koji se olahko upušta u takve kvalifikacije griješi. Islamski metod rada je jasan: "Na put svoga Gospodara pozivaj mudro i lijepim savjetom!" - kaže Uzvišeni u Kuranu (En-Nahl, 125). Kvalificiranje i diskreditiranje nekoga optužbama za širk nije u skladu sa spomenutim kuranskim metodom. Ako meritoran poznavalac islamskog učenja ocijeni da nečija izjava ili postupak ima elemenata širka, na temelju čvrstih dokaza, dužan je da na lijep način ukaže na počinjenu grješku. Širk je jedna vrsta kufra – nevjerstva ili neispravnog vjerovanja za koji je Uzvišeni rekao da ga neće oprostiti (bez iskrenog pokajanja počinitelja), za razliku od drugih grijehova koje će Uzvišeni oprostiti kome hoće. Anatemisanje i optuživanje nekoga za kufr zbog počinjenog velikog grijeha nije u skladu s učenjem i putom ehli-sunneta, već je to učenje i ideologija haridžija. Posebno to nije dozvoljeno činiti na temelju neke sumnje, predostrožnosti i sl. O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh..." kaže Uzvišeni u suri El-Hudžurat, 12. ajet. Optuženi u navedenom slučaju treba na lijep način ukazati optužitelju na štetnost i opasnost takvih optužbi.