Pitanja i odgovori

Zahvaljujući vašim Pitanjima i odgovorima", saznala sam da prema propisima šerijata nije dozvoljeno potuno usvojenje djeteta u smislu da usvojenik/usvojenica dobije prezime usvojitelja itd. Nemajući svoje djece, a ne znajući za te propise (u vezi potpunog usvojenja), muž i ja usvojili smo bebu prije deset godina – radi se dakle o potpunom usvojenju koje podrazumijeva i davanje našeg prezimena djetetu i prihvatanje djeteta kao svoje, što je u skladu sa važećim zakonima u državi.

Dijete je bilo ostavljeno i majka (po imenu muslimanka) ga se odrekla. Sada me brine da li smo prekršili šerijatske propise i ne znajući za to, a iz želje da napuštenom djetetu damo porodicu, dom, islamski odgoj? Voljela bih čuti Vaš komentar i mišljenje o daljem postupku.

Djevojčici smo prije nekoliko godina rekli da je usvojena, ali naš odnos je naravno i dalje ostao isti - roditeljski. Željeli smo samo da kćerka zna istinu.

Šta da uradim ili proučim djetetu koje ima 8 mjeseci i već 5-6 noći budi se po noći i plače?

Da li je dozvoljeno dijete šipkicom kad ne sluša, ukoliko se ne ponaša primjereno. Do sada sam izbjegavala šipku koristiti kad postim ali dijete to zloiskoristi,... da li to umanjuje vrijednost posta. Kako odgojno postupiti obzirom da razgovor ne pomaže, ni kazna...

Da li islam dozvoljava igračke tipa medo, miš i sl., i da li je dozvoljeno imati te likove na dječijoj odjeći?

Znam da u kućama nije dozvoljeno na policama držati slike s ljudskim i životinjskim likom, a da li je onda dozvoljeno držati plišane životinje ili druge ukrase u obliku životinja?

Da li djeca kada navrše 10 godina mogu spavati u istoj sobi, na posebnim krevetima ili moraju imati i odvojene sobe?

Šta učiniti s novcem koji dobijemo da utrošimo na dijete? Ako nam neko da novac (npr. djetetu da neko 2 ili 5 KM ) i odredi namjenu (kaže da kupimo djevojčici čokoladu i sl.), da li smo dužni da kupimo u iznosu tog novca ono za šta je namijenjen ili mi dobijanjem novca postajemo njegovi vlasnici i možemo usmjeriti novac gdje želimo (npr. podijeliti sadaku i sl.)? Molim vas da mi odgovorite šta fikh kaže o ovom pitanju?

Moja kćerka je lani upisala prvu godinu na Pravnom fakultetu u Mostaru, i samo joj je ostao jedan ispit da upiše drugu godinu. Prije toga ona je završila gimnaziju bez problema, znači srednje dobra učenica. Odgojena je u familiji koja živi islamskim načinom života u BiH, znači dijete je proučilo nekoliko desetina puta Kur'an, klanja beš vakat, pokrivena, svi drugi ostali članovi familije su takvi ili slični. Jedna joj je sestre učenica, a jedna svršenica Karađoz-begove medrese, dedo i nana klasični bosanski muslimani, roditelji isto tako. Svi kanjaju beš vakat i sve ostalo što se tiče jedne tipične bošnjačke muslimanske familije u BiH. Poslije izvjesnog vremena provedenog u Mostaru moja kćerka počinje da se drugačije ponaša, priča joj je drugačija, kaže da je sunsunet novotarija, između ostalog, studiranje prava da se kosi sa šerijatskim pravom i ona ne želi dalje studirati pravo, povlači se u sebe, odvaja se od sestara i brata i roditelja, neće namjerno da uči za fakultet, najviše vremena provodi uz Kur'an, što meni, naravno, ne smeta. U namazu se ponaša na drgačiji način, ja mislim da me razumijete, počinje da se i oblači drugačije od svojih sestara koje su isto pokrivene, ne prihvata njihova razmišljanja i sugestije.

Molim vas pokušajte mi odgovoriti na ovo i ponuditi najbolji savjet kako da postupim, ja, kao roditelj a da ipak, ne daj Bože, ne pogriješim?

Imam iskreni nijet da se pokrijem (stavim hidžab) i tako inšallah povećam svoj iman. Međutim, moji roditelji to ne odobravaju, a otac je išao tako daleko da je rakao da dok sam pod njegovim krovom to ne smijem uraditi. Moji roditelji su " Bošnjaci - muslimani" i ja sam pokušala da im objasnim na lijep način, ali nije uspjelo. Ono što mi treba je savjet: da li smijem da se pokrijem protivno njihovoj volji ili moram ispoštovati želju roditelja iako je to u suprotnosti sa islamskim načinom života koji želim da upotpunim?

1. Jedna žena je živjela sa svojim mužem od penzije koja je bila dovoljna za uobičajene potrebe. Ima nekoliko kćeri i sinova. Jednoj od kćerki je kukala cijelo vrijeme da nema šta da jede i stalno je tražila da joj da para. Te pare koje je dobijala od nje trošila je na neke stvari koji nisu neophodne za preživjeti, uglavnom nazvat ću ih luksuz. Budući da je ta kćerka na težak način sabirala te pare koje je mislila da idu za hranu, mene interesuje da li je njenoj materi halal što je tako činila?

2. Ista žena sada poslije nekoliko godina traži pare za hadž od druge kćerke i ne traži od sinova i kaže da je halal da traži od kćerke. Da li joj je halal da tako radi pošto opterećuje svoju kćerku koja ne zna kako da te pare sabere?

Moja mati je psihički bolesnik. Ljekar joj je propisao lijekove, ali ona odbija da ih koristi. Imamo velikih problema sa njom, jer joj se stanje stalno pogoršava. Da li smi mi, njena djeca, griješni ako joj nekad odgovorimo neljubazno na njena pitanja i ponašanje? I da li je grijeh da je smjestimo u neku ustanovu (za takve bolesnike), jer joj je stanje sve gore?

Kakav je stav islama o staračkim domovima, da li su potrebni/dozvoljeni ili ne?

Imam roditelje, ali od trećeg mjeseca po rođenju sam kod dede i nane. Odrastao sam s njima, oni su me odgojili i pružili mi sve u životu, hvala Allahu pa njima. Dedo je preselio na Bolji svijet, da mu se Allah smiluje. Želim vas pitati: Da li ja smijem i mogu, njih osjećati kao svoje roditelje, jer tako ih i osjećam? Je li dova najbolje sredstvo da se pomogne svojim umrlima i da li im olakšava stanje u kaburu? Da li ću ja vidjeti svoje umrle na ahiretu i biti s njima, ako Bog da u džennetu?

Želim da mi odgovorite da li su sinovi više dužni brinuti se o ocu od kćerki, ili su obaveze iste? Naime, naš otac ima 80 godina i živi sam. Pokretan je i ima penziju. On inače klanja i obavlja vjerske dužnosti, ali je bio uvijek grub i ters prema djeci, majci i inače prema svima, nije pokazivao ljubav (bilo je tu i fizičkog maltretiranja), pa iz tog razloga nikom nije drago biti često u njegovom društvu. Često nam zna reći da nam neće halaliti ako mi nešto ne uradimo po njegovima zahtjevima ili se suprotstavimo (ucjenjuje nas sa halalom). Moja braća imaju svoje porodice rade i zauzeti su, a također sam i ja zaposlena i imam svoju porodicu, te iz tog razloga mogu pomoći ocu samo vikendom, a moja braća ne žele uopće da imaju obavezu oko oca. Zbog toga ja i moj muž nekad imamo problema jer se on na mene ljuti što samo ja vodim brigu o ocu, a ne i oni.

Ko je ženin staratelj? Ona živi sa tetkom i tetkom od svoje šeste godine, a do šeste godine živila je sa svojim biološkim roditeljima.

Moj otac se "zagledao" u našu prvu komšinicu, bojim se da ne dođe do nekih problema, majka mi je jako nasekirana. Razgovarala je s njim o tome šta je primijetila, no on tvrdi da ona to sve izmišlja. Ja joj vjerujem, jer nikad u životu nije ništa izmišljala, uvijek je bila žena na svom mjestu, i živi islamskim načinom života. Molim vas za savjet šta da se uradi po tom pitanju, jer zaista ne znam kako da joj ili njemu pomognem. Oboje su već u petoj deceniji života, i nije nimalo prikladno da se on tako ponaša. Nadam se da ćete mi što prije odgovoriti!

Ja sam student i povremeno radim i živim sa svojom ženom kojom sam se vjenčao prije godinu dana. Žena mi je prije živjela s roditeljima u Švedskoj pa je nakon što smo se uzeli doselila u Beč. Moji roditelji žive u Bosni, a ja već 4 godine studiram i živim u Beču. Od prvog dana, otkako smo imali nijet da se vjenčamo, bilo je problema. Moja žena nosi hidžab i moji roditelji su se mnogo tome protivili (čak mi babo klanja ali govori da se ne treba nositi hidžab). Pošto je te godine i moj brat završio srednju, roditelji su mi rekli da on treba da dođe u Beč i da treba s nama da živi. Iako smo znali da neće biti lahko, moja žena i ja smo to prihvatili. Sada ona hoda pokrivena po kući a samo u našoj sobi može da skine mahramu. Ali opet, elhamdulillah, imamo sabura i to ćemo izdržati.

Budući da živimo u Austriji ponekad obilazimo roditelje. Ja sam rekao da ću obilaziti i njenu i moju familiju isti broj dana. Međutim, moji roditelji uvijek prave problem oko toga kad idemo u Švedsku, govore neka ona sama putuje u Švedsku, da njeni roditelji ne valjaju (a već nekoliko mjeseci ne govore sa njenim roditeljima, otkad smo zimus išli kod njih u posjetu).

Prošle sedmice smo bili kod njenih roditelja iako su se moji protivili. Mati mi je govorila kako su žene koje nose hidžab pokvarene i kako ne valjaju, da su dobili zeta i da mi žena stavlja sihire. Uvijek govori kako joj pritisak padne kad trebamo da idemo njenima i da ću je ja u kabur odvesti. Problem je u tome što se oni boje da ja neću možda zavoljeti ženine roditelje i da ću ih smatrati kao roditelje. Sad kad smo se vratili iz Švedske nisu se htjeli javljati na telefon i nisam ih nikako mogao dobiti već sam zvao sa skrivenog broja i oni bi mi spuštali slušalicu.

Hvala Bogu, pošto je ramazan rekli su neki dan da će početi pričati sa mnom ali mati mi je rekla da nikad neće biti uredu dok joj ne obećam da više nikad neću ići u Švedsku dok god su roditelji moje supruge živi.

Šta da radim po tom pitanju? Je li mi preče da slušam roditelje i da prekinem vezu sa ženinima?

Rođen sam u Njemačkoj, ali su me roditelji nakon što sam napunio 25 dana starosti poslali u Bosnu kod nane jer, najvjerovatnije, nisu imali mogućnosti da se brinu o meni. Tako da sam ja odrastao u Bosni kod svoje nane koja se bolje brinula o meni nego rođena majka, dok je istovremeno moja sestra koja se rodila 5 godina poslije mene odrastala uz naše roditelje. Tako da su moj otac i majka bili za mene samo neki fiktivni roditelji koji su bili tamo negdje daleko i koje sam viđao jednom ili dva puta u godini. Kada sam napunio 12 godina nana mi je umrla tako da je moja majka odlučila da se vrati u Bosnu, pošto ja nisam želio da idem za Njemačku. Tek tada sam upoznao svoju majku svoju sestru i čak i oca jer od dana kada su se njih dvije vratile u Bosnu i on je našao mogućnosti da svakog vikenda dođe kući iz Njemačke. To je tako funkcionisalo sve do `92. godine ali od samog početka sam osjetio veliko razdvajanje u odnosu prema meni i prema mojoj sestri. Ja sam, slobodno rečeno, skoro bio stranac u svojoj porodici, ali halal sve, ne valja se vraćati na nešto što je prošlo. Zbog rata u Bosni, moj otac je odlučio da porodicu dovede u Njemačku gdje živimo do sada.

Sada počinju problemi, u razvoju života mene i moje sestre dolazi do velikog cijepanja, ja sam se oženio sa muslimankom iz Bosne i živimo već 10 godina zajedno, oboje radimo i imamo sina od 6 godina o kojem se oboje brinemo. Ja sam čak uporedno sa poslom upisao fakultet ekonomije i logistike i kao jedini stranac u klasi postigao najbolji uspjeh, tako da sam dobio čak i nagradu od Bayernskog ministra školstva. Ukratko rečeno, nas troje smo jedna muslimanska porodica koja se brine o svom životu i svojoj vjeri jer u našem gradu imamo i bosansku džamiju koju smo mi džematlije našeg grada kupile i u kojoj se možemo duhovno usavršavati. Isto tako, i moja sestra se udala za Bosanca muslimana i ima 2 sina sa njim (4 i 8 godina). Živjela je s njim 8 godina, sve do februara ove godine dok on nije primijetio da ga vara sa jednim Njemcem. Tako da je u roku od par dana došlo do raskida tog braka. Moji roditelji su bili ogorčeni par dana i osuđivali su je i odricali je se, ali to nije potrajalo dugo. Poslije 2 sedmice moji su roditelji u potpunosti oprostili svojoj kćerci i počeli tražiti krivce u drugima, mada drugih krivaca nema. Muž moje sestre je čovjek kojeg svaka žena poželiti može, ne pije, ne hoda, ne tuče, vrijedno radi, brine se o svojoj porodici i pružao im je sve, godišnje odmore, odjeću, izlaske. Sve što jedna familija sebi poželiti može. Ali mojoj sestri to nije bilo dovoljno pošto je čitavo vrijeme, uporedno sa tim, živila o džepu svojih roditelja. Na kraju svega prevarila je svoga muža, uzela mu djecu i uputila ga u finansijsku stranputicu, tako da je 8 godina svoga rada i truda iznio u 4 kartonske kutije.

Ja kao musliman ne mogu oprostiti tako nešto, ne želim i ne mogu da imam bilo kakav kontakt sa tom svojom bivšom sestrom jer sam se nje u duši već odrekao, ne želim da se preko takve sramote i ljage jednostavno pređe i nastavi dalje živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Pored toga, moji roditelji očekuju od mene da se ja distanciram od moga zeta koji mi je u međuvremenu postao i veliki prijatelj. Zbog svih ovih događaja došlo je do toga da je mene moj otac izbacio iz svoga stana kada smo bili u posjeti jer sam govorio ružne riječi o njegovoj kćerci. Moja majka me iznenadila kada mi je rekla da i ona podržava svoju kćerku i da je njen bivši muž kriv sto se ona spavala sa drugim. Ja sam poslije svega toga prekinuo odnose sa svojim roditeljima i sestrom, ponekad u prolazu vidim da su sada sretna porodica i da su tog novog zeta tj. kurvara moje sestre akceptirali i glume sretnu porodicu.

E sada počinje moja dilema Kuran časni kaže da se ne treba svađati sa roditeljima i da ih treba paziti i obilaziti, a isto tako i rodbinske veze. Ali ja ne želim da u takvoj sredini odrasta moj sin, ne želim da se ogriješim ni prema svome zetu, jer on nikoga svoga nema ovdje, ne želim da svoje granice morala i muslimanske poglede na život i na porodicu promijenim pod cijenom da bruku moje sestre prihvatim i da lažem i da je prebacujem na nekoga drugoga, to ne želim ni pod kakvu cijenu pa čak i ako to znači da se moram odreći i svojih roditelja. Jer ljubav prema roditeljima je velika ali ljubav i strahopoštovanje prema Allahu, dž.š., i prema vjeri je veća. Zato vas molim da me posavjetujete, šta uraditi u ovakvoj situaciji i kako se ponašati a da se ne griješim ni prema sebi ni prema drugima, jer ja želim ostati musliman, pokorni rob svoga Stvoritelja i želim biti dobar uzor svome sinu i izvesti ga na pravi put?

Želimo usvojiti dijete, međutim Centar za socijalni rad zahtijeva da se usvojitelji u rodni list upišu kao roditelji. Da li bismo mogli po papirima (rodnim listom) priznati usvojeno dijete a da to dijete, rodbina, komšije, odnosno javnost (sve) upoznamo da ono nije naše? Sad kad dublje razmišljamo o šerijatskom propisu da ne smiješ za dijete tvrditi da je tvoje, zbunjeni smo. Možda se misli na obmanjivanje javnosti i skrivanje istine, a da je dozvoljeno usvojiti ako se javno zna za istinu. Kako, u stvari, usvojiti jetima u današnjim uslovima na šerijatski dozvoljen način?

Trenutno se nalazim u veoma teškoj situaciji. Naime, zbog toga što se moja brat i ja stalno svađamo oko vjere, moj babo nam je zabranio da ikako pričamo o tome (međusobno on i ja). Ja klanjam, a moj brat psuje Allaha i zbog toga se često svađamo. Ja sam bio zaboravio na tu zabranu, pa sam mu prije ramazana objašnjavao neke stvari, i reagovao kad je on nešto rekao protiv vjere i samim tim prekršio babinu zabranu. E sad pitanje, da li je Allahova kazna za neposlušnost roditeljima 45 dana bez dobrog djela, jer ja sam čuo da ako se dogodi da ne poslušamo roditelje da ćemo imati kaznu i na ovom i na onom svijetu, a na ovom je da nam neće biti primljeno niti jedno dobro djelo čak 45 dana. I da li ću ja imati tu kaznu idućih 45 dana?