Već je postalo redovno, da kad klanjam za imamom u džematu ne mogu da pratim imama na sunetu, sunsunetu, vadžib namazima, ili se oznojim nastojeći da požurim sa namazom da bih stigao da na vrijeme klanjam farz za tim istim imamom. Farz imam predvodi, naglas učeći Kur'an lijepo i polahko (onako kako se Kur'an uči). Ono što mene interesuje je, kako to da (po mojoj procjeni) imam klanja sunnet dvaput brže nego farz? Da li postoji kakva razlika u brzini učenja Kur'ana naglas od učenja Kur'ana u sebi? Takođe redovno ne stignem na zikr u namazima u kojima je zikr poslije suneta, ili ako ipak stignem na tespih moje "Elhamdulillah" od brzine kojom želim da pratim imama i džematlije ne liči na "Elhamdulillah". Ovo sam primjetio kod više imama tj. džemata u svom gradu.