Šta je poenta kažnjavanja u kaburu i kaburskih azaba, ako se Sudnji dan još nije desio i ako presuda još nije donesena? Čemu kažnjavanje prije presude?

Ja sam muslimanka i imam prijatelja ateistu koji ima iskrenu želju da pređe na islam. Puno smo razgovarali o islamu i njegovom prelasku na islam, a i sam se informisao preko interneta i knjiga o islamu. On je donio odluku da pređe na islam i proučio je šehadet u mom prisustvu, a svaki dan nauči više o vjeri, Muhamedu, s.a.v.s., i Allahu, dž.š., čita i Kur'an jer želi saznati više o vjeri. Danas sam razgovarala sa prijateljem, muslimanom, a on mi je rekao da to što je učinio moj prijatelj nije bilo dovoljno. Rekao je da mora promijeniti ime. S druge strane, moj otac je rekao da on ne može biti musliman jer se nije rodio u islamskoj porodici, da li je to istina? Molimo vas da nam date odgovor i upute šta moj prijatelj treba da radi da bi postao pravi musliman i da li je po islamu potrebno da promjeni ime i da li još nešto bi trebao da uradi?
Unaprijed hvala!

Moje pitanje je jednostavno, ja sam pravoslavac koji želi da se konvertuje u islam, oženjen sam ženom koja je nemuslimanka, ali je hrišćanka. Zanima me stav po ovom pitanju, pošto je dozvoljeno po islamu da se muškarac oženi s hrišćankom, ali sam na nekim mjestima našao mišljenja da u zemljama koje su nemuslimanske je zabranjeno biti oženjen nemuslimankom. Dakle, da li ima problema pošto sam već oženjen sa hrišćankom a živim u nemuslimanskoj državi da se nesmetano konvertujem u islam a da ostanem u braku?
A drugo da li je potrebno da idem na neke časove prije konvertiranja. S obzirom da sam student arapskog jezika i književnosti, 4. godina, tako da sam vrlo upoznat sa materijom, mnogo toga sam iščitao i saznao. I ako možete da mi pomognete kako ide proces kada odem u svoj lokalni mesdžid kako da se postavim i šta kome da kažem?

Interesuje me da li osoba druge vjere koja prelazi na Islam mora to da uradi u džamiji ili pred svjedocima ili postoji neka ceremonija?

Da li su Džennet i Džehennem vječni? Da li čovjek po islamskom učenju ima početak a nema kraja ili će nekada sve biti ništica, uništeno?

Potičem iz kršćanske porodice i odgajan sam u duhu kršćanstva, ali već duže vrijeme osjećam u srcu da sam musliman. Kako i kome da se obratim kako bih i zvanično primio islam i bio dio njega jer mi srce nalaže da primim islam?

Ja sam trenutno pripadnik Katoličke crkve, pa me zanima koje bi sve obrede morao proći da postanem pripadnik islamske zajednice?

Zanima me da li se prelazak na islam plaća, ili novac dajem samo od srca ako želim onoliko koliko mogu?

Da li mi je potrebno izgovarati šehadet sa obzirom da sam tek nakon 17 godina života, znači sada imam 17 godina, počeo klanjati i čvrsto vjerovati u Allaha, dž.š., i ono što je on objavio u Kuranu. Do tada sam bio ateista i vjerovao u ideologiju Darwina. Mislim, bio sam musliman, ali nisam bio vjernik, a sada sam počeo prakticirati vjeru. Da li moram izgovarati šehadet s obzirom da već 3 mjeseca klanjam i svakodnevno u namazima izgovaram šehadet?

Prilikom čitanja različite literature (ilmihala, knjiga vjeronauke i sl.) uvidjela sam da postoje razlike u pisanju Kelimei-šehadeta, tačnije jedno slovo, na jednom mjestu piše: "Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu" a na drugom "Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu", pa bi zamolila da kažete koji je tačan izgovor illellah" ili illallah"?

Da li je pravilno reći La-ilahe-ilellah ili ilallah (e ili a)?

Molim Vas da mi u kraćim crtama definišete pojam Teslim"?

Htio bih čuti Vaše pojašnjenje u vezi pitanja: Šta je Islam? Razumijem odgovor i u udžbenicima, na internetu sam našao: ,,Islam je vjera koju je Allah, dž.š objavio preko svog posljednjeg poslanika Muhameda, a.s cijelom čovječanstvu." Kako bi Vi proširili ovu rečenicu da se formuliše da je Allah odredio da su svi poslanici živjeli u islamu i da su bili Muslimani u krugu svojih naroda. Ovo posebno zbog čitanja i tumačenja ove definicije o Islamu od strane nemuslimana.

Obraćam vam se povodom bitnog životnog pitanja, i interesuje me šerijatski stav i moja prava u ovoj situaciji. Naime, upoznala sam momka iz Egipta, u vezi smo skoro dvije godine, i on je posjetio moje roditelje. Moji nisu dozvoljavali vezu s njim ispočetka kad sam im rekla, ali ja sam nastavila dopisivanje skrivajući to od njih, planirajući da ih upoznam kad on dođe opet. Kad su ga upoznali, bila je izuzetno lijepa atmosfera (što ja nisam očekivala), ponudio im je sve opcije koje žele, otvaranje biznisa u Bosni, polaganje novca na njihov račun, i ponudio je da im plati posjetu u Egipat, njegovoj kući, gdje mogu ostati koliko god žele, dok se ne uvjere kako živi. Mojim roditeljima se svidio, rekli su da će nam dozvoliti zaruke tek kad klanjaju istiharu i provjere ga, pa mu je babo rekao poslati pozivno pismo da bi on došao opet, sa roditeljima, radi daljeg upoznavanja, a onda bismo se mogli zaručiti. Međutim, nekoliko dana nakon njegovog odlaska, moji roditelji su me odveli na savjetovanje" kod neke hanume u blizini Zenice. Kažem na savjetovanje", jer kad smo stigli ja sam počela objašnjavati situaciju, međutim ovoj hanumi je sve bilo jasno prije nego sam ja obrazložila, da bih ja nakon nekoliko minuta shvatila da ona zapravo proriče budućnost, i manipuliše ljudima jer se poziva na Allaha i iman. Rekla je stvari tipa: Vidim da je u pitanju neko ko dolazi s puta, nije tvoj, tvoja sreća je s drugim, doći će on kasnije u Bosnu - ne sad, roditelji će te upoznat s njim, da bi na kraju za ovog momka iz Egipta rekla čak i da je nevjernik. Ja sam se usprotivila i napustila prostoriju, međutim moji roditelji su i prije išli kod nje za razna pitanja a i jedva su dočekali neki razlog da mi na osnovu toga zabrane. Nakon tog savjetovanja" moji su meni već u autu rekli da nemam njihove dozvole za vezu s njim i da to prekidam kako znam. Momka iz Egipta sam provjerila: da li govori istinu, preko prijatelja koji studira na Azharu. Posjetio je kuću njegovu, roditelje, a u komšiluku se raspitao o njima konkretne stvari koje su me zanimale. Imam 23 godine i nije mi cilj samo da se udam, što bi mnogi dozvolili sebi da pomisle. Studiram građevinu i cilj mi je završiti studij, a momak s kojim sam u vezi samo pozitivno na mene utiče u svakom smislu, podržava me u mojim planovima i u njemu uz Božiju pomoć vidim osobu s kojom ću zajednički napredovati. Zanima me imam li pravo donijet odluku bez roditelja? Nadam se vašem odgovoru, koji bi mi puno značio.

Zašto u islamu nije dozvoljeno da musliman izađe iz vjere ako to želi, tj. da prihvati neku drugu vjeru nego se propisuje smrtna kazna za takve?

Približava se marš smrti, put iz Nezuka prema Srebrenici. Ja sam išao prošle godine i želio sam i ove, ali prije možda sedam dana jedan brat iz džamije mi je rekao da je on čuo od nekog daije da je širk ići na taj put. Sad vas molim da mi odgovorite je li širk i ako jeste kakvo je obrazloženje?

Da li je osoba koja pati od disocijativnog poremećaja ličnosti, što se u našem narodu trpa pod pojam šizofrenije, odgovorna za svoje postupke kada bi se desilo slijedeće: Osobine prvog identiteta koji ima je da je vjernik musliman, a drugog identiteta je skroz nešto drugo (i obrnuto).

Kada jedan musliman iz predostrožnosti i možda čak i u dobroj namjeri drugog muslimana optuži za širk, a optuženi to nije počinio, da li tada musliman koji optužuje griješi, čini haram ili mekruh ili čini možda dobro djelo, jer mu je možda namjera dobra? Kako optuženi musliman u tom slučaju treba da postupi? Da li je bolje da halali i osaburi, ili je bolje da se udalji od nekog ko ga na taj način potvara za najteži grijeh prema Stvoritelju?

Živim u inostranstvu. Nedavno sam dobila uputu od Allaha, dž.š., neka je Hvaljen i Slavljen On. Pokajala sam se nakon "zapadnog načina života" (kao što živi većina naše omladine, nažalost). Sada redovno obavljam namaz i pokušavam da naučim što više o islamu. Naime, promijenila sam način življenja ka boljem. Ali sada se toliko bojim da ću zgriješiti da sam se potpuno izolovala od ljudi. Studiram na fakultetu gdje sam u kontaktu sa ženama i muškarcima. Isto je i na mjestu gdje radim. Uvijek strepim i opterećujem ljude oko sebe i ukućane svoje pitanjima na koje je nemoguće odgovoriti. Jednostavno mi je teško da izbalansiram svoj život, tako da mi vjera bude lahka, a ne da plačem svaki dan od prevelikog straha. I pored svega imam "došaptavanje šejtanovo" (mislim na glas iznutra koji mi uvijek ulijeva negativnosti i užasne misli) koji mi stvara osjećaj panike. Da li ja smijem ponekad slušati muziku, ili izaći sa prijateljicom na mjesto u restoran koji ima i bar gdje se služi alkohol (naravno ne konzumiram ga) radi opuštanja? Da li je uredu naklanjavati propuštene namaze koje smo propustili radi odlaska na čas, posao, u kupovinu itd?

Priznajem nisam neki vjernik, ali klanjam bar jedan namaz dnevno, živim na Zapadu, a i sami sigurno znate naše svakodnevnice u dijaspori. Najgore mi je to što uzmem navečer nekada Kuran i čitam na latinici, jer nažalost ne znam arapski, čitam, mada baš sve ne razumijem i uvijek mi dođe pomisao da to što čitam ne može biti istina i onda me strah uhvati od mog shvatanja. Kako da se oslobodim tih misli? Znam da bih trebala potruditi se da obavim svaki namaz, ali u mojim okolnostima je to jako teško. Molila bih Vas da mi preporučite neku dovu za učvršćenje vjerovanja, odnosno ibadeta?